Kako javljaju mediji (http://www.ynetnews.com/articles/0,7340,L-4172701,00.html), danas je oko podne ruski nosač aviona Admiral Kuznjecov stigao u sirijsku luku Tartus, gdje Rusija ima svoju pomorsku i remontnu bazu. Iako je ova luka služila u doba Hladnog rata, a Sirija bila ruski (i dalje jest) saveznik, mnogi ovo povezuju sa sirijskom višemjesečnom krizom.
Osobno bih ruski dolazak povezao više s iranskim pitanjem (Iran i Sirija su saveznici). Naime, u toku je američko-izraelska 10-dnevna vojna vježba nakon iranskih vježbi u Hormuškom tjesnacu, ključnom strateškom prolazu za prijevoz nafte. Stručnjaci kažu da gotovo 1/3 sve nafte prolazi ovim prostorom. Hormuški tjesnac je relativno uski pojas Indijskog oceana između Omanskog zaljeva na jugoistoku i Perzijskog zaljeva na jugozapadu. Sjeverna obala tjesnaca pripada Iranu, a južna Ujedinjenim Arapskim Emiratima te Omanu.
S obzirom na sve ranije rečeno, nove sankcije koje EU i SAD nameću Iranu, a Kina je smanjila za 50% siječanjske narudžbe nafte u odnosu na siječanj 2011., kao i rasprave Međunarodne energetske agencije od ovog četvrtka o mogućnosti da isporuči dnevno 14 milijuna barela nafte (http://www.bloomberg.com/news/2012-01-07/iea-isn-t-actively-considering-any-action-over-middle-east-gulf-tension.html), što se zadnji put dogodilo u 1991. za vrijeme kuvajtskog rata, procjenjujem da će izrazito povećanje mogućnosti rata dovesti do bržeg jačanja američkog dolara već ovoga tjedna, a najkasnije do kraja siječnja.
Američki dolar je u odnosu na euro probio ne samo 1,28, već i 1,27 granicu, te ga na putu prema cilju od 1,25 ne brani nikakva tehnička razina otpora (tzv. nalozi za kupnju u prodajnom trendu).
Ako se dogodi ono što je moguće, a to je američko-izraelsko-iranski rat u onom blažem obliku “koškanja”, mogućnost rasta cijena nafte je do 250 dolara po barelu u kratkom roku. Investitori će se tada rješavati sve rizičnije imovine i kupovati američku imovinu (obveznice, trezorske zapise, dolare).
Na kraju, nevezano za ovu globalnu temu, samo da potvrdim i javno ono što sam i sumnjao o domaćoj problematici: nova hrvatska Javna uprava, da se izrazim premijerski, nema pojma što želi s domaćom ekonomijom. Dobit ćemo viši PDV, a do javnosti je došlo najava od 26% (navodno je to temelj izračuna HNB-a za ovu godinu, prema pisanjima poslovnih novina u Hrvatskoj), iako je u predizbornom programu nove vlasti stajalo da neće biti novog PDV-a.
Svatko tko imalo ekonomskog znanja ima (soli u glavi) zna da hrvatski bruto domaći proizvod i nacionalni dohodak dolazi najvećim dijelom od potrošnje. Teret će preuzeti siromašnije obitelji i građani.
Problem nije u poreznim prihodima, već u poreznim rashodima. Nejednako trošenje po jedinicima javne uprave po broju zaposlenih je ono što “očarava” godinama hrvatski proračun. Kako je moguće da dva različita ministarstva imaju nejednake materijalne troškove po broju zaposlenih i imaju nesrazmjer od 3 ili 5 puta?
Moguće je samo kod nesposobnih uprava. Takve su bile sve dosad, a takva je i ova nova od koje se tako puno očekuje.
U globalnim uvjetima kada nas očekuje vjerojatni pad eura, što ako se dogodi, da prenesem duh Sarkozyjeve izjave od prethodnog tjedna, znači propast EU, novoj hrvatskoj vlasti u interesu je prikazati sve euroskeptike bićima niže inteligencije. Što drugo zaključiti kada čovjek vidi ove spotove, što da zaključi kada vidi kako se u svojim izjavama podsmjehuju svima koji kritički (ne nužno i negativno) razmišljaju o EU?
I dalje smatram da je u ovakvim uvjetima najbolja osobna obiteljska strategija. Svoju imam. Nadam se da i vi, dragi čitatelji.
