Hrvatska može bolje, Hrvatska može modernije: Bolja, modernija i bolje plaćena javna uprava

„Život piše romane, a ljudi čitaju stripove!“

Kako bi ljudi u Hrvatskoj mogli sretno i zadovoljno živjeti od svojega rada, predlažem i dajem na razmišljanje neke smjernice svim čitateljima. Naslov ovog posta ponavljat će se u seriji tekstova gdje ću pokušati obrazložiti svoje ekonomske stavove, tj. zašto vjerujem da postoji nada da Hrvatska može napredovati. Podnaslov ovog posta govori kako je potrebno probuditi ljude u Hrvatskoj iz imaginarnog svijeta, gdje se ljudi neće povlačiti u promatranje crteža („čitanje stripova“), već suočiti se sa stvaranošću koju ispisuje životna realnost („slova u tekstovima romana“).

 

Kada opet dođemo na birališta u jesen ili početkom zime 2015., razmislimo o programima stranaka, koalicija i lista: trebamo izabrati one koji će nuditi rješenje, između ostalog, kroz poboljšanje rada u javnoj upravi.

Naime, u svjetlu sistematizacije radnih mjesta koje provodi ministar Mrsić, gdje će se izjednačiti kompleksnost obavljanja poslova po pojedinačnim radnim mjestima (čitaj: koeficijent), a time i osnovica za plaću, tek tada najavljivana linearna smanjenja plaća zbog Procedure smanjivanja deficita imaju smisla i donekle pravednosti.

Naime, nije pravedno kažnjavati bolje i sposobnije radnike od onih koji su to manje. Doduše, i bez sistematizacije taj je problem postojao, a sad, ne provede li se reforma da se javna uprava ustroji kao efikasno trgovačko društvo, doći će do još veće nepravednosti. Naime, bolji i sposobniji radnici nemaju nikakav poticaj da rade bolje i više jer će jednako biti nagrađeni kao i prosječni ili ispodprosječni.

U suprotnom, ako ćemo mi glasači tražiti da se javna uprava ustroji na način kako je to svojevremeno učinio Novi Zeland, da radnici u javnoj upravi imaju ciljeve koji se moraju ostvariti, pa ako uspiju, dobivaju nagrade, a tko ne uspije, ne dobije nagrade, tada će projekt sistematizacije dovesti do nove pravednosti za koju se zalagao aktualni Predsjednik Republike. Dovest će do toga da će javna uprava raditi lošije nego što sada radi. Dakle, pravedno je da sposobniji i oni koji se više trude oko kvalitete svoga rada i usluge nama građanima budu bolje i više plaćeni. Mislim da se svatko može složiti s tim.

Hrvatska može postati bogata i moderna zemlja. Ono što je potrebno da oni koji odlučuju zaista i odluče, a to su građani glasači, jest to da odaberu one zastupnike koji će se zalagati da radnici u javnoj upravi budu adekvatno nagrađeni za svoj trud i kvalitetu usluge koji daju građanima. Ne sumnjam da će se poticanjem konkurencije poboljšati kvaliteta rada i usluge. Ne vjerujem da su Hrvati u biti drukčiji od Engleza ili Finaca, mi to možemo kao moderna nacija, samo si to dopustimo.

Hrvatska može bolje, Hrvatska može modernije!

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje | Ostavi komentar

“Uči, sine, da ne bi radio!”

Sve veće i sve dublje ulaženjenje u dno možemo zahvaliti što su se ideje socijalizma u hrvatskom društvu tako duboko ukorijenile da su postale prevladavajuće razmišljanje, konvencija, i to u gotovo svim porama života. Marksizam, komunizam, pa i socijalizam – to je po hrvatskom jziku – mejnstrim.

Naša vibrantna ekonomija može zahvaliti našim precima koji su usadili ove ideje u dušu naroda. Drug Tito nije pogriješio kad je tražio od nas ”zjenicu oka”…

Nije se ovaj narod od 25.6. ili ajde, 30.5.1991. naglo promijenio. Ćud naroda se nije promijenila. U tom smislu, a čovjek sam nade, biblijska pripovijest u Knjizi Izlaska izraelskog naroda je izrazito poučna i puna nade. Izraelci su morali platiti promjenu mentaliteta četrdesetgodišnjom selidbom po pustinji, tako da nitko od onih koji su izašli iz ropstva Egipta nije ušao u novu Obećanu zemlju.

Očito je da ćemo svi mi morati još mnogo godina lutanja imati prije nego se mentalitet hrvatske nacije promijeni. Na dobrom smo putu jer se polako stvara kritična točka koja bi nas mogla odvesti na pravi put k “Obećanoj zemlji”.

O naslovu ovog posta često sam razmišljao i shvatio koliko su nam štete nanijeli takvi jezični izrazi koji se od školskih dana usađuju u umove mladih ljudi. Tako su štreberi oni koji se redovito pripremaju i uče, a oni koji prepisuju su pametni.

Još je jedna navodno briljantna Titova doskočica: “Snađi se, druže!” jako utjecala na naš obrazovno-odgojni sustav. Djeca, prisiljena memorizirati blokove nerazumljivih definicija, umjesto samorazumijevanja pojmova i njihovog međuodnosa, troše svoje godine i umne sposobnosti, pa pod velikim pritiskom kratkog vremena se “snalaze”, tj. prepisuju i uče se varanju. Naravno da nije samo vremenski pritisak uzrok “mentalitetu snalaženja”, ali mu pogoduje.

Kako smo mi “turistička velesila”, što dobro pokazuje korelacija dvaju faktora: 1) politike naših ljudi koji idu u “cimerfraji” rentijerstvo i 2) rezultata matematičke pismenosti naše djece i mladih (op. ovo “naševanje” molim ne shvatiti socijalistički niti nacionalistički), onda je i očekivano da se više vremena djece predviđeno za njihovo obrazovanje i odgoj potroši na turističku sezonu cimerfrajeovanja. Stoga naši praznici traju 10 ili 11 tjedana, dok je to kod “sjevernijih i zaostalijih zemalja” 6-7. Rezultat je da njihova djeca i mladi nisu preopterećeni rokovima, imaju više vremena da svladaju predviđene kurikulume, nisu toliko opterećeni…

Uvijek me je fasciniralo kako smo u Jugoslaviji učili da je “naša zemlja bogata”, za razliku od Švicaraca, koji su bili podučavani da su siromašni, pa da zato valja puno raditi.

Moja fascinacija kulminirala je dok sam, aristokratski sjedući na balkonu, razmišljajući o smislu života, nadošao na idiokratski smisao parole koje sam se naslušao u toj predivnoj Jugoslaviji (op. isprika Anti Tomiću) – ove iz naslova – o o učenju i radu. Ona govori da:

- učenje nije rad, što je nonsens, jer je intelektualni rad najteži rad od svih

- treba prezirati one koji uče, jer su to “vucibatine koji samo olovku znaju dići”, odnosno, “to su oni koji iskorištavaju radničku klasu”

- ili s druge strane spektra, “uči dobro, pa će drugi raditi za tebe, a ti ćeš se izležavati pod parolom “lezi, lebe, da te jedem”"

 

Mogao bih dodati još koju misaonu izvedenicu, no vjerujem da ste shvatili poantu.

Moja nada je velika. Ova duboka kriza može nam pomoći da “odbacimo cimerfraj rentijerstvo” i konačno počnemo “učiti matematiku”. Za početak, neka djeca više vremena provedu nad kamatnim računom.

Za još jedan početak, očuvajmo radna mjesta. Kako? Tako da se država što manje trudi zaposliti ljude kod privatnika svojim žongliranjima u administrativnim mjerama i neka se dopusti liberalizacija radnog zakonodavstva. Stečena prava su upravo to – aveti prošlosti.

Ako znate da je temelj ekonomije očekivanje, dakle budućnost, onda se treba što manje baviti uspjesima prošlosti, a što više prilikama budućnosti.

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje | 3 Komentara

Yellen i dalje drži prste na CTRL+P: dionice dolje, zlato gore

Yellen, nova šefica FED-a nakon Bena Bernankea, jučerašnjom izjavom i manevrom od dosadašnjih postavljenih standarada osigurala je kratkoročni rast dolara te u dugom roku rast cijene zlata. Da imam velik novac, a savjet ne tražim, niti bih ga dao, kladio bih se na pad vrijednosti dioničkih indeksa.

Naime, Yellen je izjavila da će Fed zadržati kamatne stope na granici blizu 0%, čak i ako se podaci o zaposlenosti pokažu da se približavaju razini pune zaposlenosti, a inflacija naraste na ciljanu inflaciju od 2%. Yellen je naglasila kako će se koristiti anticipativnim načinom najave javnosti podizanja kamatnih stopa s rekordnih 0% na više.

Naime, FED se obvezao da će kamatne stope ostati na ovim razinama od oko 0%, dok god je nezaposlenost na razinama većim od 6,5%, što bi prema sadašnjim dobrim podacima FED već sada trebao raditi (op. povećavati kamatnu stopu). No, radije da se oslanja na nezaposlenost i inflaciju kako bi vodio očekivanja javnosti u njihovim ekonomskim odlukama (op. očekivanja se uvijek ugrađuju u cijene bilo čega, stoga u tom svjetlu su nevjerojante indolentne izjave hrvatskih javnih dužnosnika koji uopće ne shvaćaju da se ljudi prilagođavaju tome, vidjeti moj prethodni post), FED će se voditi s miksom ekonomskih indikatora kako bi usklađivao povlačenje TAPERING – programa (smanjenje ili usporavanje stiskanja CTRL+P tipki) i posljedično naknadno stvarno povećanje kamatnih stopa s razina od 0% na više.

Prevedeno: FED još uvijek nije odustao od politike jeftinog novca kojim podupire svoju i svjetsku ekonomiju. Tim bolje za Europu, jer je razina od gotovo 1,40 na paru EUR/USD počela sve više štetiti Europi. Geostrateški, moglo bi se reći da je to sitna američka kompenzacija Europi za uvođenje sankcija Rusima.

Takva politika FED-a, bez obzira na dostizanje ciljeva (6,5% nezaposlenosti , 2% inflacije) znači, zbog najave kada će FED što činiti (jesen 2014. kao prestanak TAPERINGA, proljeće 2015. kao podizanje kamatnih stopa), na kratki rok je popravilo dolar koji je pao na razinu ispod 1,38. Pitanje je kakav će odnos EUR/USD biti na dugi rok.  No, u dugom roku, najava daljnjeg moguće CRTL+P dolara koristi porastu cijene zlata.

Vrijedi istaknuti da sve više kapitalističkija Kina dopušta stečajeve i bankrote svojih velikih kompanija, što u rezultatu pored promjene ekonomskog modela znači da kineska ekonomija nije možda toliko jaka koliko se dosad mislilo. To je, naravno, oslabilo kineski juan.

Izvori:

http://wallstcheatsheet.com/politics/fed-hints-at-interest-rate-timeline-markets-and-treasuries-take-note.html/3/

http://www.zerohedge.com/contributed/2014-03-19/print-yellen-print-meanwhile-russia-warns-us-sanctions-unacceptable-threatens

http://www.zerohedge.com/news/2014-03-20/dollar-surges-chinese-yuan-plunges-fomc-aftermath

Objavljeno u dolar, euro, FOREX, Kina, S&P 500, Yuan | Ostavi komentar

Profesor Grčić se pravi da ne zna što je Ricardo-Barro efekt

Nerazumljiv naslov? Možda i ne kada čujete o tzv. paradoksu štednje? Opet nerazumljivo? Onda ovako.

Stalno čitate i čujete i gledate o tome kako je kriza sve dublja, a štednja u bankama raste. Pa kako je to moguće?

Današnje iščitavanje “novog zaranjanja hrvatske podmornice BDP” natjeralo je glavnog Vladinog stratega za ekonomska pitanja na izjavu (op. naglasci moji).

Potpredsjednik Grčić: “Pad u četvrtom kvartalu je u okviru očekivanja, iako je lošiji od onog što su analtičari predviđali u svojim prognozama. Imamo i blagi oporavak industrijske proizvodnje. Ali, dok god privatni sektor ne ojača svoju investicijsku aktivnost bit će teško ostvariti gospodarski oporavak. Očekuje nas radikalna fiskalna konsolidacija u 2014. godini i to će otežati gospodarski oporavak. To javnosti mora biti jasno. Uvjet gospodatskog oporavka i rasta su ulaganja privatnog sektora“.

Strateg je prethodno bio i dekan splitskog Ekonomskog fakulteta, dakle, nema sumnje u profesorovo znanje ekonomske teorije.

Ricardo-Barro efekt, dajući vam priliku da sami guglate ili istražujete, teorijski kaže da kada vlada (država) ima proračunski deficit, kućanstva i poduzeća (dalje u tekstu: privatni sektor) prirodno počinju povećavati svoju štednju, koja je po jednoj definiciji, odgođena potrošnja za buduće razdoblje. Zašto se to događa? Jer privatni sektor očekuje da će vlada povećati poreze kako bi platila financiranje deficita (to je ono kad se vlada zadužuje kod banaka). Teorija također zna da se taj efekt naziva “istiskivanje”, jer vlada istiskuje privatni sektor, pa banke posuđuju više novaca vladi nego privatnom sektoru. Rezultat istiskivanja je povećanje cijene novca, dakle veća kamatna stopa.

Vlada će to raditi dok god ju netko u tome ne prekine, bilo promjenom vlade (čitaj: izbori), bilo promjenom vanjskih uvjeta (čitaj: možda EDP protokol).

Samo da znate da Ricardo-Barro efekt predviđa daljnje povećanje poreza od strane vlade. Takav scenarij je vidljiv svakome u Hrvatskoj.

Dokle god vlada najavljuje nove poreze, privatni sektor se prilagođava i povećava razinu štednje, pa automatski smanjuje svoju potrošnju (smanjuje svoje investicije koje se nazivaju investicije privatnog sektora).

Dakle, poruka ove hrvatske Vlade koju kontinuiranio daje je da će ona povećati poreze, točnije, ona poručuje biračima: “Glasajte za nas, mi ćemo vam povećati poreze tako da vi manje trošite. To je dobro za vas.”

Profesor Grčić zna što je Ricardo-Barro efekt, to su mu i ispitna pitanja. On se, po mom mišljenju, pravi da se ljuti na privatni sektor zašto je smanjio svoje investicije, dakle svoju potrošnju.

Trebam li reći da smatram da su sve vlade u zadnje dvadeset i dvije godine neovisnosti Hrvatske po ekonomskom vladanju socijalističke i da ne namjeravaju postati opredijenjeljene za slobodnu tržišnu ekonomiju?

Još jednom: Quo vadis, Croatia? Ako se mi ne želimo kao nacija u 21. stoljeću promijeniti, promijenit će nas vanjski uvjeti. Shvatimo da su izmjene radnog zakonodavstva nužne i poželjne da se Hrvatskoj konačno da šansa da privatni sektor konačno počne raditi u uvjetima slobodnog tržišnog gospodarstva.

Bit će bolje Hrvatskoj.

 

 

Izvor: http://www.banka.hr/hrvatska/grcic-prozvao-privatni-sektor-za-manjak-investicija?utm_source=nl_280214&utm_medium=email&utm_campaign=newsletter

Objavljeno u Hrvatska, Porez | 1 Komentar

Oli Rehn Hrvatima: Pazite kako birate za svoju djecu…

U Lideru koji izlazi sa sutrašnjim danom 28.2.2014. objavljen je intervju s Olijem Rehnom, potpredsjednikom ove Europske komisije kojoj mandat uskoro prestaje. Oli Rehn obavlja poslove povjerenika u EK za ekonomska i monetarna pitanja, a Hrvati su ga upoznali za vrijeme pregovora s EU kao povjerenika za proširenje.

Sada ga, zbog aktivacije EDP protokola, tj. postupka smanjenja prekomjernog deficita, Hrvati mogu upoznati kao “povjerenika za smanjenje”. Hrvatska je, ponovimo to po tisuću puta, u dvadeset i dvije godine od svoje neovisnosti od Jugoslavije, socijalističkog samoupravljanja i jednopartijskog sustava, napravila značajne korake u neovisnosti u dvije točke, no ipak nije se uspjela odlijepiti u trećoj točki, nije se uspjela odijeliti mentalitetom i ponašanjem od socijalizma.

Oli Rehn, kako naslov u Lideru sugerira (“Hrvatska za stalnu potporu Bruxellesa treba uvjerljivu strategiju”), smatra da Hrvati trebaju strategiju koja će uvjeriti svoje građane i svoje partnere kako želi ići putem demokracije i tržišnog gospodarstva.

Hrvatska je dobila i pohvale za svoj novi prijedlog Zakona o radu od Međunarodnog monetarnog fonda da smo došli na razinu njemačkog zakona.

Nažalost, sindikalni čelnici odbijaju ikakvu mogućnost promjene radnog zakonodavstva.

Sve hrvatske vlade su dosad neučinkovito pokušavale promijeniti ekonomski sustav, te još uvijek Hrvatska tavori u socijalizmu.

Ono što je pozitivno, izgleda da se u određenim krugovima stvara kritična masa ljudi koji žele promjenu i koji će, kapacitirani s obje osi, ljudima i kapitalom, moći utjecati na promjenu paradigme.

Ono što se očekuje od Vlade jest da ne bude vlast, već učinkovita državna administracija. Predlažem čitateljima ovog bloga da o tome razmišljaju svo vrijeme do kasne jeseni 2015.

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje, Nekategoriziran | 1 Komentar

Titanic deflacijske spirale

Podaci u zlatu

S obzirom na količinu natiskanog novca, nije neočekivano i nevjerojatno da se za 2014. očekuje da bude jednaka prethodnoj ili bolja, što se tiče svjetske ekonomije. No, tu postoji jedan ali…

Nastavi čitati

Objavljeno u dolar, euro, Kina, komentar na društvene događaje | 2 Komentara

Tri godine bloga

Prošlo je tri godine od prvog posta na ovome blogu. Oko petsto čitatelja mjesečno. (http://serdarusic.com/2010/12/price-o-banci/)

Na kraju 2013. mogu zahvaliti vama čitatelji na komentarima, primjedbama i poticajima za protekle tri godine.

U sljedećoj 2014. možemo očekivati nastavak turbulentnih zbivanja. Pokazalo se da su neke moje prethodne prognoze relativno točne, dok su neke potpuno pogrešne.

Ispravno sam procijenio da će Hrvatska ući u EDP proceduru prije otpriliku godinu dana. Pogrešno sam procijenio FED-ovu politiku i njen utjecaj na tečaj dolara jer sam pretpostavio da će se događaj taperinga koji bi očekivano ojačao tečaj dolara znatno ranije dogoditi.

Blog sam počeo pisati pod dojmom i iskustvom velike potražnje za razumijevanjem ekonomije, bankarstva i financija na svakodnevni život svih, uglavnom onih ljudi koji se nazivaju “obični”. To dokazuje broj posjeta na ovom blogu, a s obzirom na količinu tekstova.

U novoj 2014. očekuje nas mnogo turbulentnih događaja koji će oblikovati našu svakodnevicu, kao npr.:

  • razvoj događaja oko slučaja “Perković” ključan je, po mišljenima mnogih analitičara, za razvoj demokratskih standarada u Hrvatskoj, što posljedično treba značiti i više poduzetničkih sloboda
  • nastavak porezne presije u Hrvatskoj u uvjetima smanjenje potražnje i opadajućeg optimizma, a pod okriljem EDP procedure, tražit će brzu konsolidaciju javnih financija
  • olakšanje uvjeta plaćanja za kreditne dužnike pod utjecajem donošenja novog Zakona o potrošačkom financiranju
  • moguće, iako ne i vjerojatno, da će se pod utjecajem EDP procedure, ići u izmjene regionalnog ustrojstva Hrvatske na način da se smanjuje broj jedinica lokalne uprave (op. promjena Ustava)
  • utjecaj europskih kretanja bit će pod utjecajem travanjskih europskih izbora jer će se u slučaju pobjede desne opcije ići u nastavak primjene politike štednje
  • u slučaju da FED uspori mjesečno tiskanje od 85 milijardi dolara za kupnju vrijednosnica, očekuje se da će dolar ojačati u odnosu na euro

Utjecaj ostalih faktora (efekt Japana, sirijske krize, izmjene europskog modela integracije itd.) nisu uračunati u ovaj pregled.

Svim čitateljima želim svako dobro duše i tijela u novoj 2014. godini!

Objavljeno u dolar, euro, Hrvatska, komentar na društvene događaje | Ostavi komentar

Party je gotov!

Procedura prekomjernog deficita (engleske kratice EDP od Excessive Deficit Procedure), kojeg najavljujem na ovim stranicama dulje od godinu dana, započet je. Bruxelles od svoje najmlađe članice traži puno bolniju prilagodbu, a ne kako to iz Vlade poručuju da nam daju tri godine prilagodbe, što bi trebalo značiti da su blagonakloni prema Hrvatskoj.

Prilikom predstavljanja Smjernica ekonomske i fiskalne politike početkom jeseni, pa kod donošenja rebalansa proračuna u studenom 2013. za fiskalnu 2013. godinu i kod donošenja proračuna za 2014., također je neovisnim analitičarima bilo razvidno kako se radi o neumjerenom optimizmu Vlade, dok su neki komentatori bili oštriji i govorili čak o nedostatku racionalnosti.

Ministarstvo financija sigurno nije predložilo ovakav proračun za 2014. ne znajući činjenice i ne razumijevajući realnost. Jednostavno, htjeli su se osloniti na političku moć vanjskog autoriteta, ovog puta Bruxellesa.

Dakle, prvi cilj trogodišnje EDP prilagodbe je smanjenje proračunskog deficita na 4,6% BDP-a, što je prilagodba od cijelih dva posto, odnosno oko 6,6 milijardi kuna.

Mjere koje se spominju u medijima su različite, pa se čak spominju i intervencije u prihodovnoj strani, pritom očekujući da ćemo na valu europskog rasta ekonomije i mi rubno profitirati na razini statističke pogreške.

Upućujem na svoj prethodni post gdje smatram da u roku godine dana Hrvatska može uštedjeti sigurno oko 10 milijardi kuna. (http://serdarusic.com/2013/11/smanjenje-javnih-rashoda-za-spas-hrvatske/)

Poruka je jasna – „Party je gotov!“.

Naravno, vladajućoj koaliciji nezgodno je smanjivati rashode, gdje uz svjetonazorski otpor dolazi i do gotovo sigurno – socijalnog.

 

 

Izvor: http://ec.europa.eu/economy_finance/eu/countries/croatia_en.htm

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje | Ostavi komentar

Smanjenje javnih rashoda za spas Hrvatske

Na ovim sam stranicama mnogo puta pisao i najavljivao da će Hrvatska ući u proceduru prekomjernog deficita. Nažalost, bio sam u pravu. U nekim sam prognozama bio presmion, bolje rečeno previše pesimističan. Drago mi je da se neke stvari nisu ostvarile do danas. Ne želim ih također da se ostvare ni u budućnosti i radije bih volio biti loš prognozer.

Pred nama je nova 2014. godina, treća godina mandata Kukuriku koalicije. Smatram da je većina birača dala glas vladajućoj koaliciji da prvenstveno izvede državu na put reformi. Prethodne dvije godine su potrošene, prema ocjenama samih članova Vlade, na saniranje stanja i priprema za buduće reforme.

Želio bih skratiti priču oko ocjene stanja i traženja krivca te telegrafski predložiti hitne mjere s obzirom da će predloženi proračun težak 130 milijardi biti izglasan:

1)    Ukinuti sve županije i one lokalne jedinice s udjelom plaća za zaposlene preko 30%, što bi prema mojim projekcijama u prvoj godini kada se moraju zbrinuti zaposleni donijelo uštede od milijardu kuna, a idućim godinama godišnje od 2 milijarde kuna

2)    Normirati materijalne rashode po broju zaposlenih u određenom tijelu te uvesti centralni sustav javne nabave, što bi donijelo uštede od dodatnih 2 milijarde kuna godišnje

3)    Smanjiti troškove zaposlenih u javnoj upravi za 10% linearno, nakon što se provede reforma oko sistematizacije radnih mjesta koja u tijeku, što bi donijelo uštede od oko 2 milijarde godišnje

4)    Napraviti reformu zdravstvenog sustava na način da se smanji broj bolnica (npr. nepotrebno je u radijusu od 100 kilometara imati tri opće bolnice), da se velik broj nezdravstvenog broja zaposlenih u zdravstvu alocira izvan zdravstvenog sustava, da se uvedu interne kontrole i centralizirana nabava potrošnog i sanitetskog materijala, što bi donijelo uštede od barem milijardu kuna

5)    Navedene racionalizacije bi nam pomogle u vraćanju kreditnog rejtinga, što bi smanjilo trošak kamata s 11 na 9 milijardi kuna godišnje, a to predstavlja uštedu os 2 milijarde godišnje

To će nam olakšati stanje za ubuduće. Što ćemo više odlagati, trošak reformi bit će skuplji. Dođe li MMF, smanjenje plaća bit će i preko 20%. Stoga, spasimo Hrvatsku i tražimo da ova ili buduća Vlada ide u smjeru smanjenja javnih rashoda.

Bit će bolno, no ne odemo li na operaciju, bit će još bolnije.

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje | 2 Komentara

Osnove ekonomije

Može i “Počela ekonomije”, kako nam se zvao kolegij na prvoj godini fakulteta. 

Sjećate li se Smjernica ekonomske i financijske politike od prije koji tjedan koje je objavilo Ministarstvo financija? Ako je odgovor “NE”, to je točan odgovor. Ionako tu naviku prakticiraju svi Hrvati, nacionalni i politički.

Tko bi se, ne želim biti politički korektan niti malo, iole pametan sjećao te “mozgovne bljuzge”. Sada smo usrećeni za nove najave podizanja poreza.

Jučerašnja prezentacija ravnatelja Državnog zavoda za statistiku o prekomjernom proračunskom manjku (link dolje) ili skraćeno EDP procedura poslužila je kao najava ministru financija da će se uvesti povećanje poreza i ići na smanjenje plaća.

Kako je tema ovog posta “Osnove ekonomije”, iskoristio bih ove stranice da čitateljima ukažem svoje osnovno vjerovanje po pitanju ekonomike države i makroekonomske politike.

Osobno se zalažem za što manju i efikasniju državu, dakle za ukidanje svih županija te za drastično smanjenje broja općina i gradova. Dodatno, slažem se s ministrom financija da u kratkom roku plaće u javnom i državnom sektoru treba smanjiti. Reforme koje trenutno želi provesti ministar Mrsić također podržavam jer je sistematizacija radnih mjesta ključan preduvjet da bi se plaće mogle linearno smanjivati.

Na ovim stranicama više sam puta pisao kritički o potezima ove Vlade u sferi ekonomije, ali im za ovaj najavljeni potez treba čestitati kad se provede, iako je on nepopularan.

No, nipošto im ne treba čestitati na najavi povećanja PDV-a. To je potez heroinskog ovisnika kojem treba sve više i više. Već same najave djeluju inflatorno jer se ugrađuju u očekivanja poduzetnika i potrošača, pa na strani agregatne potražnje povećavaju cijene i time smanjuju osobnu potrošnju, koja je u ovom trenutku temelj mnogih, tako i naše, nacionalne ekonomije.

Verbalne intervencije ministra Linića da se to ne bi trebalo dogoditi treba pomnožiti s nulom, jer da je to rekao bilo tko, to bi trebalo pomnožiti s nulom. Tržište, dakle potrošači i proizvođači ne ravnaju se po tome što ministar ili bilo tko drugi misli kako bi se trebali ponašati, nego kako ljudi sami misle što to znači za njih. Višestoljetno ekonomsko iskustvo je da se najave podizanja poreza uvijek ugrađuju u cijene i destabiliziraju ekonomsku ravnotežu (op. to je točka u kojoj se agregatna (sveukupna) potražnja i agregatna ponuda sijeku, a to je neka određena cijena i razina BDP-a).

Smanjenjem agregatne potražnje zbog povećanja cijene očekivano se smanjuje razina BDP-a, a to se redovito događa uvođenjem novog ili povećanjem postojećeg poreza. To su osnove ekonomije.

Trenutni vladari (a ne upravitelji, doslovni prijevod guverneri) ovom državom (Kukuriku koalicija) pokazali su određen stupanj spremnosti da stvari dovedu u red, ponajviše po pitanju plaćanja poreza i uvođenju raznih registara.

No, treba biti pošten i reći da dobiveni mandat od većine birača nisu iskoristili za provođenje reformi koje su nužne za ovo društvo.

Čini se da su Smjernice ekonomske i fiskalne politike koje najavljuju novi proračun za 2014. više na tragu svih dosadašnji vlada (ne upravitelja ili guvernera, već vlada) u ovoj zemlji zadnjih dva desetljeća. Njihov zajednički nazivnik je “SOCIJALISTIČKA”.

Empirijsko iskustvo je da sa svakom novom vladom, bilo da ona smanjuje ili povećava broj ministarstava, povećava broj zaposlenih u državnom i javnom sektoru.

Ako se pitate zašto, odgovor je jasan. Socijalizam nikad nije trpio tržište i tržišnu ekonomiju. Da se sad održi ispit iz kolegija iz naslova ovog posta, bilo bi puno padova.

Socijalizam davi tržište, zato i padamo. Rado bih ponovio izborni slogan Georga Busha starijeg: “No more taxes!” Molim čitatelje da, ako se slažu sa mnom, ne glasaju za veće poreze i veću državu – majku.

 

Izvori:

http://www.dzs.hr/Hrv/important/PressCorner/Prezentacija%20Izvjesce%20o%20prekomjernom%20proracunskome%20manjku.pdf

Objavljeno u komentar na društvene događaje, Porez | 2 Komentara