Čestitam Dan državnosti!

Svim čitateljima ovog bloga želim sretan Dan državnosti!

Zastava RH

Uz čestitku, želim istaknuti da smatram potrebnim da se Hrvati trebaju ujediniti oko nekoliko stvari u sljedećem razdoblju, kako bi Hrvatska nakon 25-35 godina, negdje oko 2050. izgledala kao moderna i slobodna država.

To su:

  • jačanje demokracije u vidu izmjene izbornog sustava: preferencijalno glasanje, glasanje putem e-tokena (glasanje izvan fizičkog glasačkog mjesta) i smanjenje broja narodnih zastupnika na najviše 101 (op. neparan broj je bitan radi uspostave parlamentarne većine)
  • fleksibilno radno zakonodavstvo koje će omogućiti lakše zapošljavanje i lakše otpuštanje radnika
  • reforme mirovinskog i zdravstvenog sustava na način da se dopusti veći utjecaj privatnog sektora, što će donijeti veću kvalitetu usluga i zadržavanje najboljih liječnika i ostalih stručnjaka u Hrvatskoj

Između ostalog, smatram velikim grijehom što su političke elite ispraznile sadržaj najvažnijeg nacionalnog blagdana, mijenjanjem datuma, multipliciranjem praznika i nedavanjem nikakve ikonografije oko toga. Tu bez pardona krivim osobito sve vlade od 2000. do danas.

Prije točno godinu dana sam napisao da kako se slavi, tako se i živi.

Ovakvo trulo obilježavanje nacionalnog blagdana posljedica je mnogo toga, no to nije isprika. To je izgovor za nemušte i nesposobne kvazi-lidere, osobe koje nemaju nadu u sebi, pa je ne mogu ni prenijeti drugima.

Objavljeno u Hrvatska | 1 Komentar

ZA i PROTIV

Izjasnit ću se javno:

 

a) u slučaju prikupljanja potpisa za izmjenu izbornog zakona za Hrvatski sabor, osobno sam na ovim stranicama, kao i na nekim konferencijama te privatno zastupao da treba prijeći na preferencijalni sustav glasanja, dakle, principa kojeg imamo u glasanju za Europski parlament; ujedno se zalažem za nabavu e-tokena koji će se podijeliti svim biračima, pa će provođenje izbora i referenduma biti češće i s većim odzivom birača (op. nabava jednog tokena košta otprilike 10 dolara na e-Bayu, pa ako je to cijena za oko 1 800 000 birača, nije teško izračunati da bi nas uvođenje koštalo oko 100 milijuna kuna jednokratno)

Ovo je lako obrazložiti. Povećava se stupanj direktne demokracije, a smanjuje se utjecaj partitokracije (gdje partijski šef odlučuje tko će biti nardoni zastupnik umjesto naroda). Ovo je toliko očito da ne vidim ni jednu komparativnu prednost neuvođenju takvog sustava. Tko će se protiviti, bit će u velikoj manjini, a upitno će s druge strane biti i njegovo/ njezino javno zalaganje za opće dobro i jačanje demokracije. U oči mi upadaju veliki borci za demokraciju kao npr. provladina udruga GONG ili neki medijski vlasnici/ komentatori (Matija Babić, Index koji ne može suzbiti antagonizam, da ne kažemo težu riječ, prema toj inicijativi samo zato što dolazi od Udruge “U ime obitelji”).

Ako se stablo po plodovima poznaje, taman da dobro dolazilo i od najgoreg neprijatelja, treba ga podržati.

Najesen ćemo vidjeti što su točno detalji i kako glasi referendumsko pitanje, ali načelno, ovo je ideja koju ću podržati svim srcem. Vjerujem da će se i neke “Pahulje” pridružiti, jer je ovo legalana i jeftin način da se za narodne zastupnike biraju ljudi koji reprezentiraju vrijednosti hrvatskih birača, a ne šefova partija.

Tako će narodni zastupnici biti više u vezi sa svojim stvarnim izbornim tijelom. Imam veliko povjerenje u narodni gen, bez obzira na sva javna ponižavanja kako je narod glup ili neuk koje se kontinuirano reproducira iz političkih i javnih elita.

b) u slučaju da sindikati prikupe dovoljan broj potpisa za referendum koji bi zabranio tzv. outsorcing u javnom sketoru, glasat ću protiv.

Radi se o potpunom promašaju koncepta. Umjesto da se ide na zaštitu radnog mjesta, treba ići na zaštitu osobe. Pojam fleksigurnost obradio je kolega bloger (http://katkapital.com/2014/03/07/fleksigurnost/), pa se neću ponavljati.

Ujedno, zalažem se za uvođenje tržišnih principa u javnoj upravi koja će donijeti bolje i veće plaće, o čemu sam pisao ovdje (http://serdarusic.com/2014/04/hrvatska-moze-bolje-hrvatska-moze-modernije-bolja-modernija-i-bolje-placena-javna-uprava/). Ne možemo biti zemlja koja u npr. zdravstvu za tzv. nezdravstveno osoblje troši dvostruko više bolničkog novca od europskog prosjeka i ima udio od čak 30% svih zaposlenih. Mi bismo taj proračunski novac ovim reformama mogli upotrijebiti kao društvo ne za očuvanje radnih mjesta postojećih zaposlenih (opet upućujem na svoj prethodni post!), nego za stvaranje novih.

Manji porezi, više zapošljavanja. To je recept.

Sigurno je da će biti gubitnika u ovoj tranziciji koja još uvijek nije završila, no nemojmo se baviti zaštitom postojećih radnih mjesta koja su prebukirana, nego otvaranjem novih koja će nadmašiti postojeća.

Tko se brine o intresima armije nezposlenih? U tom smislu, treba reći da Vlada nije dobro izvela način prezentiranja ove reforme jer ispada da postoji privatan interes savjetnika Vlade, a dodatno i važnije, javnost nije upoznata s detaljima i procjenama što nosi ova reforma u multiplikativnom efektu: kako će se upotrijebiti novac ušteđen od reformi (a Jutarnji list spominje godišnje 250 milijuna kuna te najavljuje da se Vlada nećka oko odustajanja reformi: http://www.jutarnji.hr/vlada-ce-odustati-od-outsourcinga-/1198576/).

Treba dobro obrazložiti ovu reformu. Ona je korisna za društvo. Inače ćemo imati efekt koji je poznat u teoriji javnog izbora: da su koristi, koje su koncentirane na manji broj ljudi, nadglasale štete, koje se disperziraju na nezainteresiranu većinu koja dijeli takav trošak.

Tu se onda igra na kartu sentimentalnosti i empatije.

U protivnom, u dugom roku doći će do sukoba proračunske i neproračunske Hrvatske, do sukoba starije i mlade generacije (grijeh nečinjenja u potrebnoj mirovinskoj reformi) itd. Još jedna nepotrebna podjela.

Današnji korisnici javnih usluga, za dobro svoje djece i svojih unuka, trebaju razmišljati kako njihovo današnje ustezanje donosi dobro budućim generacijama.

Nisam utopist i idealist i zato smatram da obrazovani ljudi ne trebaju s prijezirom gledati na manje obrazovane ljude kao na niža i manje vrijedna bića, što je čest slučaj s našom elitom, nego blago i strpljivo objašnjavati o čemu se tu radi. Dakle, angažirajmo se i budimo strpljivi, a nemojmo vikom i podozrivošću napadati i osuđivati one drukčijeg mišljenja, kojima sigurno nije lako gledati kako im se ugrožava egzistencija.

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje | Ostavi komentar

Korelacija zaduženosti, zaposlenosti i plaća

140603145057-jobs-recovery-chart-620xa[1]

Financijska kriza iz 2007., a ne 2008. kako mnogi krivo govore, možda je sasvim gotova. Iako ima autora koji najavljuju potpuni pad na trećinu vrijednosti u skorijoj budućnosti, od čega se je teško braniti po statističkom zakonu o povratku na srednju vrijednost (www.generationaldynamics.com), treba odati priznanje Amerikancima da su uspjeli vratiti zaposlenost na pretkrizno vrijeme.

U Hrvatskoj je teško. Ovaj post nema za namjeru kritizirati niti nuditi grandiozna rješenja.

Samo kao poticaj razmišljanju koje nas može dovesti do povećanja kritične mase ljudi koja razmišlja, dva pitanja:

1) Znate li koliki je javni dug Republike Hrvatske?

2) Znate li kolika je Vaša bruto plaća?

Uskoro više.

Objavljeno u Nekategoriziran | Ostavi komentar

„Savjesti čiste, ne budimo za populiste!“

 

NAJAVA DOGAĐAJA: KulFest, 16.5.2014. u 19 sati, Esplanade, Smaragdna dvorana: Ekonomska sloboda: zašto je tržišno gospodarstvo najbolje rješenje?“

 

Možda ste imali prilike čuti promidžbeni slogan jedne parlamentarne hrvatske stranke za predstojeće europske izbore. Iskoristio sam ga pretvorivši ga u naslov ovog posta, želeći najaviti panel drugog dana festivala progresivne kulture – KulFesta (http://www.vigilare.org/hr/vijest/kulfest-festival-progresivne-kulture) koji se zove „Ekonomska sloboda: zašto je tržišno gospodarstvo najbolje rješenje?“.

Na tom panelu, u ovaj petak 16. Svibnja u 19 sati, u zagrebačkom hotelu „Esplanade“ u Smaragdnoj dvorani, imat ću prilike reći javno ono što pišem na ovom blogu već više od tri godine.

Ključni govornik će biti dr.sc. Robin Harris, engleski književnik i novinar, po vokaciji konzervativac, a poznatiji kao višegodišnji savjetnik engleske premijerke Margaret Thatcher. Gospodin Harris osvjedočeni je prijatelj Hrvatske i bez pretjerivanja se može reći da voli Hrvatsku. Imao sam priliku osobno komunicirati s g. Harrisom te slušati ga o tome kako je dobro i lijepo živjeti u zemlji u kojoj se nastoji da svi njeni stanovnici ne budu sputani, nego slobodni. Zemlja u kojoj se politika što manje nastoji vidljivo nametati kao najbolji znalac i upravitelj, osobito gospodarskim dobrima od kojih mnogi imaju velike i vidljive koristi.

Uz g. Harrisa, na temu potrebe da Hrvatska završi put iz socijalističkog samoupravljanja i iznimno velikog miješanja državnog aparata u gospodarstvu, reći će i mr.sc. Velimir Šonje, jedan od najboljih hrvatskih ekonomista današnjice. Osim što izvrsno piše i vrstan je makroekonomist, gospodin Šonje, po vokaciji liberal, ima vrlo dobre uvide u širu materiju koja se općenito tiče kulture življenja.

Raspravu će svojim moderiranjem voditi g. Davor Huić, koji osim što je poduzetnik, a sebe smatra liberalom, društveno je aktivan. Nedavno je imao zapažen odgovor na portalu Index g. Mati Kapoviću oko toga što je u Hrvatskoj mainstream, a što radikalizam. (http://www.index.hr/vijesti/clanak/odgovor-mati-kapovicu–sto-je-u-hrvatskoj-mainstream-a-sto-radikalizam/735007.aspx). Članak je bio izrazito komentiran na portalima i društvenim mrežama.

Osobno sam nekoliko puta imao prilike razgovarati s g. Šonjom i g. Huićem i uvidjeti da se radi o ljudima zanimljivih uvida i velike načitanosti.

Uz spomenuti trojac, raspravu će začiniti i g. Michael Prpić, MBA, hrvatski povratnik iz Vancouvera, koji vodi jedan Private Equity fond. On će također imati prilike nešto reći o potrebi da Hrvatska ne ide putem populizma, nego da je dobro prihvatiti načela slobodne ekonomije i tržišnog gospodarstva.

Na kraju, društvo će im činiti dva blogera: dr. sc. Luka Popov, moj osobni prijatelj i autor ovog posta.

Ovo miješano društvo konzervativaca i liberala želi reći da je dobro da Hrvatska konačno prihvati ideje koje su zapadna društva odavno prihvatila – ideje o slobodi tržišta.

Osobno smatram da će se prihvaćanjem tih ideja, za što će trebati nacionalni konsenzus, Hrvatska konačno osloboditi svoje potencijale i preobraziti se u jednu progresivnu i modernu kulturu življenja, utemeljenoj na etici rada i slobodi privređivanja te visokom javnom moralu. Za ove će kulturne preobrazbe zasigurno trebati uložiti trud i vrijeme, ali vrijedi se založiti za to da nam djeca i unuci žive u boljoj zemlji, kako žrtva koju su podnijeli mnogi braneći slobodu ove zemlje dobije svoj još veći plod.

Iako možda nekom ove riječi djeluju utopijski i patetično, priznajem da sam pun nade i vjerujem da su promjene moguće.

Sve počinje s odbacivanjem populizma te vjerom da je preobrazba Hrvatske moguća.

Vidimo se u Esplanadi u petak u 19 sati!

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje | 3 Komentara

HNB nije rješenje, ali nisu ni novi porezi

Rovinjski susret guvernera Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore održanog 27. i 28. travnja u organizaciji časopisa Lider (http://liderpress.hr/konferencije/Susret-guvernera-regije/), kako nam prenosi današnji Večernji list, osim što je ustvrdio da se svijet kreće u različitim monetarnim brzinama (op.a. FED smanjuje stiskanje CTRL+P, japanski BoJ opako stišće te dvije tipke, a poslovični Europljani se ne mogu dogovoriti stišću li ili ne, što dovodi do sigurnog jačanja dolara u odnosu na ostale valute u dugom roku, a ja bih dodao da se svijet ipak treba brinuti zbog ozbiljnih deflacijskih najava, o čemu sam već pisao u postu “Titanic deflacijske spirale”), donio je i očekivano racionalne prosudbe o dosezima monetarne politike, o čemu se povela velika javna rasprava na liniji g. Rohatinski – gđa Ivanov – g. Šonje.

Dubravko Mihaljek, voditelj odjela analiza u Banci za međunarodna plaćanja u Baselu, na rovinjskom je susretu održao uvodno predavanje, gdje je po njemu, glavni problem zemalja bivše Jugoslavije, a posebno Hrvatske, što se ekonomski rast ne temelji na tehnološkom progresu i što postoje ozbiljni problemi u obrazovnom sustavu. Naime, dvije trećine hrvatskih investicija bile su u građevinske radove, a samo trećina u opremu. U svijetu se većinom ulaže u opremu.

Dodao bih komentar na izlaganje g. Mihaljeka da je ovo izrazito poučno za veliku većinu komentatora društvenih zbivanja u Hrvatskoj. Naime, svi govore o investicijama. Radi se o tome da Hrvatskoj u ovom trenutku nisu toliko potrebne velike infrastrukturne investicije koje bi njudilovski zaposlile ogromne mase nezaposlenih. Cilj ekonomije nije zapošljavanje ljudi, nego profitabilno poslovanje. Poslodavci, a to su oni koji snose rizik ili glavničari, videći da se posao dobro razvija, su ti koji zapošljavaju ljude u takvim okolnostima. Posao se dobro razvija kada vraća uloženu glavnicu za ulagača u npr. očekivanom razdoblju ili očekivanom iznosu. Infrastrukturne investicije (autoceste, tuneli, pruge) su potrebne u dugom roku, ali u kratkom roku, zbog hrvatske situacije, one su sada sekundarnog značenja. Ova se ocjena odnosi i na lokalnu infrastrukturu i uglavnom je ono pravilo, no postoje i iznimke.

Smatram kako je bolje poslodavce pustiti da sami odluče što će i kako raditi. Tu država kao regulator treba napraviti nekoliko koraka unazad i ne uredbovati što bi se i kako trebalo raditi. Država će, na određen način, trebati stvoriti uvjete kako povećati energetsku neovisnost zemlje, što je u opreci sa situacijom na terenu, osobito na lokalnoj razini. Morat će se iznaći način da se usuglase očuvanje okoliša i povećanje energetskih kapaciteta.

Guverneri su se u Rovinju složili da bez institucionalnih reformi (čitaj: mirovinska reforma, reforme radnog zakonodavstva, reforma zdravstvenog sustava, novi ustroj lokalne uprave, novi porezni sustav) koje se tek trebaju provesti, monetarna politika malo može učiniti.

“Ako gospodarski spor na sudu traje 1200 dana, ne može se očekivati od centralnog bankara da preokrene trendove”, kazao je slovenski guverner Boštjan Jazbec.

Hrvatski guverner Boris Vujčić ukazao je problem potrošnje hrvatskog javnog sektora i subvencije, što je dovelo do povećanja javnog duga. “Stanovništvo je povećalo svoju imovinu (op. istraživanja ECB-a koje su išle na ruku Nijemcima kada su tražili mjere štednje za Grčku), ali ne troši sada jer je optimizam potrošača na niskim razinama i potrošnja se neće pokrenuti bez novih radnih mjesta. Dok se ne provedu strukturne reforme, nikakva monetarna politika neće dati rezultat”, rekao je hrvatski guverner, što je na neki način odgovor prethodnom guverneru Rohatinskom za njegov nekonvencionalan pristup rješavanju problema (vidjeti: g. Rohatinski:

http://www.banka.hr/hrvatska/rohatinski-reprogramom-javnog-duga-brze-iz-krize?utm_source=nlodabrano&utm_medium=email&utm_campaign=newsletter

g. Šonje:

http://www.banka.hr/komentari-i-analize/rohatinski-i-ivanov-su-puno-toga-ostali-duzni?utm_source=nltjedni&utm_medium=email&utm_campaign=newsletter).

Na kraju svega, prije par dana ukazao se i čamac s ili bez kormilara u obliku hrvatske Vlade, koja uvodi ili ne uvodi porez na štednju. Ova stavka zaslužuje poseban osvrt, no lako je zaključiti, a složio bih se s guvernerom Vujčićem koji ne očekuje odljev depozita iz zemlje jer su kod nas kamate na štednju veće nego u okruženju. Dodao bih da ja očekujem da će se novac povlačiti u najpoznatiju klasu imovine kojoj Hrvati najviše vjeruju. Vas ću ostaviti da u miru razmislite, do novog posta, koja je to po Hrvatima najsigurnija klasa imovine.

Objavljeno u dolar, euro, Hrvatska, komentar na društvene događaje, Porez, Rohatinski | Ostavi komentar

Hrvatska može bolje, Hrvatska može modernije: Bolja, modernija i bolje plaćena javna uprava

„Život piše romane, a ljudi čitaju stripove!“

Kako bi ljudi u Hrvatskoj mogli sretno i zadovoljno živjeti od svojega rada, predlažem i dajem na razmišljanje neke smjernice svim čitateljima. Naslov ovog posta ponavljat će se u seriji tekstova gdje ću pokušati obrazložiti svoje ekonomske stavove, tj. zašto vjerujem da postoji nada da Hrvatska može napredovati. Podnaslov ovog posta govori kako je potrebno probuditi ljude u Hrvatskoj iz imaginarnog svijeta, gdje se ljudi neće povlačiti u promatranje crteža („čitanje stripova“), već suočiti se sa stvaranošću koju ispisuje životna realnost („slova u tekstovima romana“).

 

Kada opet dođemo na birališta u jesen ili početkom zime 2015., razmislimo o programima stranaka, koalicija i lista: trebamo izabrati one koji će nuditi rješenje, između ostalog, kroz poboljšanje rada u javnoj upravi.

Naime, u svjetlu sistematizacije radnih mjesta koje provodi ministar Mrsić, gdje će se izjednačiti kompleksnost obavljanja poslova po pojedinačnim radnim mjestima (čitaj: koeficijent), a time i osnovica za plaću, tek tada najavljivana linearna smanjenja plaća zbog Procedure smanjivanja deficita imaju smisla i donekle pravednosti.

Naime, nije pravedno kažnjavati bolje i sposobnije radnike od onih koji su to manje. Doduše, i bez sistematizacije taj je problem postojao, a sad, ne provede li se reforma da se javna uprava ustroji kao efikasno trgovačko društvo, doći će do još veće nepravednosti. Naime, bolji i sposobniji radnici nemaju nikakav poticaj da rade bolje i više jer će jednako biti nagrađeni kao i prosječni ili ispodprosječni.

U suprotnom, ako ćemo mi glasači tražiti da se javna uprava ustroji na način kako je to svojevremeno učinio Novi Zeland, da radnici u javnoj upravi imaju ciljeve koji se moraju ostvariti, pa ako uspiju, dobivaju nagrade, a tko ne uspije, ne dobije nagrade, tada će projekt sistematizacije dovesti do nove pravednosti za koju se zalagao aktualni Predsjednik Republike. Dovest će do toga da će javna uprava raditi lošije nego što sada radi. Dakle, pravedno je da sposobniji i oni koji se više trude oko kvalitete svoga rada i usluge nama građanima budu bolje i više plaćeni. Mislim da se svatko može složiti s tim.

Hrvatska može postati bogata i moderna zemlja. Ono što je potrebno da oni koji odlučuju zaista i odluče, a to su građani glasači, jest to da odaberu one zastupnike koji će se zalagati da radnici u javnoj upravi budu adekvatno nagrađeni za svoj trud i kvalitetu usluge koji daju građanima. Ne sumnjam da će se poticanjem konkurencije poboljšati kvaliteta rada i usluge. Ne vjerujem da su Hrvati u biti drukčiji od Engleza ili Finaca, mi to možemo kao moderna nacija, samo si to dopustimo.

Hrvatska može bolje, Hrvatska može modernije!

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje | 2 Komentara

“Uči, sine, da ne bi radio!”

Sve veće i sve dublje ulaženjenje u dno možemo zahvaliti što su se ideje socijalizma u hrvatskom društvu tako duboko ukorijenile da su postale prevladavajuće razmišljanje, konvencija, i to u gotovo svim porama života. Marksizam, komunizam, pa i socijalizam – to je po hrvatskom jziku – mejnstrim.

Naša vibrantna ekonomija može zahvaliti našim precima koji su usadili ove ideje u dušu naroda. Drug Tito nije pogriješio kad je tražio od nas “zjenicu oka”…

Nije se ovaj narod od 25.6. ili ajde, 30.5.1991. naglo promijenio. Ćud naroda se nije promijenila. U tom smislu, a čovjek sam nade, biblijska pripovijest u Knjizi Izlaska izraelskog naroda je izrazito poučna i puna nade. Izraelci su morali platiti promjenu mentaliteta četrdesetgodišnjom selidbom po pustinji, tako da nitko od onih koji su izašli iz ropstva Egipta nije ušao u novu Obećanu zemlju.

Očito je da ćemo svi mi morati još mnogo godina lutanja imati prije nego se mentalitet hrvatske nacije promijeni. Na dobrom smo putu jer se polako stvara kritična točka koja bi nas mogla odvesti na pravi put k “Obećanoj zemlji”.

O naslovu ovog posta često sam razmišljao i shvatio koliko su nam štete nanijeli takvi jezični izrazi koji se od školskih dana usađuju u umove mladih ljudi. Tako su štreberi oni koji se redovito pripremaju i uče, a oni koji prepisuju su pametni.

Još je jedna navodno briljantna Titova doskočica: “Snađi se, druže!” jako utjecala na naš obrazovno-odgojni sustav. Djeca, prisiljena memorizirati blokove nerazumljivih definicija, umjesto samorazumijevanja pojmova i njihovog međuodnosa, troše svoje godine i umne sposobnosti, pa pod velikim pritiskom kratkog vremena se “snalaze”, tj. prepisuju i uče se varanju. Naravno da nije samo vremenski pritisak uzrok “mentalitetu snalaženja”, ali mu pogoduje.

Kako smo mi “turistička velesila”, što dobro pokazuje korelacija dvaju faktora: 1) politike naših ljudi koji idu u “cimerfraji” rentijerstvo i 2) rezultata matematičke pismenosti naše djece i mladih (op. ovo “naševanje” molim ne shvatiti socijalistički niti nacionalistički), onda je i očekivano da se više vremena djece predviđeno za njihovo obrazovanje i odgoj potroši na turističku sezonu cimerfrajeovanja. Stoga naši praznici traju 10 ili 11 tjedana, dok je to kod “sjevernijih i zaostalijih zemalja” 6-7. Rezultat je da njihova djeca i mladi nisu preopterećeni rokovima, imaju više vremena da svladaju predviđene kurikulume, nisu toliko opterećeni…

Uvijek me je fasciniralo kako smo u Jugoslaviji učili da je “naša zemlja bogata”, za razliku od Švicaraca, koji su bili podučavani da su siromašni, pa da zato valja puno raditi.

Moja fascinacija kulminirala je dok sam, aristokratski sjedući na balkonu, razmišljajući o smislu života, nadošao na idiokratski smisao parole koje sam se naslušao u toj predivnoj Jugoslaviji (op. isprika Anti Tomiću) – ove iz naslova – o o učenju i radu. Ona govori da:

- učenje nije rad, što je nonsens, jer je intelektualni rad najteži rad od svih

- treba prezirati one koji uče, jer su to “vucibatine koji samo olovku znaju dići”, odnosno, “to su oni koji iskorištavaju radničku klasu”

- ili s druge strane spektra, “uči dobro, pa će drugi raditi za tebe, a ti ćeš se izležavati pod parolom “lezi, lebe, da te jedem””

 

Mogao bih dodati još koju misaonu izvedenicu, no vjerujem da ste shvatili poantu.

Moja nada je velika. Ova duboka kriza može nam pomoći da “odbacimo cimerfraj rentijerstvo” i konačno počnemo “učiti matematiku”. Za početak, neka djeca više vremena provedu nad kamatnim računom.

Za još jedan početak, očuvajmo radna mjesta. Kako? Tako da se država što manje trudi zaposliti ljude kod privatnika svojim žongliranjima u administrativnim mjerama i neka se dopusti liberalizacija radnog zakonodavstva. Stečena prava su upravo to – aveti prošlosti.

Ako znate da je temelj ekonomije očekivanje, dakle budućnost, onda se treba što manje baviti uspjesima prošlosti, a što više prilikama budućnosti.

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje | 3 Komentara

Yellen i dalje drži prste na CTRL+P: dionice dolje, zlato gore

Yellen, nova šefica FED-a nakon Bena Bernankea, jučerašnjom izjavom i manevrom od dosadašnjih postavljenih standarada osigurala je kratkoročni rast dolara te u dugom roku rast cijene zlata. Da imam velik novac, a savjet ne tražim, niti bih ga dao, kladio bih se na pad vrijednosti dioničkih indeksa.

Naime, Yellen je izjavila da će Fed zadržati kamatne stope na granici blizu 0%, čak i ako se podaci o zaposlenosti pokažu da se približavaju razini pune zaposlenosti, a inflacija naraste na ciljanu inflaciju od 2%. Yellen je naglasila kako će se koristiti anticipativnim načinom najave javnosti podizanja kamatnih stopa s rekordnih 0% na više.

Naime, FED se obvezao da će kamatne stope ostati na ovim razinama od oko 0%, dok god je nezaposlenost na razinama većim od 6,5%, što bi prema sadašnjim dobrim podacima FED već sada trebao raditi (op. povećavati kamatnu stopu). No, radije da se oslanja na nezaposlenost i inflaciju kako bi vodio očekivanja javnosti u njihovim ekonomskim odlukama (op. očekivanja se uvijek ugrađuju u cijene bilo čega, stoga u tom svjetlu su nevjerojante indolentne izjave hrvatskih javnih dužnosnika koji uopće ne shvaćaju da se ljudi prilagođavaju tome, vidjeti moj prethodni post), FED će se voditi s miksom ekonomskih indikatora kako bi usklađivao povlačenje TAPERING – programa (smanjenje ili usporavanje stiskanja CTRL+P tipki) i posljedično naknadno stvarno povećanje kamatnih stopa s razina od 0% na više.

Prevedeno: FED još uvijek nije odustao od politike jeftinog novca kojim podupire svoju i svjetsku ekonomiju. Tim bolje za Europu, jer je razina od gotovo 1,40 na paru EUR/USD počela sve više štetiti Europi. Geostrateški, moglo bi se reći da je to sitna američka kompenzacija Europi za uvođenje sankcija Rusima.

Takva politika FED-a, bez obzira na dostizanje ciljeva (6,5% nezaposlenosti , 2% inflacije) znači, zbog najave kada će FED što činiti (jesen 2014. kao prestanak TAPERINGA, proljeće 2015. kao podizanje kamatnih stopa), na kratki rok je popravilo dolar koji je pao na razinu ispod 1,38. Pitanje je kakav će odnos EUR/USD biti na dugi rok.  No, u dugom roku, najava daljnjeg moguće CRTL+P dolara koristi porastu cijene zlata.

Vrijedi istaknuti da sve više kapitalističkija Kina dopušta stečajeve i bankrote svojih velikih kompanija, što u rezultatu pored promjene ekonomskog modela znači da kineska ekonomija nije možda toliko jaka koliko se dosad mislilo. To je, naravno, oslabilo kineski juan.

Izvori:

http://wallstcheatsheet.com/politics/fed-hints-at-interest-rate-timeline-markets-and-treasuries-take-note.html/3/

http://www.zerohedge.com/contributed/2014-03-19/print-yellen-print-meanwhile-russia-warns-us-sanctions-unacceptable-threatens

http://www.zerohedge.com/news/2014-03-20/dollar-surges-chinese-yuan-plunges-fomc-aftermath

Objavljeno u dolar, euro, FOREX, Kina, S&P 500, Yuan | Ostavi komentar

Profesor Grčić se pravi da ne zna što je Ricardo-Barro efekt

Nerazumljiv naslov? Možda i ne kada čujete o tzv. paradoksu štednje? Opet nerazumljivo? Onda ovako.

Stalno čitate i čujete i gledate o tome kako je kriza sve dublja, a štednja u bankama raste. Pa kako je to moguće?

Današnje iščitavanje “novog zaranjanja hrvatske podmornice BDP” natjeralo je glavnog Vladinog stratega za ekonomska pitanja na izjavu (op. naglasci moji).

Potpredsjednik Grčić: “Pad u četvrtom kvartalu je u okviru očekivanja, iako je lošiji od onog što su analtičari predviđali u svojim prognozama. Imamo i blagi oporavak industrijske proizvodnje. Ali, dok god privatni sektor ne ojača svoju investicijsku aktivnost bit će teško ostvariti gospodarski oporavak. Očekuje nas radikalna fiskalna konsolidacija u 2014. godini i to će otežati gospodarski oporavak. To javnosti mora biti jasno. Uvjet gospodatskog oporavka i rasta su ulaganja privatnog sektora“.

Strateg je prethodno bio i dekan splitskog Ekonomskog fakulteta, dakle, nema sumnje u profesorovo znanje ekonomske teorije.

Ricardo-Barro efekt, dajući vam priliku da sami guglate ili istražujete, teorijski kaže da kada vlada (država) ima proračunski deficit, kućanstva i poduzeća (dalje u tekstu: privatni sektor) prirodno počinju povećavati svoju štednju, koja je po jednoj definiciji, odgođena potrošnja za buduće razdoblje. Zašto se to događa? Jer privatni sektor očekuje da će vlada povećati poreze kako bi platila financiranje deficita (to je ono kad se vlada zadužuje kod banaka). Teorija također zna da se taj efekt naziva “istiskivanje”, jer vlada istiskuje privatni sektor, pa banke posuđuju više novaca vladi nego privatnom sektoru. Rezultat istiskivanja je povećanje cijene novca, dakle veća kamatna stopa.

Vlada će to raditi dok god ju netko u tome ne prekine, bilo promjenom vlade (čitaj: izbori), bilo promjenom vanjskih uvjeta (čitaj: možda EDP protokol).

Samo da znate da Ricardo-Barro efekt predviđa daljnje povećanje poreza od strane vlade. Takav scenarij je vidljiv svakome u Hrvatskoj.

Dokle god vlada najavljuje nove poreze, privatni sektor se prilagođava i povećava razinu štednje, pa automatski smanjuje svoju potrošnju (smanjuje svoje investicije koje se nazivaju investicije privatnog sektora).

Dakle, poruka ove hrvatske Vlade koju kontinuiranio daje je da će ona povećati poreze, točnije, ona poručuje biračima: “Glasajte za nas, mi ćemo vam povećati poreze tako da vi manje trošite. To je dobro za vas.”

Profesor Grčić zna što je Ricardo-Barro efekt, to su mu i ispitna pitanja. On se, po mom mišljenju, pravi da se ljuti na privatni sektor zašto je smanjio svoje investicije, dakle svoju potrošnju.

Trebam li reći da smatram da su sve vlade u zadnje dvadeset i dvije godine neovisnosti Hrvatske po ekonomskom vladanju socijalističke i da ne namjeravaju postati opredijenjeljene za slobodnu tržišnu ekonomiju?

Još jednom: Quo vadis, Croatia? Ako se mi ne želimo kao nacija u 21. stoljeću promijeniti, promijenit će nas vanjski uvjeti. Shvatimo da su izmjene radnog zakonodavstva nužne i poželjne da se Hrvatskoj konačno da šansa da privatni sektor konačno počne raditi u uvjetima slobodnog tržišnog gospodarstva.

Bit će bolje Hrvatskoj.

 

 

Izvor: http://www.banka.hr/hrvatska/grcic-prozvao-privatni-sektor-za-manjak-investicija?utm_source=nl_280214&utm_medium=email&utm_campaign=newsletter

Objavljeno u Hrvatska, Porez | 1 Komentar

Oli Rehn Hrvatima: Pazite kako birate za svoju djecu…

U Lideru koji izlazi sa sutrašnjim danom 28.2.2014. objavljen je intervju s Olijem Rehnom, potpredsjednikom ove Europske komisije kojoj mandat uskoro prestaje. Oli Rehn obavlja poslove povjerenika u EK za ekonomska i monetarna pitanja, a Hrvati su ga upoznali za vrijeme pregovora s EU kao povjerenika za proširenje.

Sada ga, zbog aktivacije EDP protokola, tj. postupka smanjenja prekomjernog deficita, Hrvati mogu upoznati kao “povjerenika za smanjenje”. Hrvatska je, ponovimo to po tisuću puta, u dvadeset i dvije godine od svoje neovisnosti od Jugoslavije, socijalističkog samoupravljanja i jednopartijskog sustava, napravila značajne korake u neovisnosti u dvije točke, no ipak nije se uspjela odlijepiti u trećoj točki, nije se uspjela odijeliti mentalitetom i ponašanjem od socijalizma.

Oli Rehn, kako naslov u Lideru sugerira (“Hrvatska za stalnu potporu Bruxellesa treba uvjerljivu strategiju”), smatra da Hrvati trebaju strategiju koja će uvjeriti svoje građane i svoje partnere kako želi ići putem demokracije i tržišnog gospodarstva.

Hrvatska je dobila i pohvale za svoj novi prijedlog Zakona o radu od Međunarodnog monetarnog fonda da smo došli na razinu njemačkog zakona.

Nažalost, sindikalni čelnici odbijaju ikakvu mogućnost promjene radnog zakonodavstva.

Sve hrvatske vlade su dosad neučinkovito pokušavale promijeniti ekonomski sustav, te još uvijek Hrvatska tavori u socijalizmu.

Ono što je pozitivno, izgleda da se u određenim krugovima stvara kritična masa ljudi koji žele promjenu i koji će, kapacitirani s obje osi, ljudima i kapitalom, moći utjecati na promjenu paradigme.

Ono što se očekuje od Vlade jest da ne bude vlast, već učinkovita državna administracija. Predlažem čitateljima ovog bloga da o tome razmišljaju svo vrijeme do kasne jeseni 2015.

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje, Nekategoriziran | 1 Komentar