Skriveni deficit od 5 milijardi kuna? Netočno. On je i veći.

Danas medijskim prostorom dominira tema o skrivenom deficitu kojeg je Vlada “sakrila” od Europske komisije prošlomjesečnim rebalansom proračuna.

Tako Jutarnji list prenosi da Željko Lovrinčević, ekonomski analitičar s Ekonomskog instituta Zagreb, tvrdi da “deficit proračuna opće države za 2014. neće iznositi 16,2 milijarde kuna, koliko je Vlada prognozirala drugim rebalansom državnog proračuna prošlog tjedna, nego 21,2 milijarde kuna”.

Skriveni deficit bi se, po Lovrinčeviću, sastojao od:

1) dijela prihoda kojeg je Vlada priznala, a kojeg će Europska komisija u sklopu Procedure prekomjernog deficita odbiti priznati, a radi se o iznosu prema Jutarnjem listu od 3 milijarde kuna (op. radi se o transakciji iz ove godine u lipnju kada je Vlada prebacila iz drugog u prvi mirovinski stup od beneficirane štednje vojnika i policajaca, čime je Vlada prenamjenila “knjiženje”, pa to više nije eksplicitna obveza Vlade, jer se sada ta obveza nalazi u prvom, solidarnom stupu, gdje ne postoji jedinstveni račun za svakog pojedinca, što je i bio temelj mirovinske reforme iz 2001.)

2) nepriznavanja dospjelih, a neplaćenih obveza za zdravstveni sustav, a prema istom izvoru radi se o iznosu od 2,1 milijarde kuna.

Odmah isti izvor govori kako drugi analitičar, Zdeslav Šantić iz Soc-Gen Splitske banke, tvrdi da deficit opće države od 5,9% Vlada nije uračunala i deflaciju!

Iako nisam tako dobar ekonomist kao navedene kolege, a pritom nisam lažno skroman, moram nadopuniti kolege.

SVI GOVORE O EKSPLICITNOM DUGU I DEFICITU. NITKO O IMPLICITNOM.

Oprostite na web-vikanju, ali ovo jest da se s krovova govori. Kad napišem “implicitno”, ponajviše mislim na obveze koje se uopće ne iskazuju. Radi se o Ponzijevoj shemi zvana “1. stup mirovinskog osiguranja”, koji ima nakaradni dodatak u nazivu “generacijska solidarnost” čak i u imenu nadležnog Ministarstva. No, radi se i o onim zaposlenicima kojima je država poslodavac, a koji se nalaze u sustavu 2. mirovinskog stupa.

Sve te obveze nikad se ne prikazuju u bilanci, dakle eksplicitno. Ali, one itekako postoje.

Postoji jedno cijelo poglavlje koje financijski analitičari uče o obvezama prema zaposlenicima nakon isteka zaposlenja, a pritom se misli na najviše obveze za mirovinu.

Da me sada pitate koliki je taj dug, ne bih vam znao sada reći. Možda netko od čitatelja ima te podatke, a ja ću se pokušati raspitati kod ljudi koji bi to mogli znati.

———————————————————————————————————-

Osobni dodatak:

Ovim sam postom htio ukazati na neodrživost ovakvog mirovinskog sustava jer demografski očito starimo i zapadamo u sve teže razdoblje. Ako na osobnoj razini želite izbjeći mirovinsku katastrofu, krajnje je vrijeme da stvorite životni i financijski održivi plan.

Možda će zvučati paradoksalno, ali sustav generacijske solidarnosti moža nije održiv na razini društvene zajednice, ali tisućljetno iskustvo “krv nije voda” jest bilo održivo. Stoga plediram i na taj dio: imanje više djece u obiteljima znači ogromnu žrtvu i odgovornost u današnjim vremenima, no “obitelj” je preživjela mnoga iskušenja, totalitarizme i razne izme. Ja osobno plediram na taj faktor, uz pristup izlaganja investicijskim klasama na dugi rok, kako bih imao održive mogućnosti u starijoj dobi.

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje, mirovinski sustav, zdravstveni sustav | 1 Komentar

Istina nas oslobađa od velikih poreza

Suočimo se s činjenicama da bi upoznali istinu. Jer, istina će nas osloboditi.

1) Hrvatske banke i njihovi vlasnici prošli su stres-test koje je provela Europska centralna banka. To je najdulje razdoblje stabilnosti hrvatskog bankarskog sustava, što treba pozdraviti kao dobru stvar za cijelo društvo. Dok su banke u vrijeme Jugoslavije bile kase uzajamne pomoći bez razvidnog korištenja novca, poduplano sve s hiperinflacijom, u novije vrijeme, sa stabilnom stopom inflacije i stabilnim tečajem, hrvatske banke posluju kao moderne banke koje kvalitetno upravljaju rizicima, što su kompetencije koje su značajnije usvojene prijenosom znanja (hrv. know-how) tek dolaskom stranih vlasnika nadolaskom novog tisućljeća.

2) Realni BDP od 2008. do 2013. pao je za ukupno više od 5% (2008.: 48.135 mil. EUR, 2013.: 43.591 mil. EUR). U prijevodu, prosječno je u tom razdoblju hrvatski BDP padao godišnje za oko 2%. (op. ako vas zanima formula, onda Google: CAGR!) Ovdje u obzir nije uzeta 2014. godina, a njeni trendovi nisu pozitivni.

3) Istovremeno, od 2007. iznos financijske imovine, od čega najveći dio čine depoziti u hrvatskim bankama, porastao je na 330,4 milijarde kuna, što će biti za više od 2% od procjene BDP-a za 2014. Tako to stoji u istraživanju moje matične kuće koje su prenijeli mediji. Naime, u 2007., posljednjoj pretkriznoj godini, financijska imovina predstavljala je tek 85,7 posto BDP-a, da bi se u sljedećih šest kriznih godina nominalno povećala za 47,1 milijardu kuna ili za 17,3 posto. U prvih sedam mjeseci ove godine ukupna financijska imovina građana dodatno je povećana za 10,6 milijardi kuna, čemu su najviše pridonijeli porasti imovine u mirovinskim fondovima (4,25 milijardi), u bankovnim depozitima (2,4 milijarde) te u gotovini (2 milijarde). U ovoj godini znatno su povećane i procijenjene pričuve životnih osiguranja (za jednu milijardu), te vrijednost ulaganja u dionice i obveznice (0,7 odnosno 0,15 milijardi kuna), navodi se u istraživanju. Vrijednost ulaganja građana u investicijske fondove također je povećana za oko 84 milijuna kuna, zahvaljujući možda mogućem početku oporavka tržišta kapitala.

4) Hrvatska je na DOING-BUSINESS listi beznačajno porasla sa 67. na 65. mjesto, jer bez obzira na usklike oduševljenja službenika hrvatske Vlade, Hrvatska je i dalje pri dnu te liste, gledajući članice EU.

Iz činjenica je razvidno, barem autoru ovog upisa, da se rješenje problem treba potražiti više u fiskalnom dijelu sustava hrvatske ekonomije nego ono u monetarnom.

Kad to tvrdim, za neupućenije čitatelje to znači da je potrebno:

1) da fiskalna vlast, prije svih hrvatska Vlada, kojih god boja i oblika jest ili će biti, poradi na smanjenju rashoda, odnosno da rastereti građane i poduzeća (kućanstva/ privatni sektor) od visokih poreznih nameta;

2) da subjekti u fiskalnom prometu, prije svega sami građani kao glasači i individue koje žele biti odgovorne pred sobom, pred svojim bližnjima i svojim potomcima, usvoje osnovna znanja o tome što je to proračun, što su porezi i kako se oni skupljaju i na što se porezni novac troši;

3) nakon što su ta znanja usvojena, da zahtijevaju od fiskalne vlasti da svima omogući što prije, što detaljnjiji i što lakši uvid u potrošnju državnog proračuna i proračuna gradova, općina i županija.

U to ime pozdravljam osnivanje hrvatske Udruge poreznih obveznika – LIPA i zazivam, bez imalo skrupula i srama, Božji blagoslov, obilje mudrosti, hrabrosti, strpljivosti i spremnosti na nerazumijevanje od okoline, i to na svakog pojedinca koji sudjeluje i podržava LIPA-u.

Više o LIPA-i i njenom djelovanju možete pronaći na linku sugestivnog naziva: http://www.manjiporezi.hr/.

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje, Porez | 1 Komentar

Ima nade za reforme? Nadam se.

Riječi ministra financija Borisa Lalovca:

“U šestoj godini recesije svatko je osjetljiv na promjene, no ja osobno zagovaram jače strukturne reforme jer su one jedini način da se brzo izađe iz krize. Uključivanjem dugova autocesta, dijela željeznice i HRT-a u javni dug došli smo do iznosa javnog duga od 75 posto BDP-a. Za ovu godinu očekujemo da će se dug popeti na približno 80 posto BDP-a i to je razina s kojom dugoročno ne možemo upravljati bez snažnih strukturnih promjena – kazao je ministar financija. Država svaki mjesec izdvaja milijardu kuna za kamate, to je 12 milijardi kuna godišnje, što je dodatni razlog za jače strukturne reforme”.

Moje čitanje: Vrlo dobro, ministre, ma – odlično!

Ministar nastavlja: “Od iduće godine porezna će uprava nekoliko dana unaprijed najaviti u kojim će tvrtkama i djelatnostima obavljati porezni nadzor, a nakon što ga provedu, za tri ili pet dana javno će objaviti što su otkrili u tim nadzorima. Stvarat ćemo prema poduzetnicima pristup povjerenja, razumijevanja i transparentnosti, graditi partnerski odnos. Tvrtke se ne trebaju bojati ad hoc nadzora, jer nama nije cilj naplaćivanje kazni i izricanje sankcija, mi želimo da se ispravljaju uočene nepravilnosti, ali nećemo imati razumijevanja prema poreznim utajama i nelojalnoj konkurenciji.”

Moje čitanje: Izvrsno!

Ministar je još dodao da će poreznici posjećivati poduzetnike zajedno s predstavnicima HUP-a i Obrtničke komore, tumačiti propise, dorađivati pojedina tumačenja, uspostaviti svakodnevnu komunikaciju preko e-porezne uprave.

Nemam što dodati nego odlično, ministre, samo tako nastavite. S riječi na djela.

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje, Porez | 1 Komentar

O financijskoj pismenosti

Na današnji članak u Poslovnom dnevniku (http://www.poslovni.hr/trzista/najsigurnije-su-europske-banke-u-drzavnom-vlasnistvu-279178), uputio me je dobar poznanik i moj osobni i drag prijatelj, javljajući mi sažetak tog članka u poruci preko društvenih mreža. Naime, moj je prijatelj je ponovio zaključak novinara Poslovnog dnevnika, kako su razvojne banke, dakle one u državnom vlasništvu, sigurnije i stabilnije od komercijalnih.

Budući da je moj prijatelj više zagovornik državnog intervencionizma, dok sam ja više zagovornik tržišnih sloboda, odmah sam razumio da bi to bio argument u prilog tezama mojeg prijatelja. Mislim da sam ipak uspio razuvjeriti prijatelja sintagmom “kruške i jabuke” i obrazloženjem kojeg sam dao. Ovdje želim naglasiti važnost obrazovanja, osobito u financijama, ne samo kako bi se moglo debatirati na ovakve teme, nego jer je to od životne važnosti za pojedince i obitelji. Nastavi čitati

Objavljeno u Banka, S&P 500 | 1 Komentar

Uloga države nije vođenje gospodarstva, nego sređivanje državne uprave

Ove će se misli kod zastupnika kejnezijanske misli smatrati pomalo heretičnima. Ipak, preporučujem odličan članak našeg ponajboljeg ekonomista Velimira Šonje: „Fiskalne iluzije“ (http://www.banka.hr/komentari-i-analize/fiskalne-iluzije).

Čitateljima ovog bloga poznato je da se zalažem za smanjenje uloge države u gospodarstvu i da ga smatram preduvjetom daljnjeg razvoja i preobrazbe Hrvatske.

Naime, Hrvatska se nominalno opredijelila za tržišno gospodarstvo, što znači prelazak iz komandnog i planskog sustava upravljanja gospodarstvom (dakle, iz jednog birokratskog mjesta koje bolje zna od drugih ili nekoliko njih) u sustav slobodne inicijative. Zasad se to ne vidi u smanjenju udjela države u ukupnom BDP-u.

Ako se tu slažemo, dalje je pitanje načina i konzistencije provođenja takvog načela.

Općenito, utjecaj države u privatne inicijative smanjuje se smanjenjem poreznog opterećenja, vođenja, upravljanja i imanja vlasničkih udjela u trgovačkim društvima i veličine, utjecaja i broja činovnika birokracije.

Kako se to ne događa, a uporno se o tome priča već podosta godina i izbornih ciklusa, ne može se reći da je problem u političkoj eliti koja to ne želi promijeniti, nego u suverenu koji uporno bira „pogrešan broj“.

Stoga, mi, kao kolektivni hrvatski suveren, trebamo zamijeniti partitokratske članove političke elite onima demokratskim. Onima koji će prije odgovarati nama-suverenu-biračima, a kasnije svojim partijskim šefovima.

Ne vjerujem i ne podržavam revoluciju, nego evoluciju. To će biti mirna i najjeftinija lustracija, pa ću tako potpisati zahtjev za organizaciju referenduma kojim bi se zatražilo izmjena izbornih pravila (preferencijalno glasanje, dopisno glasanje…), a kojeg organizira udruga „U ime obitelji“ od 21.9. do 5.10.2014.

Ujedno smatram da medijski djelatnici trebaju kontinuirano pritiskati predsjednike najvećih dviju hrvatskih političkih stranaka sa zahtjevima za reformom državne i lokalne uprave, smanjenjem poreza i promjenom načina upravljanja hrvatskim gospodarstvom s prelaskom na stvarno tržišno i slobodno gospodarstvo. To uključuje mnoge druge reforme, a o tome drugi put.

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje, Porez | Ostavi komentar

Milton Friedman ne bi lajkao Davora Butkovića

Jučerašnji komentar g. Butkovića „Zašto je dobro da nema referenduma o zabrani ćirilice u Vukovaru?“[1], koji sebe smatra liberalom, ne bi, prema skromnom mišljenju autora ovog upisa (hrvatski: posta), da je danas živ, dobio lajk[2] od Miltona Friedmana.

Usput budi rečeno, novinar Indexa Ilko Ćimić, prekrstio je g. Friedmana, nobelovca iz ekonomije, zastupatelja ideje o slobodnom tržištu, u nečastivog prije par mjeseci.

Opće je poznato, da se ideje o slobodnom tržištu i njenim prednostima, u Hrvatskoj se smatraju lošim u općoj javnosti, što je posljedica stavova koje su nam dežurni stavotvoritelji utvorili u glave, da se čovjek pita, ispričavam se na predstojećom sarkazmu, nosimo li u njima CPU koji nam pomaže da razlučujemo dobro i zlo, istinu i laž, pravdu i nepravdu ili nam samo služe da nam kiša ne pada u vrat. Legendarnim Ćirinim glagolom rečeno, utvara nam se da je slobodno tržište samo zlo.

No, kakve to veze ima s naslovom ovog upisa, opravdano je upitati se.

Friedman u svojoj knjizi „Capitalism and Freedom“ odmah u uvodu razlaže i kritizira čuven Kennedyev slogan „Ne pitajte se što država može učiniti za vas, pitajte se što vi možete učiniti za državu!“ Namjerno sam preveo riječ „country“ s „država“, jer više odgovara argumentaciji koja se kasnije razlaže. Tako tvrdi da je to paternalistički slogan jer implicira državu kao patrona, građanina ili državljanina kao štićenika, što je pogled suprotan idealima o slobodnim ljudima u slobodnom društvu, za što bi se samodeklarirani liberal, kao što je stavotvoritelj g. Butković, sigurno založio. Prema Friedmanu, „slobodan čovjek je onaj koji ponosan na zajedničko naslijeđe te odan običajnim tradicijama, no smatra kako je vlada sredstvo, instrument, nikako odobravatelj prava i darova, niti gospodar ili bog kojeg treba slijepo obožavati i slušati.“ Umjesto Kennedyovog pitanja, slobodan državljanin u slobodnom društvu će se radije upitati „što ja i moji sunarodnjaci možemo učiniti kroz vladu“ kako bi nam pomogle ostvariti naše individualne odgovornosti, ostvariti određene ciljeve i svrhe te na kraju, da bi zaštitili našu slobodu. Drugo pitanje je „kao možemo spriječiti vladu da ne postane Frankestein koja će uništiti samu slobodu jer smo je zaposlili da ju upravo čuva?“

Ako se dakle složimo s Friedmanom, a osobito to vrijedi za ovo drugo pitanje koje bi trebalo postaviti, a ne onakvo kakvo je Kennedy postavio, onda još jednom pročitajmo što je napisao u zaključku svojeg jučerašnjeg komentara g. Butković:

„Nasuprot referendumima, koji, dakle, pretvaraju momentalno političko raspoloženje u dugoročno važeće, često ekstremističke političke odluke, zemljama s nedovoljno razvijenom demokracijom neusporedivo su prikladniji konvencionalni modeli političkog odlučivanja, jer nizom proceduralnih postupaka sprječavaju nametanje ekstremističkih rješenja. Utoliko Hrvatski sabor – štogod mi mislili o saborskim zastupnicima – predstavlja neusporedivo promišljeniji model donošenja političkih odluka od bilo kakve referendumske demokracije, koja se pokušava legitimirati izravnom voljom naroda. Zbog svega ovoga, valja se nadati da će odluka Ustavnog suda o neustavnosti protućiriličnog referenduma možda označiti početak demontaže referendumskog pokreta, koji je prije dvije godine zahvatio ovu zemlju.“

Ispada, po riječima g. Butkovića, koji se smatra liberalom, da narodni zastupnici, izabrani voljom naroda, bolje mogu ustavotvoriti ili zakonotvoriti, od samog vrhovnog ustavotvorca, zakonotvorca i suverena – naroda. Osim što je ovo logički nonsens, jer ispada da je posredno bolje od neposrednog, ovo je za onog tko se smatra liberalom, prava hula.

Po skromnom mišljenju autora ovog upisa, g. Friedman to je, a g. Butković to nije. Govorim o tome što je i tko je liberal.

Po dodatnom skromnom mišljenju autora ovog upisa, zaključak g. Butkovića iz njegova jučerašnjeg komentara je blizu tome da ga se fridmanovski ocijeni frankeštajnskim.

—————————————————————————————————–

[1] Odmah da se ogradim, ne samo da poštujem posljednju odluku Ustavnog suda, nego se s njom i slažem. Smatram da su autori predmetne referendumske inicijative pogriješili, no shvatljiv je njihov način razmišljanja. Trenutna Vlada konstantno pokazuje jakobinske osobine i uvijek pod okriljem noći ili u gluho doba oko 15. srpnja donosi svjetonazorske i dalekosežne odluke po kulturu društva, što im nije prvi put.

[2] Riječ lajk je originalnog hrvatskog podrijetla, čak i prije karpatskih visoravni, da ju ne treba posebno obrazlagati.

Izvor članka: http://www.jutarnji.hr/davor-butkovic-zasto-je-dobro-da-nema-referenduma-/1213417/

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje | Ostavi komentar

Čestitam Dan državnosti!

Svim čitateljima ovog bloga želim sretan Dan državnosti!

Zastava RH

Uz čestitku, želim istaknuti da smatram potrebnim da se Hrvati trebaju ujediniti oko nekoliko stvari u sljedećem razdoblju, kako bi Hrvatska nakon 25-35 godina, negdje oko 2050. izgledala kao moderna i slobodna država.

To su:

  • jačanje demokracije u vidu izmjene izbornog sustava: preferencijalno glasanje, glasanje putem e-tokena (glasanje izvan fizičkog glasačkog mjesta) i smanjenje broja narodnih zastupnika na najviše 101 (op. neparan broj je bitan radi uspostave parlamentarne većine)
  • fleksibilno radno zakonodavstvo koje će omogućiti lakše zapošljavanje i lakše otpuštanje radnika
  • reforme mirovinskog i zdravstvenog sustava na način da se dopusti veći utjecaj privatnog sektora, što će donijeti veću kvalitetu usluga i zadržavanje najboljih liječnika i ostalih stručnjaka u Hrvatskoj

Između ostalog, smatram velikim grijehom što su političke elite ispraznile sadržaj najvažnijeg nacionalnog blagdana, mijenjanjem datuma, multipliciranjem praznika i nedavanjem nikakve ikonografije oko toga. Tu bez pardona krivim osobito sve vlade od 2000. do danas.

Prije točno godinu dana sam napisao da kako se slavi, tako se i živi.

Ovakvo trulo obilježavanje nacionalnog blagdana posljedica je mnogo toga, no to nije isprika. To je izgovor za nemušte i nesposobne kvazi-lidere, osobe koje nemaju nadu u sebi, pa je ne mogu ni prenijeti drugima.

Objavljeno u Hrvatska | 1 Komentar

ZA i PROTIV

Izjasnit ću se javno:

 

a) u slučaju prikupljanja potpisa za izmjenu izbornog zakona za Hrvatski sabor, osobno sam na ovim stranicama, kao i na nekim konferencijama te privatno zastupao da treba prijeći na preferencijalni sustav glasanja, dakle, principa kojeg imamo u glasanju za Europski parlament; ujedno se zalažem za nabavu e-tokena koji će se podijeliti svim biračima, pa će provođenje izbora i referenduma biti češće i s većim odzivom birača (op. nabava jednog tokena košta otprilike 10 dolara na e-Bayu, pa ako je to cijena za oko 1 800 000 birača, nije teško izračunati da bi nas uvođenje koštalo oko 100 milijuna kuna jednokratno)

Ovo je lako obrazložiti. Povećava se stupanj direktne demokracije, a smanjuje se utjecaj partitokracije (gdje partijski šef odlučuje tko će biti nardoni zastupnik umjesto naroda). Ovo je toliko očito da ne vidim ni jednu komparativnu prednost neuvođenju takvog sustava. Tko će se protiviti, bit će u velikoj manjini, a upitno će s druge strane biti i njegovo/ njezino javno zalaganje za opće dobro i jačanje demokracije. U oči mi upadaju veliki borci za demokraciju kao npr. provladina udruga GONG ili neki medijski vlasnici/ komentatori (Matija Babić, Index koji ne može suzbiti antagonizam, da ne kažemo težu riječ, prema toj inicijativi samo zato što dolazi od Udruge “U ime obitelji”).

Ako se stablo po plodovima poznaje, taman da dobro dolazilo i od najgoreg neprijatelja, treba ga podržati.

Najesen ćemo vidjeti što su točno detalji i kako glasi referendumsko pitanje, ali načelno, ovo je ideja koju ću podržati svim srcem. Vjerujem da će se i neke “Pahulje” pridružiti, jer je ovo legalana i jeftin način da se za narodne zastupnike biraju ljudi koji reprezentiraju vrijednosti hrvatskih birača, a ne šefova partija.

Tako će narodni zastupnici biti više u vezi sa svojim stvarnim izbornim tijelom. Imam veliko povjerenje u narodni gen, bez obzira na sva javna ponižavanja kako je narod glup ili neuk koje se kontinuirano reproducira iz političkih i javnih elita.

b) u slučaju da sindikati prikupe dovoljan broj potpisa za referendum koji bi zabranio tzv. outsorcing u javnom sketoru, glasat ću protiv.

Radi se o potpunom promašaju koncepta. Umjesto da se ide na zaštitu radnog mjesta, treba ići na zaštitu osobe. Pojam fleksigurnost obradio je kolega bloger (http://katkapital.com/2014/03/07/fleksigurnost/), pa se neću ponavljati.

Ujedno, zalažem se za uvođenje tržišnih principa u javnoj upravi koja će donijeti bolje i veće plaće, o čemu sam pisao ovdje (http://serdarusic.com/2014/04/hrvatska-moze-bolje-hrvatska-moze-modernije-bolja-modernija-i-bolje-placena-javna-uprava/). Ne možemo biti zemlja koja u npr. zdravstvu za tzv. nezdravstveno osoblje troši dvostruko više bolničkog novca od europskog prosjeka i ima udio od čak 30% svih zaposlenih. Mi bismo taj proračunski novac ovim reformama mogli upotrijebiti kao društvo ne za očuvanje radnih mjesta postojećih zaposlenih (opet upućujem na svoj prethodni post!), nego za stvaranje novih.

Manji porezi, više zapošljavanja. To je recept.

Sigurno je da će biti gubitnika u ovoj tranziciji koja još uvijek nije završila, no nemojmo se baviti zaštitom postojećih radnih mjesta koja su prebukirana, nego otvaranjem novih koja će nadmašiti postojeća.

Tko se brine o intresima armije nezposlenih? U tom smislu, treba reći da Vlada nije dobro izvela način prezentiranja ove reforme jer ispada da postoji privatan interes savjetnika Vlade, a dodatno i važnije, javnost nije upoznata s detaljima i procjenama što nosi ova reforma u multiplikativnom efektu: kako će se upotrijebiti novac ušteđen od reformi (a Jutarnji list spominje godišnje 250 milijuna kuna te najavljuje da se Vlada nećka oko odustajanja reformi: http://www.jutarnji.hr/vlada-ce-odustati-od-outsourcinga-/1198576/).

Treba dobro obrazložiti ovu reformu. Ona je korisna za društvo. Inače ćemo imati efekt koji je poznat u teoriji javnog izbora: da su koristi, koje su koncentirane na manji broj ljudi, nadglasale štete, koje se disperziraju na nezainteresiranu većinu koja dijeli takav trošak.

Tu se onda igra na kartu sentimentalnosti i empatije.

U protivnom, u dugom roku doći će do sukoba proračunske i neproračunske Hrvatske, do sukoba starije i mlade generacije (grijeh nečinjenja u potrebnoj mirovinskoj reformi) itd. Još jedna nepotrebna podjela.

Današnji korisnici javnih usluga, za dobro svoje djece i svojih unuka, trebaju razmišljati kako njihovo današnje ustezanje donosi dobro budućim generacijama.

Nisam utopist i idealist i zato smatram da obrazovani ljudi ne trebaju s prijezirom gledati na manje obrazovane ljude kao na niža i manje vrijedna bića, što je čest slučaj s našom elitom, nego blago i strpljivo objašnjavati o čemu se tu radi. Dakle, angažirajmo se i budimo strpljivi, a nemojmo vikom i podozrivošću napadati i osuđivati one drukčijeg mišljenja, kojima sigurno nije lako gledati kako im se ugrožava egzistencija.

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje | Ostavi komentar

Korelacija zaduženosti, zaposlenosti i plaća

140603145057-jobs-recovery-chart-620xa[1]

Financijska kriza iz 2007., a ne 2008. kako mnogi krivo govore, možda je sasvim gotova. Iako ima autora koji najavljuju potpuni pad na trećinu vrijednosti u skorijoj budućnosti, od čega se je teško braniti po statističkom zakonu o povratku na srednju vrijednost (www.generationaldynamics.com), treba odati priznanje Amerikancima da su uspjeli vratiti zaposlenost na pretkrizno vrijeme.

U Hrvatskoj je teško. Ovaj post nema za namjeru kritizirati niti nuditi grandiozna rješenja.

Samo kao poticaj razmišljanju koje nas može dovesti do povećanja kritične mase ljudi koja razmišlja, dva pitanja:

1) Znate li koliki je javni dug Republike Hrvatske?

2) Znate li kolika je Vaša bruto plaća?

Uskoro više.

Objavljeno u Nekategoriziran | Ostavi komentar

„Savjesti čiste, ne budimo za populiste!“

 

NAJAVA DOGAĐAJA: KulFest, 16.5.2014. u 19 sati, Esplanade, Smaragdna dvorana: Ekonomska sloboda: zašto je tržišno gospodarstvo najbolje rješenje?“

 

Možda ste imali prilike čuti promidžbeni slogan jedne parlamentarne hrvatske stranke za predstojeće europske izbore. Iskoristio sam ga pretvorivši ga u naslov ovog posta, želeći najaviti panel drugog dana festivala progresivne kulture – KulFesta (http://www.vigilare.org/hr/vijest/kulfest-festival-progresivne-kulture) koji se zove „Ekonomska sloboda: zašto je tržišno gospodarstvo najbolje rješenje?“.

Na tom panelu, u ovaj petak 16. Svibnja u 19 sati, u zagrebačkom hotelu „Esplanade“ u Smaragdnoj dvorani, imat ću prilike reći javno ono što pišem na ovom blogu već više od tri godine.

Ključni govornik će biti dr.sc. Robin Harris, engleski književnik i novinar, po vokaciji konzervativac, a poznatiji kao višegodišnji savjetnik engleske premijerke Margaret Thatcher. Gospodin Harris osvjedočeni je prijatelj Hrvatske i bez pretjerivanja se može reći da voli Hrvatsku. Imao sam priliku osobno komunicirati s g. Harrisom te slušati ga o tome kako je dobro i lijepo živjeti u zemlji u kojoj se nastoji da svi njeni stanovnici ne budu sputani, nego slobodni. Zemlja u kojoj se politika što manje nastoji vidljivo nametati kao najbolji znalac i upravitelj, osobito gospodarskim dobrima od kojih mnogi imaju velike i vidljive koristi.

Uz g. Harrisa, na temu potrebe da Hrvatska završi put iz socijalističkog samoupravljanja i iznimno velikog miješanja državnog aparata u gospodarstvu, reći će i mr.sc. Velimir Šonje, jedan od najboljih hrvatskih ekonomista današnjice. Osim što izvrsno piše i vrstan je makroekonomist, gospodin Šonje, po vokaciji liberal, ima vrlo dobre uvide u širu materiju koja se općenito tiče kulture življenja.

Raspravu će svojim moderiranjem voditi g. Davor Huić, koji osim što je poduzetnik, a sebe smatra liberalom, društveno je aktivan. Nedavno je imao zapažen odgovor na portalu Index g. Mati Kapoviću oko toga što je u Hrvatskoj mainstream, a što radikalizam. (http://www.index.hr/vijesti/clanak/odgovor-mati-kapovicu–sto-je-u-hrvatskoj-mainstream-a-sto-radikalizam/735007.aspx). Članak je bio izrazito komentiran na portalima i društvenim mrežama.

Osobno sam nekoliko puta imao prilike razgovarati s g. Šonjom i g. Huićem i uvidjeti da se radi o ljudima zanimljivih uvida i velike načitanosti.

Uz spomenuti trojac, raspravu će začiniti i g. Michael Prpić, MBA, hrvatski povratnik iz Vancouvera, koji vodi jedan Private Equity fond. On će također imati prilike nešto reći o potrebi da Hrvatska ne ide putem populizma, nego da je dobro prihvatiti načela slobodne ekonomije i tržišnog gospodarstva.

Na kraju, društvo će im činiti dva blogera: dr. sc. Luka Popov, moj osobni prijatelj i autor ovog posta.

Ovo miješano društvo konzervativaca i liberala želi reći da je dobro da Hrvatska konačno prihvati ideje koje su zapadna društva odavno prihvatila – ideje o slobodi tržišta.

Osobno smatram da će se prihvaćanjem tih ideja, za što će trebati nacionalni konsenzus, Hrvatska konačno osloboditi svoje potencijale i preobraziti se u jednu progresivnu i modernu kulturu življenja, utemeljenoj na etici rada i slobodi privređivanja te visokom javnom moralu. Za ove će kulturne preobrazbe zasigurno trebati uložiti trud i vrijeme, ali vrijedi se založiti za to da nam djeca i unuci žive u boljoj zemlji, kako žrtva koju su podnijeli mnogi braneći slobodu ove zemlje dobije svoj još veći plod.

Iako možda nekom ove riječi djeluju utopijski i patetično, priznajem da sam pun nade i vjerujem da su promjene moguće.

Sve počinje s odbacivanjem populizma te vjerom da je preobrazba Hrvatske moguća.

Vidimo se u Esplanadi u petak u 19 sati!

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje | 3 Komentara