Profesor Grčić se pravi da ne zna što je Ricardo-Barro efekt

28.02.2014.

Nerazumljiv naslov? Možda i ne kada čujete o tzv. paradoksu štednje? Opet nerazumljivo? Onda ovako.

Stalno čitate i čujete i gledate o tome kako je kriza sve dublja, a štednja u bankama raste. Pa kako je to moguće?

Današnje iščitavanje “novog zaranjanja hrvatske podmornice BDP” natjeralo je glavnog Vladinog stratega za ekonomska pitanja na izjavu (op. naglasci moji).

Potpredsjednik Grčić: “Pad u četvrtom kvartalu je u okviru očekivanja, iako je lošiji od onog što su analtičari predviđali u svojim prognozama. Imamo i blagi oporavak industrijske proizvodnje. Ali, dok god privatni sektor ne ojača svoju investicijsku aktivnost bit će teško ostvariti gospodarski oporavak. Očekuje nas radikalna fiskalna konsolidacija u 2014. godini i to će otežati gospodarski oporavak. To javnosti mora biti jasno. Uvjet gospodatskog oporavka i rasta su ulaganja privatnog sektora“.

Strateg je prethodno bio i dekan splitskog Ekonomskog fakulteta, dakle, nema sumnje u profesorovo znanje ekonomske teorije.

Ricardo-Barro efekt, dajući vam priliku da sami guglate ili istražujete, teorijski kaže da kada vlada (država) ima proračunski deficit, kućanstva i poduzeća (dalje u tekstu: privatni sektor) prirodno počinju povećavati svoju štednju, koja je po jednoj definiciji, odgođena potrošnja za buduće razdoblje. Zašto se to događa? Jer privatni sektor očekuje da će vlada povećati poreze kako bi platila financiranje deficita (to je ono kad se vlada zadužuje kod banaka). Teorija također zna da se taj efekt naziva “istiskivanje”, jer vlada istiskuje privatni sektor, pa banke posuđuju više novaca vladi nego privatnom sektoru. Rezultat istiskivanja je povećanje cijene novca, dakle veća kamatna stopa.

Vlada će to raditi dok god ju netko u tome ne prekine, bilo promjenom vlade (čitaj: izbori), bilo promjenom vanjskih uvjeta (čitaj: možda EDP protokol).

Samo da znate da Ricardo-Barro efekt predviđa daljnje povećanje poreza od strane vlade. Takav scenarij je vidljiv svakome u Hrvatskoj.

Dokle god vlada najavljuje nove poreze, privatni sektor se prilagođava i povećava razinu štednje, pa automatski smanjuje svoju potrošnju (smanjuje svoje investicije koje se nazivaju investicije privatnog sektora).

Dakle, poruka ove hrvatske Vlade koju kontinuiranio daje je da će ona povećati poreze, točnije, ona poručuje biračima: “Glasajte za nas, mi ćemo vam povećati poreze tako da vi manje trošite. To je dobro za vas.”

Profesor Grčić zna što je Ricardo-Barro efekt, to su mu i ispitna pitanja. On se, po mom mišljenju, pravi da se ljuti na privatni sektor zašto je smanjio svoje investicije, dakle svoju potrošnju.

Trebam li reći da smatram da su sve vlade u zadnje dvadeset i dvije godine neovisnosti Hrvatske po ekonomskom vladanju socijalističke i da ne namjeravaju postati opredijenjeljene za slobodnu tržišnu ekonomiju?

Još jednom: Quo vadis, Croatia? Ako se mi ne želimo kao nacija u 21. stoljeću promijeniti, promijenit će nas vanjski uvjeti. Shvatimo da su izmjene radnog zakonodavstva nužne i poželjne da se Hrvatskoj konačno da šansa da privatni sektor konačno počne raditi u uvjetima slobodnog tržišnog gospodarstva.

Bit će bolje Hrvatskoj.

 

 

Izvor: http://www.banka.hr/hrvatska/grcic-prozvao-privatni-sektor-za-manjak-investicija?utm_source=nl_280214&utm_medium=email&utm_campaign=newsletter

Objavljeno u Hrvatska, Porez | 1 Komentar

Oli Rehn Hrvatima: Pazite kako birate za svoju djecu…

27.02.2014.

U Lideru koji izlazi sa sutrašnjim danom 28.2.2014. objavljen je intervju s Olijem Rehnom, potpredsjednikom ove Europske komisije kojoj mandat uskoro prestaje. Oli Rehn obavlja poslove povjerenika u EK za ekonomska i monetarna pitanja, a Hrvati su ga upoznali za vrijeme pregovora s EU kao povjerenika za proširenje.

Sada ga, zbog aktivacije EDP protokola, tj. postupka smanjenja prekomjernog deficita, Hrvati mogu upoznati kao “povjerenika za smanjenje”. Hrvatska je, ponovimo to po tisuću puta, u dvadeset i dvije godine od svoje neovisnosti od Jugoslavije, socijalističkog samoupravljanja i jednopartijskog sustava, napravila značajne korake u neovisnosti u dvije točke, no ipak nije se uspjela odlijepiti u trećoj točki, nije se uspjela odijeliti mentalitetom i ponašanjem od socijalizma.

Oli Rehn, kako naslov u Lideru sugerira (“Hrvatska za stalnu potporu Bruxellesa treba uvjerljivu strategiju”), smatra da Hrvati trebaju strategiju koja će uvjeriti svoje građane i svoje partnere kako želi ići putem demokracije i tržišnog gospodarstva.

Hrvatska je dobila i pohvale za svoj novi prijedlog Zakona o radu od Međunarodnog monetarnog fonda da smo došli na razinu njemačkog zakona.

Nažalost, sindikalni čelnici odbijaju ikakvu mogućnost promjene radnog zakonodavstva.

Sve hrvatske vlade su dosad neučinkovito pokušavale promijeniti ekonomski sustav, te još uvijek Hrvatska tavori u socijalizmu.

Ono što je pozitivno, izgleda da se u određenim krugovima stvara kritična masa ljudi koji žele promjenu i koji će, kapacitirani s obje osi, ljudima i kapitalom, moći utjecati na promjenu paradigme.

Ono što se očekuje od Vlade jest da ne bude vlast, već učinkovita državna administracija. Predlažem čitateljima ovog bloga da o tome razmišljaju svo vrijeme do kasne jeseni 2015.

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje, Nekategoriziran | 1 Komentar

Titanic deflacijske spirale

10.01.2014.

Podaci u zlatu

S obzirom na količinu natiskanog novca, nije neočekivano i nevjerojatno da se za 2014. očekuje da bude jednaka prethodnoj ili bolja, što se tiče svjetske ekonomije. No, tu postoji jedan ali…

Nastavi čitati →

Objavljeno u dolar, euro, Kina, komentar na društvene događaje | 2 Komentara

Tri godine bloga

31.12.2013.

Prošlo je tri godine od prvog posta na ovome blogu. Oko petsto čitatelja mjesečno. (http://serdarusic.com/2010/12/price-o-banci/)

Na kraju 2013. mogu zahvaliti vama čitatelji na komentarima, primjedbama i poticajima za protekle tri godine.

U sljedećoj 2014. možemo očekivati nastavak turbulentnih zbivanja. Pokazalo se da su neke moje prethodne prognoze relativno točne, dok su neke potpuno pogrešne.

Ispravno sam procijenio da će Hrvatska ući u EDP proceduru prije otpriliku godinu dana. Pogrešno sam procijenio FED-ovu politiku i njen utjecaj na tečaj dolara jer sam pretpostavio da će se događaj taperinga koji bi očekivano ojačao tečaj dolara znatno ranije dogoditi.

Blog sam počeo pisati pod dojmom i iskustvom velike potražnje za razumijevanjem ekonomije, bankarstva i financija na svakodnevni život svih, uglavnom onih ljudi koji se nazivaju “obični”. To dokazuje broj posjeta na ovom blogu, a s obzirom na količinu tekstova.

U novoj 2014. očekuje nas mnogo turbulentnih događaja koji će oblikovati našu svakodnevicu, kao npr.:

  • razvoj događaja oko slučaja “Perković” ključan je, po mišljenima mnogih analitičara, za razvoj demokratskih standarada u Hrvatskoj, što posljedično treba značiti i više poduzetničkih sloboda
  • nastavak porezne presije u Hrvatskoj u uvjetima smanjenje potražnje i opadajućeg optimizma, a pod okriljem EDP procedure, tražit će brzu konsolidaciju javnih financija
  • olakšanje uvjeta plaćanja za kreditne dužnike pod utjecajem donošenja novog Zakona o potrošačkom financiranju
  • moguće, iako ne i vjerojatno, da će se pod utjecajem EDP procedure, ići u izmjene regionalnog ustrojstva Hrvatske na način da se smanjuje broj jedinica lokalne uprave (op. promjena Ustava)
  • utjecaj europskih kretanja bit će pod utjecajem travanjskih europskih izbora jer će se u slučaju pobjede desne opcije ići u nastavak primjene politike štednje
  • u slučaju da FED uspori mjesečno tiskanje od 85 milijardi dolara za kupnju vrijednosnica, očekuje se da će dolar ojačati u odnosu na euro

Utjecaj ostalih faktora (efekt Japana, sirijske krize, izmjene europskog modela integracije itd.) nisu uračunati u ovaj pregled.

Svim čitateljima želim svako dobro duše i tijela u novoj 2014. godini!

Objavljeno u dolar, euro, Hrvatska, komentar na društvene događaje | Ostavi komentar

Party je gotov!

11.12.2013.

Procedura prekomjernog deficita (engleske kratice EDP od Excessive Deficit Procedure), kojeg najavljujem na ovim stranicama dulje od godinu dana, započet je. Bruxelles od svoje najmlađe članice traži puno bolniju prilagodbu, a ne kako to iz Vlade poručuju da nam daju tri godine prilagodbe, što bi trebalo značiti da su blagonakloni prema Hrvatskoj.

Prilikom predstavljanja Smjernica ekonomske i fiskalne politike početkom jeseni, pa kod donošenja rebalansa proračuna u studenom 2013. za fiskalnu 2013. godinu i kod donošenja proračuna za 2014., također je neovisnim analitičarima bilo razvidno kako se radi o neumjerenom optimizmu Vlade, dok su neki komentatori bili oštriji i govorili čak o nedostatku racionalnosti.

Ministarstvo financija sigurno nije predložilo ovakav proračun za 2014. ne znajući činjenice i ne razumijevajući realnost. Jednostavno, htjeli su se osloniti na političku moć vanjskog autoriteta, ovog puta Bruxellesa.

Dakle, prvi cilj trogodišnje EDP prilagodbe je smanjenje proračunskog deficita na 4,6% BDP-a, što je prilagodba od cijelih dva posto, odnosno oko 6,6 milijardi kuna.

Mjere koje se spominju u medijima su različite, pa se čak spominju i intervencije u prihodovnoj strani, pritom očekujući da ćemo na valu europskog rasta ekonomije i mi rubno profitirati na razini statističke pogreške.

Upućujem na svoj prethodni post gdje smatram da u roku godine dana Hrvatska može uštedjeti sigurno oko 10 milijardi kuna. (http://serdarusic.com/2013/11/smanjenje-javnih-rashoda-za-spas-hrvatske/)

Poruka je jasna – „Party je gotov!“.

Naravno, vladajućoj koaliciji nezgodno je smanjivati rashode, gdje uz svjetonazorski otpor dolazi i do gotovo sigurno – socijalnog.

 

 

Izvor: http://ec.europa.eu/economy_finance/eu/countries/croatia_en.htm

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje | Ostavi komentar

Smanjenje javnih rashoda za spas Hrvatske

29.11.2013.

Na ovim sam stranicama mnogo puta pisao i najavljivao da će Hrvatska ući u proceduru prekomjernog deficita. Nažalost, bio sam u pravu. U nekim sam prognozama bio presmion, bolje rečeno previše pesimističan. Drago mi je da se neke stvari nisu ostvarile do danas. Ne želim ih također da se ostvare ni u budućnosti i radije bih volio biti loš prognozer.

Pred nama je nova 2014. godina, treća godina mandata Kukuriku koalicije. Smatram da je većina birača dala glas vladajućoj koaliciji da prvenstveno izvede državu na put reformi. Prethodne dvije godine su potrošene, prema ocjenama samih članova Vlade, na saniranje stanja i priprema za buduće reforme.

Želio bih skratiti priču oko ocjene stanja i traženja krivca te telegrafski predložiti hitne mjere s obzirom da će predloženi proračun težak 130 milijardi biti izglasan:

1)    Ukinuti sve županije i one lokalne jedinice s udjelom plaća za zaposlene preko 30%, što bi prema mojim projekcijama u prvoj godini kada se moraju zbrinuti zaposleni donijelo uštede od milijardu kuna, a idućim godinama godišnje od 2 milijarde kuna

2)    Normirati materijalne rashode po broju zaposlenih u određenom tijelu te uvesti centralni sustav javne nabave, što bi donijelo uštede od dodatnih 2 milijarde kuna godišnje

3)    Smanjiti troškove zaposlenih u javnoj upravi za 10% linearno, nakon što se provede reforma oko sistematizacije radnih mjesta koja u tijeku, što bi donijelo uštede od oko 2 milijarde godišnje

4)    Napraviti reformu zdravstvenog sustava na način da se smanji broj bolnica (npr. nepotrebno je u radijusu od 100 kilometara imati tri opće bolnice), da se velik broj nezdravstvenog broja zaposlenih u zdravstvu alocira izvan zdravstvenog sustava, da se uvedu interne kontrole i centralizirana nabava potrošnog i sanitetskog materijala, što bi donijelo uštede od barem milijardu kuna

5)    Navedene racionalizacije bi nam pomogle u vraćanju kreditnog rejtinga, što bi smanjilo trošak kamata s 11 na 9 milijardi kuna godišnje, a to predstavlja uštedu os 2 milijarde godišnje

To će nam olakšati stanje za ubuduće. Što ćemo više odlagati, trošak reformi bit će skuplji. Dođe li MMF, smanjenje plaća bit će i preko 20%. Stoga, spasimo Hrvatsku i tražimo da ova ili buduća Vlada ide u smjeru smanjenja javnih rashoda.

Bit će bolno, no ne odemo li na operaciju, bit će još bolnije.

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje | 2 Komentara

Osnove ekonomije

22.10.2013.

Može i “Počela ekonomije”, kako nam se zvao kolegij na prvoj godini fakulteta. 

Sjećate li se Smjernica ekonomske i financijske politike od prije koji tjedan koje je objavilo Ministarstvo financija? Ako je odgovor “NE”, to je točan odgovor. Ionako tu naviku prakticiraju svi Hrvati, nacionalni i politički.

Tko bi se, ne želim biti politički korektan niti malo, iole pametan sjećao te “mozgovne bljuzge”. Sada smo usrećeni za nove najave podizanja poreza.

Jučerašnja prezentacija ravnatelja Državnog zavoda za statistiku o prekomjernom proračunskom manjku (link dolje) ili skraćeno EDP procedura poslužila je kao najava ministru financija da će se uvesti povećanje poreza i ići na smanjenje plaća.

Kako je tema ovog posta “Osnove ekonomije”, iskoristio bih ove stranice da čitateljima ukažem svoje osnovno vjerovanje po pitanju ekonomike države i makroekonomske politike.

Osobno se zalažem za što manju i efikasniju državu, dakle za ukidanje svih županija te za drastično smanjenje broja općina i gradova. Dodatno, slažem se s ministrom financija da u kratkom roku plaće u javnom i državnom sektoru treba smanjiti. Reforme koje trenutno želi provesti ministar Mrsić također podržavam jer je sistematizacija radnih mjesta ključan preduvjet da bi se plaće mogle linearno smanjivati.

Na ovim stranicama više sam puta pisao kritički o potezima ove Vlade u sferi ekonomije, ali im za ovaj najavljeni potez treba čestitati kad se provede, iako je on nepopularan.

No, nipošto im ne treba čestitati na najavi povećanja PDV-a. To je potez heroinskog ovisnika kojem treba sve više i više. Već same najave djeluju inflatorno jer se ugrađuju u očekivanja poduzetnika i potrošača, pa na strani agregatne potražnje povećavaju cijene i time smanjuju osobnu potrošnju, koja je u ovom trenutku temelj mnogih, tako i naše, nacionalne ekonomije.

Verbalne intervencije ministra Linića da se to ne bi trebalo dogoditi treba pomnožiti s nulom, jer da je to rekao bilo tko, to bi trebalo pomnožiti s nulom. Tržište, dakle potrošači i proizvođači ne ravnaju se po tome što ministar ili bilo tko drugi misli kako bi se trebali ponašati, nego kako ljudi sami misle što to znači za njih. Višestoljetno ekonomsko iskustvo je da se najave podizanja poreza uvijek ugrađuju u cijene i destabiliziraju ekonomsku ravnotežu (op. to je točka u kojoj se agregatna (sveukupna) potražnja i agregatna ponuda sijeku, a to je neka određena cijena i razina BDP-a).

Smanjenjem agregatne potražnje zbog povećanja cijene očekivano se smanjuje razina BDP-a, a to se redovito događa uvođenjem novog ili povećanjem postojećeg poreza. To su osnove ekonomije.

Trenutni vladari (a ne upravitelji, doslovni prijevod guverneri) ovom državom (Kukuriku koalicija) pokazali su određen stupanj spremnosti da stvari dovedu u red, ponajviše po pitanju plaćanja poreza i uvođenju raznih registara.

No, treba biti pošten i reći da dobiveni mandat od većine birača nisu iskoristili za provođenje reformi koje su nužne za ovo društvo.

Čini se da su Smjernice ekonomske i fiskalne politike koje najavljuju novi proračun za 2014. više na tragu svih dosadašnji vlada (ne upravitelja ili guvernera, već vlada) u ovoj zemlji zadnjih dva desetljeća. Njihov zajednički nazivnik je “SOCIJALISTIČKA”.

Empirijsko iskustvo je da sa svakom novom vladom, bilo da ona smanjuje ili povećava broj ministarstava, povećava broj zaposlenih u državnom i javnom sektoru.

Ako se pitate zašto, odgovor je jasan. Socijalizam nikad nije trpio tržište i tržišnu ekonomiju. Da se sad održi ispit iz kolegija iz naslova ovog posta, bilo bi puno padova.

Socijalizam davi tržište, zato i padamo. Rado bih ponovio izborni slogan Georga Busha starijeg: “No more taxes!” Molim čitatelje da, ako se slažu sa mnom, ne glasaju za veće poreze i veću državu – majku.

 

Izvori:

http://www.dzs.hr/Hrv/important/PressCorner/Prezentacija%20Izvjesce%20o%20prekomjernom%20proracunskome%20manjku.pdf

Objavljeno u komentar na društvene događaje, Porez | 2 Komentara

Loša vijest za pesimiste, a i one druge

27.09.2013.

Plan 21, kojim je Kukuriku koalicija dobila vlast do 2015. u Hrvatskoj te mandat da konsolidira teško ekonomsko stanje nacije, vrijedi sada kao jugoslavenski dinar 24.6.1991.

 

Smjernice ekonomske i fiskalne politike, koje je Ministarstvo financija uspjelo iznjedriti s kašnjenjem od gotovo tri mjeseca, donio je hladan tuš svima koji su mislili da će ova nacija konačno imati vladu nakon 20 godina socijalizma i redistribucije od pada Berlinskog zida i pada komunizma, vladu s velikim V, koja će znati da je došlo vrijeme da se podvuče crta i plati ručak.

U političkom smislu, strani komentatori su u pravu kada tvrde da padom komunizma nije promijenjen stil i način upravljanja (vladanja) državom, jer se radi o istim elitama, već je promijenjena samo „zastava“ i „grb“.

Umjesto sada ne više očekivanog, nego priželjkivanog, smanjenja deficita svih vrsta, ova vlada, ispričavam se na pravopisnoj pogrešci, ali ne i stilskoj, radi upravo suprotno. Financijski analitičari koji vole trend-metodu neće vidjeti ništa drugo nego nastavak trenda svih njihovih prethodnika.

Nadalje, Smjernice se, kao i svaka projekcija temelji na veličini bruto domaćeg proizvoda (famozni BDP!) Kad se radi projekcija na razini poduzeća, onda se kreće od prihoda – u nacionalnoj ekonomiji se kreće od BDP-a. Nakon što su u dvije godine svaki put revidirali svoje procjene rasta BDP-a uvijek na drastično niže, a pritom se ljutili na makroekonomiste i financijske analitičare nazivajući ih posprdnim imenima (op. vidjeti u Google pod Slavko Linić), koji bi sada bilo koji neovisni promatrač ili analitičar trebao vjerovati i ovim brojkama?

Pokazalo se točnim, nažalost, kritika profesora Santinija da je smanjenje PDV-a u turističkom sektoru vrlo loše vremenski planirana odluka. Sada Ministarstvo financija grčevito želi povećati međustopu PDV-a kako bi financirao proračunski deficit od 17 milijardi kuna za ovu godinu. Dodajmo tomu da Ministarstvo financija nasušno traži u inozemstvu financiranje deficita novim zaduženjem. Dakle, novi deficit. Upravo iz ovih razloga sve su rejting agencije smanjile svoje procjene o budućem kretanju rejtinga za Hrvatsku (tzv. Negativni outlook), kao što je i smanjen rejting Republike Hrvatske. Takav katastrofalan rejting u ovoj spirali dodatno povećava kamate za još veći deficit.

Nažalost, Hrvatska se ponaša kao heroinski ovisnik uvijek koji se svako malo vraća dobrim starim navikama. Još malo, još jedan shoot.

Vrijeme je da mi, hrvatski državljani, kažemo dosta.

Nadam se da znate da je to strm uspon i da kratkoročno to znači drastično smanjenje plaća u javnom sektoru od 20-30% linearno, kako bi se izbjegla trenutačna masovna otpuštanja u javnom sektoru. Time bi se zadobilo potrebno vrijeme da se smanji broj ljudi u javnoj upravi. To se prije svega odnosi na smanjenje broja županija, a potom na ukidanje i spajanje određenog broja gradova i općina.

Dva su kratera u našem proračunu: zdravstveni te mirovinski sustav. Ako želimo promjenu, ti se sustavi moraju izuzeti od ogromne kontrole države, jer će ona uvijek htjeti posezati u taj prostor. To znači privatizaciju tih fondova. Nadam se da razumijete što to znači za sve nas koji danas živimo. Ne radi se više o nama, već o našoj djeci i unucima.

Dosta je spinova i Ponzijevih shema. Možda ne želimo bol i promjene, ali ih nasušno trebamo. Trebamo Vladu s velikim V.

 

Izvori:

http://www.mfin.hr/hr/smjernice-ekonomske-i-fiskalne-politike

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje, Porez | 2 Komentara

Tko kaže da je socijalizam propao?

09.09.2013.

Naprotiv, on cvjeta i buja snagom “tisuću cvjetova”.

Naravno, ovo je sarkazam. Ujedno sam kontradiktoran sam sebi kada sam nedavno rekao da “socijalizam nikad nije ni postojao, već da se radi o samo jednom pojavnom obliku kapitalizma”.

Trebao bih se ispraviti.

Naime, još tamo od Francuske revolucije 1789. u Europi se događaju čudne stvari. Riječi kao “jednakost” i “sloboda” tumače se na razne načine, po načelo “svetosti privatne imovine” čak i heretično.

Jedan je kolega rekao da proljetno “događanje Cipra” je najvažniji prijelomni trenutak u svjetskoj povijesti još od Francuske revolucije. Gotovo je teško ne složiti se. Sjetite se da je uvedeno pravilo “bail-in” umjesto “bail-out”: dioničari i vlasnici će otkupljivati propale bankarske bilance, a ne država prikupljenim porezima.

Tako su, da bi se zadovoljilo pravilo da su mali štediše osigurani do iznosa od 100.000 EUR, tiskalo punom parom u Frankfurtu i posebnim noćnim letovima za Nicozyju dostavljala svježa količina papira da se isplate mali štediše. Ostalima je novac oduzet. Zašto? Ne zbog “nove pravednosti”, nego zato što se moglo.

Tako se i sada moglo. U Poljskoj. Nazovimo stvari pravim imenom: socijalistička vlada je u maniri pravih komunističkih država konfisiscirala “radi veće zaštite” imovinu privatnih mirovinskih fondova, sve zato da bi se mogla dalje zaduživati.

To je ono kad imaš dug, a odjednom to postane tvoja imovina. Dok se svijet okuplja i moli protiv rata na istoku Mediterana, a “oni koju znaju bolje i imaju dokaze” bruse svoje oružje, s druge strane jedna država u trakavici zvanoj “Oporavak od financijske krize” jednostavnom operacijom ukidanja predznaka “-” i pretvaranja u “+” rješava probleme na način da se i dalje može zaduživati.

Sjetimo se da je takvu briljantnu ideju imala bivša hrvatska Vlada, pa ju je javnost osula drvljem i kamenjem. Na takvu najavu hrvatski je CDS u jednom danu skočio za 200 pipseva, što za neekonomiste znači da je osiguranje od propasti da hrvatska Vlada neće moći vraćati svoje dugove poskupilo za dodatnih 2%. CDS je, osim što je financijski derivat, pokazatelj rizičnosti neke zemlje.

E sad, Poljska je takvo što i provela. Zašto? Jer je mogla, jer je imala što, “kako bi zaštitila građane i njihove uloge”.

To je tipično socijalistički.

Ako mislite da se ovakve heretične misli ne motaju po glavi naše Vlade, varate se. Srećom, zasad se takvo što još nije dogodilo.

Ovime još jednom želim reći da sve dosadašnje hrvatske vlade u ekonomskom smislu smatram socijalističkim. Izraelski je narod lutao 40 godina pustinjom nakon izlaska iz Egipta; mi Hrvati zasad 20. Niti jedan Izraelac rođen u Egiptu nije ušao u Obećanu zemlju.

Vjerojatno je potrebno da biologija učini svoje i u Hrvatskoj. Revolucija donosi smrt, a evolucija novi život.

 

Izvor: http://www.zerohedge.com/news/2013-09-06/poland-confiscates-half-private-pension-funds-cut-sovereign-debt-load

Objavljeno u Hrvatska, komentar na društvene događaje | 1 Komentar

Hrvatska treba nesocijalističku vladu

21.08.2013.

Pad dobiti banaka u Hrvatskoj od 40% je jučerašnja vijest dana. Kako sam puno puta pisao, vješanje bankara o stup neće nikome pomoći.

U potpunosti se slažem s tvrdnjom iz priloženog članka g. Ivankovića (Banka) da su banke menadžeri/ organizatori gospodarstva. Ne jedini, ali svakako najvažniji. Medijatori između novčano suficitarnih i deficitarnih jedinica, kako glasi definicija o bankama koju smo učili na kolegijima „Financijske institucije i tržišta“ te „Poslovna politika banaka“.

Smanjenje njihove uspješnosti znak je, u hrvatskom slučaju, slijedeći misao iz priloženog članka, da ima sve manje prilika – sve manje novca kojeg treba organizirati i kojem treba medijacija. To je jasan znak, ako uopće treba tumačenje, bolnog i sve bolesnijeg stanja hrvatskog gospodarstva.

Hrvatskoj, kojoj ne da prijeti, nego je sasvim izvjesno otvaranje EDP protokola, nasušno treba:

  1. Smanjenje plaća u javnom sektoru 20-30% u roku 120 dana (op. rok je definiran istekom kalendarske godine i stupanjem na snagu novog proračuna, a sve zbog definicija u aktiviranju EDP protokola – tzv. proračunskog nadzora iz Bruxellesa)
  2. Stavljanje u okvire materijalnih troškova svih proračunskih korisnika u jasne gabarite u odnosu na broj zaposlenih (npr. Ne može se dogoditi da određeni tipičan materijalni trošak u jednom ministarstvu bude 5.000 kuna po čovjeku, a u drugom 50.000 kuna po čovjeku)
  3. Ukidanje velikog broja županija i općina te određeno smanjenje broja gradova u cilju smanjenja broja lokalnih jedinica – kriterij mora biti održivost u samofinanciranju
  4. Provođenje reforme zdravstva – od ukidanja odjela u određenim bolnicama, optimalizacija broja ljudi iz tzv. nezdravstvenog dijela, kontrola trošenja lijekova i nabave medicinskog materijala, kontrola smjenskog rada do ukidanja licenci paralelnog rada kao liječnika u bolnici i privatnika
  5. Dovršenje mirovinske reforme na način da je svatko odgovoran za svoj novac (ukidanje fonda generacijske solidarnosti, što naravno nije moguće odjednom) do mogućnosti da mirovinski fondovi imaju mogućnost ulaziti preko cenzusa u vlasništvo tvrtki koje su sada u portfelju države

Uvjeren sam da bi uštede na prve dvije stavke već postigle cilj da se proračun svede na 100 milijardi kuna. Druge stavke, osobito 4. i 5. su rak-rana svake vlade i nije ih moguće u kratko roku provesti.

No, problem Hrvatske je da ona u dva desetljeća samostalnosti nikad nije imala nego socijalističku vladu u ekonomskom smislu.

Tome su krivi glasači, jer oni traže i dalje veliku-majku državu da ih hrani i brani.

„Vrijeme je da se oda sna prenemo!“, rekao bi Sveti Petar. Očito nam treba Stijena, a ne kamen, da nas u glavu pogodi da to shvatimo.

To buđenje moglo bi se dogoditi u listopadu kad će se aktivirati EDP protokol.

 

Izvor:

http://www.vecernji.hr/kolumne/trose-se-bankovni-profiti-posljednje-rezerve-gospodarstvu-kolumna-601243

Objavljeno u Banka, Hrvatska, komentar na društvene događaje | 2 Komentara