(Podnaslov: Krvopije, gulikože, nametnici?)

Hipoteza 4.: Te proklete banke treba uništiti, sišu nam krv i naplaćuju naknade za sve i svašta! (Ah, taj Eric Cantona…)

Nakon Hipoteze 1., logično je da govorim o Hipotezi 4.!? 

Da bi mogli govoriti o Hipotezi 2.: Ne treba se zaduživati i mazati debeloj guski vrat!, nužno je da progovorim o svojevrsnom pretpoglavlju:

– Kako radi banka?

– Treba li nam banka uopće?

—————————————

Vjerojatno (ili možda) ste čuli kako je poznati nogometaš Eric Cantona početkom prosinca pozvao sve ljude da pođu po svoje novce, i da to učine na određeni dan (7. prosinca). Tako će te „proklete“ banke propasti.

Nije taj omraženi Francuz za sve navijače Liverpoola, Arsenala, Chelsea… (Cantona je proslavljeni centarfor ManU-a, nosio je broj 7) izrekao neku novu stvar, u bankarstvu postoji i termin za to: BANK RUN. Trenutak kad svi dolaze u banku i traže svoj novac odmah, sigurno je kraj za banku. Stoga i banka ne može udovoljiti takvom zahtjevu, pogotove ne svima.

Da pojasnim, banka postoji i posluje na temelju vjere. Riječ kredit, latinski credo, znači vjerujem. Kao i na temelju konvergentnog niza. Objašnjenje: banka primi depozit od 100, kao obveznu rezervu zadrži 5, plasira kredit od 95 Ivanu. Ivan plati svoj dug od 95 Marijanu, koji svih 95 stavlja na oročenje od par godina u banku. Banka od tih 91 plasira u kupnju obveznice TVRTKE d.d., koja kad primi taj novac, plati svojeg strateškog dobavljača s 91, a svih 91 završi u banci na kratkoročnom depozitu…

Ovaj niz se sužava, a bitno je znati da on ne ide u beskraj i onkraj… već da je konačan (op. laička defincija pojma konvergentan) te da postoji formula kako se može izračunati konačna ukupna suma svih plasiranih kredita (tzv. aktivni kreditni bankarski posao). Da sad ne ispisujem formulu multiplikatora novčane sume**: upravljanje aktivom i pasivom bilance banke vrlo je kompliciran posao, balansira se između mnogo razboja, pa je za banku od vrhunaravne važnosti da je model planiranja primanja depozita (obveza banke da vrati primljeni depozit) i davanja kredita (potraživanje banke da naplati kredit) vremenski usklađen što preciznije…

Za sve dežurne kritičare, eto odmah i odgovora zašto banka naplaćuje naknadu za prijevremenu otplatu kredita! Vraćam se na Manchesterovog Cantonu: zato što je banka svojevrsno javno dobro (zlobnici bi dodali: da, ali s privatnom koristi i javnim, kolektivnim rizikom), takve izjave su opasne: jer uništavaju nečije privatno potraživanje, nečiju životnu ušteđevinu… Banka jednostavno ne može svima odmah isplatiti njihovo potraživanje – depozit.

Osobno smatram da ljudi kao Cantona lakonski mogu izjavljivati takve stvari jer vjerojatno i nemaju deponiran novac, a imaju ga puno… za razliku od nas većine koji ga nemamo puno i na bacanje… već ekonomiziramo… Poznatim osobama od utjecaja na mase (koje obično nisu dovoljno obrazovane; molim, neka se nitko ne uvrijedi!) ne bi trebalo padati na um da svašta govore… Ali, eto, govore… Nikome od nas bankara nije bilo ugodno u listopadu 2008., to je sigurno. Između ostalog, uvijek postoji strah od famoznog trčanja u banke (BANK RUN).

Ono što je srce u krvotoku čovjeka, to je banka u ekonomiji društva, države, svijeta, pa i manje, lokalne zajednice. Rekao sam da banke posluju na temelju vjere. Stoga ćete u banci i naći takve simbole koje nadvisuju, pomalo transcendiraju: stupovi, hramska arhitektura… crveni tepih, iako opet, ne nužno uvijek crveni… (Raspravu o pumpanju tog srca ostavljam za Bankarski poučak: Postoje samo dvije vrste ljudi: nadničari i glavničari!)

————————————-

** Za one koji žele znati više:

Ako HNB (ili FED ili ECB ili bilo koja centralna banka plasira kredit bilo kojoj od poslovnih banaka kao npr. Zagrebačka, City Group ili Deutsche Bank) od npr. 1 000 000 kuna, dolara ili eura, bilo čega, dakle novčanih jedinica, tada je ukupna suma moguće ekspanzije jednaka:

SUMA = 1 000 000 * 1/stopa obvezne rezerve

U našem primjeru je to bilo 5% od početnih 100 jedinica. Uzmimo da je to 5%.

Tada je SUMA, kao ukupna novčana suma, jednaka 20 000 000.