Priče o banci (4): Zadužiti se? DA/NE?

Hipoteza 2.: Ne treba se zaduživati i mazati debeloj guski vrat!

Bankari i farmaceuti su, koliko god cijenjene profesije s jedne strane, izrazito omražene profesije u javnosti. O farmaceutima neću. Neću ni o bankarima. Naime, u svakom kukolju ima ž….ups, eto, skoro ste me prevarili: u svakom žitu ima i kukolja. Ne šalim se. Prilično sam ozbiljan kad kažem da su banke i bankari društveno i opće korisna pojava.

U prošloj kolumni sam započeo sa smijehom (vic!) Sada sam ozbiljan kada ponavljam hipotezu o korisnosti banaka, ne samo svojim vlasnicima, menadžerima, referentima… već svima.

U ova vremena velikih dugova zapadnih država, pa i naše, čovjek neupućen u makroekonomiji, monetarne probleme, kamatne stope i tečajeve, više razmišlja kako se izbaviti iz dugova, kako otplatiti ratu kredita (hm… na pojam rate kredita vratit ću se kasnije da objasnim ispravne termine…), kako se zadužiti, zašto mi se povećala rata….

U stvari, većina građana svaki mjesec otplaćuje jednak iznos, a to se ne zove rata, već anuitet. Anuitet se sastoji od otplatne kvote glavnice (rate) te kamate. Takav način otplate kredita se zove otplata jednakim anuitetom, dok se pod otplatom jednakom ratom podrazumijeva otplata uvijek jednakim dijelom glavnice (dakle, rate) i padajućim iznosom kamate. Ako hoćete «googlati», dajte, možda nisam bio jasan.

Ono što želim reći: dobro je zadužiti se! Ipak, uvijek jedan ali ima: ali, samo ako to donosi veću korist (reklo bi se danas u ekonomiji, veću dodanu vrijednost) nego trošak. To sam objasnio donekle u prvom postu od 20.12.2010. Ovaj princip vrijedi i za državu, i za tvrtku i za pojedinca. Matematički se to može čak i dokazati da je nekoj firmi od koristi uzeti kredit radi pokretanja nekog novog projekta, jer joj je trošak od zaduženja bio povoljniji nego da je svoj vlastiti kapital uložila.

Ako baš hoćete, ovo je ustvari i perpetuum mobile bankarstva: uzrok nižem trošku financiranja iz duga (kredita) nego iz glavnice (vlastitog kapitala) leži u tome da su troškovi koji nastanu od kamata ulaze u porezno priznate rashode. One sekunde kad toga ne bi bilo, nastala bi opća pobuna banaka/ bankara.

Zanima li vas to, radi se o konceptu ekonomskog profita, danas često pod terminom EVA (Economic Value Added). Troškovi financiranja samo iz vlastitog kapitala su po nekoliko puta veći od troškova financiranja iz duga (kredita).

Za tvrtku je to možda lakše kvantificirati, iako je to u principu zahtijevan posao. S druge strane, za pojedinca je možda puni teže kvantificirati, iako svaki od nas zna što mu je vrednije, a što manje. Radi se o tome da je za nekoga put u Francusku puno važniji nego kupnja novih zimskih guma, a primjera je sada bezbroj… u ukuse i osobne preferencije teško je ulaziti. Hoću reći da je mjerenje dodane vrijednosti za pojedinca izuzetno teško, teže negoli za tvrtku.

Banka kreditiranjem, uz što zarađuje, doprinosi bržem stvaranju novih vrijednosti, očuvava postojeće i unaprijeđuje ih. Preveliki nameti smanjuju kreditni potencijal. S druge strane, banke moraju poštivati regulatorna ograničenja (jamstveni kapital, obvezna rezerva itd…), što smanjuje ponudu kredita. No to je uloga monetarne vlasti (središnje banke), za neznalice, za svakog Rohatinskog u svakoj središnjoj banci u svijetu.

Mr.sc. Hrvoje Serdarušić, Zagreb

p.s. Za pokretanje umrtvljenog gospodarstva, nisu dovoljne mjere koje donosi monetarna vlast. Na kraju krajeva, uvijek fiskalna politika pobijedi monetarnu.
Vidite i sami…
http://www.bankamagazine.hr/Naslovnica/Hrvatska/tabid/102/View/Details/ItemID/65526/rbpid/255f2e07-6c60-4efa-b9e7-d49bfb7bd721/Default.aspx
Donošenje proračuna neke zemlje je ključni dokument neke vlade, u nekim zemljama kao u npr. Velikoj Britaniji to je čak i na ceremonijalnoj razini. Apeliram na čitatelje ovog bloga da se prepuste edukaciji o ključnim temama iz ekonomije: moramo se ekonomski opismeniti, inače, netko će za nas drugi donositi odluke koje nismo htjeli.

p.p.s. Čitatelji me pitaju o temama iz osobnih financija. Pokušat ću kad obradim još par uvodnih tema o bankama pisati i o tome.

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo:

4 misli o “Priče o banci (4): Zadužiti se? DA/NE?

  1. krešimir zemljić Odgovori

    Mislim da si u nekom od prethodnih postova pisao nešto o (ne)znanju financijskih managera (financijaša) koji sjede u firmama i u stvari baš i ne znaju čitat a kamoli primjeniti određene financijske pokazatelje. Kako je to moguće? Ali očito je. S druge strane, kada bi svi mi ( i firme i građani) imali bar elementarnog znanja o isplativosti ulaganja (dizanja kredita) na temelju finacijske matematike ( trošak kapitala mora biti manji od očekivanog povrata ulaganja……mislim da sam točno rekao? :-)) … mislim da bi se IRR kao pokazatelj trebao učiti već od osnovne škole… da li bi tada bilo dužničkog ropstva? Možda i bi, ali bar nitko ne bi mogao reći da nije znao….. aj građani da ne znaju, ali manageri? , hehe….jedino što kod nas kao što je poznato ne postoji (još) ulagačko-pokretačka klima već isključivo ona potrošačka….u tom slučaju moja observacija baš i ne pije vodu, zar ne….???

  2. Hrvoje Autor objaveOdgovori

    Znanje nije dovoljno, a neznanje ne ispričava. Mislim da latinska riječ za neznanje dobro opisuje bit – ignorantia.
    To što kod nas postoji klima koja postoji, posljedica je ignoriranja (i neznanja) mnogo čega: uglavnom, malo tko radi svoj posao i brine kako da ga radi bolje i savjesnije. Sve ostalo je samo nadogradnja na ovu tezu.
    Što se tiče mjera povrata ulaganja, interna stopa rentabilnosti ili IRR, kao diskontna stopa kojom se neto sadašnja vrijednost (NPV) svodi na 0, ima nekih svojih nedostataka. Uglavnom, bolje je primjenjivati NPV nego IRR. NPV je kao mjera povrata bolji na razini projekata nego na razini poduzeća ili države, tu se govori o dodanoj ekonomskoj vrijednosti (EVA) ili ekonomskom profitu.

    Kao što rehoh, neznanje nije isprika, ali samo znanje neće nas spasiti. Treba i primjena: zalažem se za profesionalizaciju struke, nešto kao strukovni ceh. Nešto kao npr. diploma od CFA Institute.

  3. TuEsPetrus Odgovori

    Objasni mi zakaj taj CFA nije samo jos jedan papir uz CV? Stekao sam dojam kad sam se raspitivao kod managera da je to vise za onu ekipu(npr. u Americi) koja se npr. iz socijalnog rada odlucuje otici u bankare, pa onda idu na CFA, pa ako i jedan ispit od ta tri zavrse ili ijednu knjigu procitaju vec je dobro….ne znam dal me kuzis ali tih CFA CFO CFE tipa certifikata ima u svijetu financija i bankarstva kolko oces. Kao i u svjetu elektronike. EDCL diploma i Sistem Administrator diploma itd…hmm..ne znam koliko ti stvarno donesu profita za ulozen novac i trud….Uvjeri me da sam u krivu… ;-)

    • Hrvoje Autor objaveOdgovori

      Onaj tko ti je to rekao, pretpostavljam da nema cjelovit uvid i vjerojatno ima manjkave informacije. Ne vjerujem da je to zlonamjerno rečeno jer bi to bilo za te osobe previše, pa one tako pokušavaju umanjiti.

      U financijskoj industriji, certifikat svakako nije jedini. No, ako ne vjeruješ meni, vjeruj statistici: pogledaj razlike u plaćama unutar financijske industrije one koji imaju ovaj certifikat i one koji nemaju. One su značajne. Poslovi koji rade ljudi koji imaju certifikat CFA često su visokopozicionirani.

      No, nije sve u moći ili novcu: to su ljudi koji su se odlučili na cjeloživotno učenje. Iskreno, za mene je to Liga prvaka. Ja sam upisao doktorat i CFA. Znanje koje sam dobio u akademskom svijetu, a nije samo to slučaj Hrvatske ili moj slučaj, nije toliko brzo ažurirano kao u CFA-u.

      Ako upišeš, znat ćeš o čemu govorim.

      Ne kaže se bezveze da je CFA “zlatni standard u financijama”. Opet, ako ne vjeruješ, u redu: valjda Financial Times zna zašto svake godine na naslovnici objavljuje imena ljudi koji su završili sva tri stupnja i stekli uvjete da im se iza imena i prezimena doda zarez i piše: Ime i prezime, CFA.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *