Suočimo se s činjenicama da bi upoznali istinu. Jer, istina će nas osloboditi.

1) Hrvatske banke i njihovi vlasnici prošli su stres-test koje je provela Europska centralna banka. To je najdulje razdoblje stabilnosti hrvatskog bankarskog sustava, što treba pozdraviti kao dobru stvar za cijelo društvo. Dok su banke u vrijeme Jugoslavije bile kase uzajamne pomoći bez razvidnog korištenja novca, poduplano sve s hiperinflacijom, u novije vrijeme, sa stabilnom stopom inflacije i stabilnim tečajem, hrvatske banke posluju kao moderne banke koje kvalitetno upravljaju rizicima, što su kompetencije koje su značajnije usvojene prijenosom znanja (hrv. know-how) tek dolaskom stranih vlasnika nadolaskom novog tisućljeća.

2) Realni BDP od 2008. do 2013. pao je za ukupno više od 5% (2008.: 48.135 mil. EUR, 2013.: 43.591 mil. EUR). U prijevodu, prosječno je u tom razdoblju hrvatski BDP padao godišnje za oko 2%. (op. ako vas zanima formula, onda Google: CAGR!) Ovdje u obzir nije uzeta 2014. godina, a njeni trendovi nisu pozitivni.

3) Istovremeno, od 2007. iznos financijske imovine, od čega najveći dio čine depoziti u hrvatskim bankama, porastao je na 330,4 milijarde kuna, što će biti za više od 2% od procjene BDP-a za 2014. Tako to stoji u istraživanju moje matične kuće koje su prenijeli mediji. Naime, u 2007., posljednjoj pretkriznoj godini, financijska imovina predstavljala je tek 85,7 posto BDP-a, da bi se u sljedećih šest kriznih godina nominalno povećala za 47,1 milijardu kuna ili za 17,3 posto. U prvih sedam mjeseci ove godine ukupna financijska imovina građana dodatno je povećana za 10,6 milijardi kuna, čemu su najviše pridonijeli porasti imovine u mirovinskim fondovima (4,25 milijardi), u bankovnim depozitima (2,4 milijarde) te u gotovini (2 milijarde). U ovoj godini znatno su povećane i procijenjene pričuve životnih osiguranja (za jednu milijardu), te vrijednost ulaganja u dionice i obveznice (0,7 odnosno 0,15 milijardi kuna), navodi se u istraživanju. Vrijednost ulaganja građana u investicijske fondove također je povećana za oko 84 milijuna kuna, zahvaljujući možda mogućem početku oporavka tržišta kapitala.

4) Hrvatska je na DOING-BUSINESS listi beznačajno porasla sa 67. na 65. mjesto, jer bez obzira na usklike oduševljenja službenika hrvatske Vlade, Hrvatska je i dalje pri dnu te liste, gledajući članice EU.

Iz činjenica je razvidno, barem autoru ovog upisa, da se rješenje problem treba potražiti više u fiskalnom dijelu sustava hrvatske ekonomije nego ono u monetarnom.

Kad to tvrdim, za neupućenije čitatelje to znači da je potrebno:

1) da fiskalna vlast, prije svih hrvatska Vlada, kojih god boja i oblika jest ili će biti, poradi na smanjenju rashoda, odnosno da rastereti građane i poduzeća (kućanstva/ privatni sektor) od visokih poreznih nameta;

2) da subjekti u fiskalnom prometu, prije svega sami građani kao glasači i individue koje žele biti odgovorne pred sobom, pred svojim bližnjima i svojim potomcima, usvoje osnovna znanja o tome što je to proračun, što su porezi i kako se oni skupljaju i na što se porezni novac troši;

3) nakon što su ta znanja usvojena, da zahtijevaju od fiskalne vlasti da svima omogući što prije, što detaljnjiji i što lakši uvid u potrošnju državnog proračuna i proračuna gradova, općina i županija.

U to ime pozdravljam osnivanje hrvatske Udruge poreznih obveznika – LIPA i zazivam, bez imalo skrupula i srama, Božji blagoslov, obilje mudrosti, hrabrosti, strpljivosti i spremnosti na nerazumijevanje od okoline, i to na svakog pojedinca koji sudjeluje i podržava LIPA-u.

Više o LIPA-i i njenom djelovanju možete pronaći na linku sugestivnog naziva: http://www.manjiporezi.hr/.