Jučer se premijer Milanović na HBOR-ovoj konferenciji obratio javnosti prisjećanjem na svoju prošlogodišnju izjavu o pesimistima.

Nakon što se to hladno i tehnički sagleda, a slika na Državnom zavodu za statistiku vrijedi više od riječi, zaključak se nameće da bi za premijerov stručni ugled bilo bolje da se nije referirao na svoju prošlogodišnju izjavu.

Kako mi je jedan ugledan intelektualac rekao u jučerašnjem razgovoru, premijer uopće ne shvaća da to što izvoz raste dok BDP pada:

– nema veze s radom Vlade ili Vladinim nastojanjima (potezima) te

– upravo zorno pokazuje neuspjeh Vlade(a) ili politike uopće, jer su izvoznici po definiciji ovisni o stranim tržištima, stranim ekonomijama koje očito rastu, pa nam u Hrvatskoj onda raste i izvoz (bez obzira na medije u Hrvatskoj koji takve vijesti u potpunosti ignoriraju, neznanjem ili namjerno, nije jasno).

U takvoj situaciji premijer ističe to kao uspjeh Vlade, što je čudno, jer bi se ovdje trebao slaviti najbolji dokaz vlastitog neuspjeha.

No, to još jedna u nizu socijalističkih vlada Hrvatske uopće ne razumije (primijetite da sam namjerno upotrijebio famozni hrvatski genitiv: nije “hrvatskih vlada”, nego “vlada Hrvatske”, a to nije zato što imam svjetonazorski problem, nego ova posljednja vlada ne radi u interesu hrvatskih državljana, jer je višestruko dokazano nesposobna).

Na kraju, premijer Milanović i potpredsjednik Grčić puni su optimizma, ali ekonomski indikatori ih demantiraju, a oni sve slave diveći se vlastitim neuspjesima.

Da bi se Hrvatska spasila s ruba provalije, nužno su joj potrebne reforme i smanjenje porezne presije. Vijest o padu cijena benzina je velika vijest, ali samo za Vladu, koja je očito iskoristila to za povećanje nameta i daljnje financiranje proračunskog deficita.

Uostalom, smatram da Hrvatima treba žešći kapitalizam i meritokracija da se izliječe od bolesti zvanih “bilo nam je bolje u Jugoslaviji” i “živio drug Tito!” S time se, koliko primjećujem, ne bi složio izvjesni intendant riječkog HNK, koji smatra da pravi ljevičari ne mogu biti za “parlamentarnu demokraciju i neoliberalni kapitalizam”, čiji stav i nije tako nov. No, to je sad za jedan drugi post.