grb-SFRJ-292x300

Prošao je i taj dan, Dan Republike. Još naviru sjećanja, a prošlo je 23 godine od zadnje proslave. Doduše, malo istočnije nekim se čudom taj dan slavio i u prošlom desetljeću, no dobro. A 23 godine su malo više od trećine od 71 godine od jajčanskog AVNOJ-a, a to je lijep broj, priznat ćete. Trećina naprema dvije trećine, tipični zlatni rez…

Na stranu rat, na stranu osobne slobode, samo brojke govore da je Hrvatska ipak napredovala u ovih 23 godine samostalnosti. Doduše, trend u posljednjih 6 godina je iznimno loš i ako se nastavi, doći ćemo na razinu iz 1990. i brže nego smo pomislili.

Hrvati su dobili rat za neovisnost, pa više ne moraju biti jedna od šest baklji u grbu ESEFERIJOTA, a još su i izborili za predstavničku demokraciju, bez komitetske paske, što recimo stanovnici Hong Konga ne mogu više danas.

No, s trećim pitanjem Hrvati muku muče: hoćemo li kapitalizam ili socijalizam? Mi bi radije socijalizam, ali da to netko drugi plati.

Sada, na razmeđi, na godini zlatnog reza, Hrvati trebaju razabrati što je bolje: ići naprijed kao i drugi ili se vratiti u bespuća povijesnih neozbiljnosti…