Mnogi danas zagovaraju mađarski model rješavanja nastale krize dužničkog ropstva, koje zagovaraju mediji i Udruga Franak. Da vidimo koliko je to uopće dobro, bez obzira na buduću presudu na Ustavnom sudu.

Prvo, valutna klauzula uvedena je u devedesetim godinama kao instrument zaštite VJEROVNIKA od inflacijskih pritisaka. U konkretnom poslu, banke su vjerovnici. No, inflacijskog pritiska trenutno nema, jer se cijela Europska unija nalazi u fazi deflatorne spirale. Ovako izgleda iz definicije očito da ne postoje uvjeti koji bi opravdavali postojanje valutne ili devizne klauzule.

Drugo, priče o neusklađenosti devizne pasive i devizne aktive u švicarskim francima su deplasirane. Prema podacima HNB-a koje je iznio i sam guverner Vujčić, “zaključno s 31. prosinca 2014. banke su imale ukupno plasiranih 24,3 milijarde kuna s valutnom klauzulom u francima, a da su njihove obveze u francima iznosile 23,9 milijardi kuna, odnosno da su bile za 400 milijuna kuna manje. Dakle, radi se o dva posto razlike između aktive i pasive u francima, što znači da se radi o odličnom razmjeru imovine i obveza i da banke nisu mogle s tog temelja ostvarivati ekstraprofite”, na što upućuje konferencija za medije bivšeg ministra financija Šukera i kolega mu iz oporbenog HDZ-a, a i u jučerašnjem Otvorenom kod Togonala na nedovoljnu transparentnost uputio je moj kolega makroekonomist dr.sc. Josip Tica (Ekonomski fakultet u Zagrebu). Ako je vjerovati podacima HNB-a i guverneru Vujčiću, valutna usklađenost bilanci banaka je vrlo visoka.

Treće, bez obzira na intervencionizam koje zagovaraju svi vodeći mediji, kolumnisti i aktivisti, kao i vladajućo-oporbeni političari, a sve ide u puhanje u rog “ukinimo valutnu klauzulu”, to nije tako lako izvedivo.

Prisjetimo se da većina Hrvata štedi u eurima (80% štednje je u eurima). Prisjetimo se da i Hrvati u EU imaju najveću sklonost kupnji nekretnina kao najvećoj životnoj investiciji. Tomu se ne treba čuditi, jer su Hrvati u posljednjih 100 godina preživjeli ili doživjeli četiri države, a sada su i u petoj, najmanje šest valuta te nekoliko devalvacija, što nasilnih putem proglasa, što puzajućih putem tržišnih silnica. Kako je burza bila zabranjena u komunističkoj Jugoslaviji, onda nije bilo moguće diversificirati rizik (op. staviti jaja u više košara). Štednja je bila madrac ili cigla. I tako s koljena na koljeno, u tri – četiri generacije, stvorio se narodni gen za marke/ eure i cigle. Ljudi su višekratno osiromašeni kroz devalvacije i promjene režima, pa da bi se osigurali od toga, morali su nešto učiniti.

Četvrto, kada je devizna klauzula u pitanju, to pitanje sada je na Ustavnom sudu. Bez obzira na presudu, ukidanje devizne klauzule je zakonodavno pitanje (Hrvatski sabor), a nije u ingerenciji monetarne vlasti (Hrvatska narodna banka). Kada bi u situaciji u kojoj Hrvati vole i imaju eure, a vole i imaju stanove sada zakonodavac išao na zabranu valutne klauzule, to bi dovelo banke da svoje bilance koje su pokrivene s eurima (80% sveg novca je u eurima) moraju osigurati od velikog valutnog rizika jer bi sva potraživanja (krediti) morali biti u kunama. Tek bi tu bilo optužbi za ekstraprofite od tečajnog rizika zbog valutne neusklađenosti.

Od takvog velikog otvaranja valutne pozicije u bilanci banaka, banke bi morale zatvoriti te pozicije takozvanim hedžingom, odnosno osiguravanjem od tečajnog rizika. To, naravno, nije jednostavno, a nije ni BESPLATNO! Pogotovo nije besplatno kad bi banke morale zatvoriti većinu otvorene valutne pozicije koja bi tako nastala zabranom davanja kredita u eurima koje imaju (od građana i tvrtki), nego u kunama.

Ako to ne bi POVEĆALO cijenu kredita (kamatne stope) te smanjilo ponudu kredita, ne znam što bi. Koktel eurskih depozita i obveznih kunskih kredita, tj. problem tečajnog rizika nije moguće eliminirati administrativnim zabranama. No, naravno da NAŠ SOCIJALISTIČKI MENTALITET to ne razumije.

Razumijete li da je socijalizam ustvari totalitarizam (lat. totus – sav, cio), jer SVI moraju biti zbrinuti od MAJKE države? Na kraju, ta majka ovakvim potezima uguši svoju djecu (“Revolucija jede svoju decu!”)

Zaključno, ne zalažem se za zakonsko ukidanje valutne klauzule, jer bi to donijelo više štete nego koristi. Naravno da bi svi bili sretniji da je kuna, osim transakcijskog sredstva i sredstvo čuvanja vrijednosti i štednje, ali ne treba podržavati kratkoročna miopijska i štetna rješenja.