U današnjem intervjuu u Jutarnjem listu, koji pokušava stvoriti debatu njemačkih ekonomista na hrvatskom terenu (Sinn za HDZ, Flassbeck za SDP) oko načina rješavanja hrvatske krize, mogu se pročitati očekivani kejnezijanski odgovori na pitanja i probleme koje muče male i otvorene ekonomije kakva je hrvatska.

Neo, ordo i klasični liberali te libertarijanci, dakle, desna pozicija može rukom zamahnuti, što će mnogi učiniti, a može i pročitati. I opet, odgovori će biti očekivani, puno puta ponovljeni, iako u Hrvatskoj, ne dovoljno.

No, ipak, jedno me zaintrigiralo, nešto što čitam da je duboko urezano u mentalitet općeprihvaćenog razmišljanja, nešto što je baština jakobinaca i revolucionarnog uma, gdje se jednakost poistvovjećuje s istošću (“jednaki” = “isti”), a da se ona mora postići pod (svaku/ možda ne baš svaku, ali gotovo svaku) cijenu.

Citat (op. novinar Ratko Bošković pita, kojeg se također može smatrati kejnezijancem, što je otisnuto debelim slovima kao i u Jutarnjem listu, a odgovori Flassbecka nisu masno otisnuti, naglasci u crvenom moji):

Netko je na internetu komentirao da bi se grčka kriza mogla odmah okončati samo kada bi Nijemci htjeli kupovati grčke proizvode umjesto grčkih zadužnica?

– Ja to tvrdim već godinama. Njemačka mora smanjiti svoj trgovinski suficit i u tome je cijeli štos. No, europska kriza nije zbog grčke krize, u tome je nesporazum, nego je zbog razlike u konkurentnosti Njemačke i Francuske, Italije, Grčke, Španjolske i Portugala. U eurozoni postoji jaz u konkurentnosti koji se mora otkloniti…”

Glagoli su riječi koja označavaju radnju subjekta nad objektom. I da, ovdje Njemačka nije subjekt, nego objekt. Netko bi trebao, morao itd., što su glagoli prisile, nešto nekome učiniti. Konkretno, ovdje Njemačku prisliti da ne bude tako konkurentna.

Ako bih se rugao, rekao bih ovako: “Tako je, treba prisiliti nekoga tko je prvi, da počne slabije igrati da i drugi pobjeđuju. Navijači upravo vole takve ekipe, koje mogu, a ne žele pobjeđivati, sve u ime jednakosti. Bilo bi dobro da i dresove promijene…”

No, po onom Paskalovom poučku, treba dopustiti da i onaj drugi koji je u krivu ima pravo u mojim očima, jer on gleda svojim, a ne mojim očima. Neću time ja zapustiti svoje mišljenje nauštrb tuđeg, nego će mi to povećati razumijevanje.

Radi čitatelja bloga sam pocrvenio tekst kako bi se razumjela povijest revolucije, ona je uvijek krvava i najmanje dobra nosi svojoj djeci, uništava trajni moralni poredak i organski nastalo društvo.

Ekonomija je iskaz, a ne svrha i cilj djelovanja. Dobit je važna, poslovanje ispod maksimalne razine je naravno suboptimalno i kvari sve, dovodi do negativnih procesa u poduzeću i društvu, ali nije cilj u sebi.

——————————————————————————————————————————————–

(op. Nisam fan Njemačke, nije dokaz, nego usput onako, navijao sam za Argentinu u finalu, šteta za Messija i društvo…)