Svjetsko tržište željno iščekuje polovicu prosinca radi objave FED-a hoće li se u zadnjih deset godina ključna kamatna stopa (tzv. prime-rate, ona po kojoj FED posuđuje novac poslovnim bankama) podići s 0% na nešto više od toga.

I na ovim razinama vidimo da je EUR/USD prilično otporan na jačanje eura iznad granice tečaja od 1,15, a da je barijera na 1,05. Posljednjih par dana tečaj se vrti na 1,06-1,07.

U svjetlu daljnjih dobrih vijesti iz SAD-a te sporijim usporedivim napredovanjem Europe, u svjetlu budućeg velikog troška za zbrinjavanje izbjeglica i migranata koji su došli u motor Europe – Njemačku, te u svjetlu objave zapisnika s prošlog sastanka FED-ovog odbora za promjene kamatnih stopa (FOMC), vjerojatnost da će dolar slabiti u odnosu na euro je znanto manja od suprotne mogućnosti.

U proljeće sam stidljivo najavio da bi EUR/USD možda do Uskrsa dostigao paritet, ali nisam se nadao tome. No do sljedećeg Uskrsa, očekujem dostizanje pariteta.

Hrvatska se nakon 25 godina izlaska iz Jugoslavije nalazi u situaciji da će se možda ipak provesti ključna treća velika promjena. Prisjetimo se, 1990. glasali smo gotovo plebiscitarno kao skup državljana:

– za uvođenje višestranačja i demokracije, u čemu smo zadovoljavajuće uspjeli

– za slobodu i neovisnost Hrvatske, za što smo platili ogromnu cijenu, ali smo uspjeli i imamo Hrvatsku kao neovisnu državu u okviru zapadnih integracija (NATO i EU)

– za uvođenje tržišnog privređivanja, u čemu smo ponajmanje uspjeli jer je model, iako ne socijalistički, velikim dijelom kronistički, a poduzetnički uspjeh mahom je bio vezan uz poslovanje s državom, za što su bile dobrodošle veze s politikom i oko nje

Upravo ta treća velika promjena bit će provedena sa zadovoljavajućim uspjehom ako se provede reforma teritorijalnog ustroja i državne uprave, na način da se time omogući automatski i promjena poreznog sustava i izbornog zakona. Te su stvari jako povezane i preduvjet su dugoročno smanjenje budžetskog deficita koji primarno dolazi od velike javne potrošnje, za što se trenutačno još uvijek kako-tako zadužujemo i financiramo to.

Samo kratko o meni najdražoj sporednoj stvari zbog koje sam vrlo strastven.

U nedjelju sam gledao drugo poluvrijeme jadranskog derbija Hajduk-Rijeka (0:3) te četvrtfinalnu utakmicu u kasnonoćnom terminu sa Svjetskog prvenstva U-17 Mali-Hrvatska (1-0). U oba slučaja sam bio, neću reći oduševljen, ali zadovoljan viđenim.

Iako sam navijač Dinama iz Zagreba, hrvatski derbi koji će vjerojatno odrediti jesenskog prvaka gledao sam sa sinom na kojeg sam i prenio zarazu za nogomet, što me košta jer me ujutro u sedam dočekaju pitanja poput je li Everton pobijedio Chrystal Palace, koji je najlošiji igrač na svijetu, koji je bio rezultat neke utakmice u sezoni prije sedam godina te tko je sve dao golove itd.

Oduševljen sam bio prodornošću i brzinom Marina Tomasova, bivšeg igrača Zadra i Hajduka, koji je bio motor u igri Rijeke, a bio je i strijelac lijepog gola iz slobodnog udarca. Šteta što je Tomasov svoju karijeru ugrozio preranim odlaskom u inozemstvo gdje se i nije naigrao. Hajduk je nakon neregularno poništenog četvrtog gola za Rijeku stao na kočnicu i odlučio se ne osramotiti, pa više nisu jurili po gol, svjesni da su izgubili. Dinamo je pak potpuno zakazao u prvenstvu jer su koncentrirani na Ligu prvaka, a ključni igrači su se ozlijedili. Tu je i problem s dopingom najboljeg Dinamovog igrača (Šibenčanin Ademi koji je i makedonski reprezentativac) kojem je sportska karijera, vrlo vjerojatno, gotova. Kao laik, ali informirani laik, što si utvaram, smatram da je Zoran Mamić, ipak nekvalitetan trener koji ne čita igru. Rekavši time, ograđujem se od izricanja moralnog suda nad njim kao osobom, jer me to uopće sada ne zanima dok razmatram igru. Htio sam reći da će Dinamo, izgubi li sutra u Pireju od Olympiacosa, prebaciti koncentraciju na domaće prvenstvo i opet, zbog kvalitete, osigurati da razmak bude zasad isti i proljetnom dijelu, zbog kvalitete, opet biti prvak. Šanse da izbori pobjedu ili neriješen rezultat sutra u Pireju postoje, ali su relativno slabe.

Što se kadeta tiče, oduševljen sam opće viđenim. Žao mi je što nisu dospjeli dalje, ali je bilo vidljivo da su prvaci Afrike bili fizički jači i brži i da su stalno imali pritisak na igrače u obrani i veznom redu, tako da je prijem lopte kod Hrvata bio slab. Umor i ozljede ključnih igrača sigurno su utjecale na to. No, posebno mi se svidio lijevi bočni igrač Brekalo te mladi golman Šemper. Kako Hrvatska ima muku godinama s pozicijom lijevog bočnog, ako se bude razvijao ispravno kao igrač, Hrvatska će imati jako dobrog igrača kojem nije problem prolaziti kroz trojicu i centrirati, pa čak i zabijati golove.

Uglavnom, slijedi nam danas i sutra četvrto kolo Lige prvaka, očekujem da španjolski klubovi naprave neki i posao do kraja, a gotovo svi da budu gotovo sigurni putnici za osminu finala.

Za kraj, mladi Alen Halilović je igrao dobru utakmicu u pobjedi svojeg Sporting Gijona (1:0) te dao izrazito lijep gol, pogledajte na YouTube-u.

Ministar Lalovac stidljivo, ali ispravno navodi suštinu problema u intervjuu u subotnjem broju Jutarnjeg lista. Evo izvatka:

“Najavili ste da ćete u idućem mandatu pokrenuti pitanje kamata na kredite u eurima. Kako?

Hrvatska danas nema investicijski rejting, a zadužuje se po povoljnijim kamata nego kad ga je imala. Banke u Hrvatskoj financiraju najveći dio kreditnih plasmana u RH iz oročene štednje u Hrvatskoj, a ne iz inozemstva. Na to nemaju premiju rizika države. A onda plasiraju kamate od četiri, pet do šest posto. Zašto to rade? Zato jer pokrivaju plasmane koji su bili loši. Vlada, naravno, ne može natjerati banke, ali možemo i hoćemo razgovarati o tom problemu. Hrvatska sigurno ulazi u proces fiskalne konsolidacije, smanjenja proračunskog deficita i zaustavljanja rasta javnog duga. To je prvi preduvjet. Drugi je da se bilance banaka maksimalno očiste. Dok ne riješe, primjerice, ovih 100 veličanstvenih vukova s Wall Streeta, i ne otpuste rezervacije na te plasmane, kamate se ne mogu spuštati. Tu im, naravno, i pravosuđe mora pomoći, a mi moramo poboljšati pravnu regulativu da dođu do te imovine. Kada restrukturiraju dug prema privatnim tvrtkama, riješe dugove građana i kada država provede fiskalnu konsolidaciju, onda više neće biti potrebe za previsokim kamatama.” (op. podebljana zadnja rečenica je moja, kao i naglasak crvenom bojom).