Sastanak hrvatske Trojke (Orešković, Marić i Vujčić) s predstavnicima MMF-a, prema jutrošnjim napisima iz Jutarnjeg lista i Poslovnog dnevnika, prošli su korektno i u raspravi kako napraviti proračunske uštede.

Dugo tvrdim da se početne reforme uopće ne trebaju raditi na stavci proračuna “troškovi zaposlenih”, koja iznosi oko petinu proračuna, nego na stavci materijalnih rashoda, koji čine oko trećine proračuna. Prvo što se radi o najvećoj stavci, pa je očito da se uštede tu trebaju raditi, a drugi iz činjenice da je normalizacija troškova zaposlenih toliko puta napravljena, za razliku od normalizacije materijalnih rashoda.

Na hrvatskom, prosječna plaća osobe zaposlene u državnom sektoru ionako je predmet rasprava, normalizacija itd. i one nemaju takvih varijacija u rasponu kao materijalni rashodi.

Rješenje je uprosječiti ili normalizirati materijalne rashode po jednom zaposlenom u nekom državnom tijelu ili instituciji. Ne može razlika biti između najmanje i najveće potrošnje po zaposlenom do 400 puta. Prema riječima stručnjaka i njihovima procjenama, procjene se kreću do 8 milijardi kuna godišnje ušteda na sadašnjoj razini potrošnje, bez ukidanja bilo kojeg tijela, bilo koje institucije, bez ijednog otkaza ili smanjenja plaća.

To je pola iznosa kamate za dug. To bi bio izvrstan start. Neka je i pola tog iznosa, već bi to bio znak financijskim krugovima da nam se poboljša rejting, pa bi iznos kamate bio još manji. Na tom su tragu i studenti Ekonomskog fakulteta koji su ponedjeljak na Lipinom događanju pokazali kako se odgovorno može smanjiti proračunski deficit u srednjoročnom razdoblju.

Siguran sam da bi to bio korak u pravom smjeru koji bi raspravu u javnom prostoru usmjerio na ono što je bitno i hitno u ovom trenutku.