Krenuo pisati ovaj blog prije više od pet godina s jasnom namjerom da obranim časni poziv, za neke zanimanje, bankara, od neargumentiranih optužbi manje, a više kako bih ljudima dao ono malo što sam i sam naučio. Kako se neformalno i formalno obrazujem još dan-danas, mogu samo reći da me je učenje naučilo da jako toga malo znam.

Na ovim stranicama često sam upozoravao na valutne rizike koje moji sugrađani ne prepoznaju, a kada sam nekima i uživo pokušavao objasniti elementarne stvari, znali su odmahivati rukom. Sada, nisam više toliko ogorčen, kada mi obraćaju poznanici i prijatelji, često ljuti na banke. Siguran sam da smo sada svi pametniji. I da je bolje da prestanemo s pozicije moralnog superioriteta jedni drugima se obraćati nakon što su mnogu kupili stan na kredit u stranoj valuti, dakle imanje imovine kojoj vrijednost pada što korespondira obvezi kojoj se vrijednost povećavala.

Volio bih da se u školi uče dvije stvari koje se inače rijetko uče: kako sačuvati brak i ljubav te kako sačuvati vrijednost svoje imovine i svog novca.

Ako vam ovaj blog imalo u tome može pomoći, drago mi je, iako je moja deviza “Savjet ne tražim, niti bih ga dao”, oksimoronski dajem: čitajte, opet čitajte i na kraju, čitajte. Pitajte, ako ne razumijete.

Ali, ne čitajte samo tek tako, nego s planom: odvojite svakodnevno neko vrijeme za čitanje, recimo 10-20 minuta. I budite uporni, stalno preispitujte redovito svoju odluku. Zapišite tu odluku u svoj osobni notes, jer će se to urezati u um i imat će veći stupanj moralne obveze pred vama samima. Isto tako, danas je moguće lako kupiti jeftino zvučna izdanja knjiga. Dakle, nema isprike “nemam vremena”.

Dan ima 24 sata, pa je ispravno reći “Nemam vremena za to”, u ovom slučaju za čitanje. Vjerujem da svatko može, bar malo čitati.

Za kraj, jedna preporuka iz općeg obrazovanja za financije, koja, ako ih primijenite, može promijeniti mentalitet, na bolje, rekao bih: A Random Walk Down Wall Street.