Nakon prijedloga izmjena i dopuna Zakona o obveznim mirovinskim fondovima (e-savjetovanje), stručna i novinska javnost gotovo je jedinstvena u ocjeni da je prijedlog loš te da ide na štetu mlađim korisnicima mirovinskog sustava. No, osim loših zakonskih prijedloga, postoje i drugi faktori koji ugrožavaju mirovinski sustav. Jedan takav je sve veći broj rastava braka kojima i sami svjedočimo. CNBC je prije nekoliko dana objavio članak koji daje određene statističke podatke koji se odnose na SAD. Nama u Hrvatskoj nisu toliko bitni precizni podaci, već poruka priče.

Rastava braka poskupljuje život

Napominjem da mi nije namjera ulaziti u pojedinačne ljudske i obiteljske odnose. Promotrio bih samo činjenicu koja je bjelodana: rastava poskupljuje troškove života. Na prvom mjestu, režijski troškovi rastu u startu, što ide na štetu samih rastavljenih osoba. Ponavljam, ne procjenjujem oportunitetni trošak ostanka u nefunkcionalnim brakovima u odnosu na režijske troškove. Ne stoga što sam politički korektan, nego što samo konstatiram očito. I to nisu jedini troškovi koji rastu. Neki od njih zahvaćaju poslodavce (npr. zbog povećanog izostanka s posla zbog sudske raspodjele imovine i/ili skrbništva nad djecom). Sigurno se mijenjaju i životne navike te rituali prije i nakon rastave, no to nije namjera ovog članka.

Smanjenje raspoloživog dohotka

Ugrožene su i buduće mirovine, jer se smanjuje sadašnji raspoloživi dohodak koji time neće biti ukamaćen kao buduća renta u mirovini. Taj se dohodak smanjuje uslijed svih ovih okolnosti. Umanjuju se i neto primici pojedinca jer ima manjeg raspoloživog vremena za rad zbog odvojenosti kućanstva. Povećava se i potražnja za povezanim uslugama koje uvećavaju troškove (npr. čuvanje djece). Time se produljuje radni vijek, a smanjuje očekivani životni vijek.

Sačuvati brak, sačuvati novac

U modelu kojeg trenutno imamo vozimo velikom brzinom prema zidu, posebno jer radimo samo kozmetičke promjene. Trebamo, kao društvo, nastojati sačuvati brak (i novac). Jedan je moj dragi prijatelj često govorio kako postoje dvije stvari o kojima se ne uči u školi, a to je kako sačuvati brak (i obitelj) te novac. Kod potonjeg ne učimo ni kako sačuvati što smo zaradili, što je minimum, a uopće ne govorimo o tome kako povećati zaradu.

Funkcionalni brak je nešto što se ponajviše tiče onih koji su obećali jedan drugome vjernost, odanost i ljubav, dok ih smrt ne rastavi. Razmislimo: kako, kao pojedinci, utječemo na vrijednost i pogled na tu instituciju, koje se rodila prije države i organizirane religije? Kako na brak utječemo kao kultura, kao društvo? Rastakanje braka je skupo. Možda bismo mu trebali pristupiti promišljenije, kako prije braka, tako i u braku.

Svima želim puno ljubavi i sreće, a ovih dana ćemo ionako dosta plakati, kakve god da suze bile…