Izlazak iz smeća

Kreditni rejting

Procjene da će se domaći kreditni rejting preseliti iz neinvesticijskog u investicijsko područje ne vesele samo birokrate Ministarstva financija i Vlade. Napuštanje popularno zvanih kategorija smeća dobra su vijest i za svakog poduzetnika. Bolji kreditni rejting, naime, donosi niže kamate. Jer naznačuje manji rizik – tu ponajprije mislimo na rizik države.

Niži trošak kapitala

Manji rizik veseli svakog poduzetnika. To mu nosi niži trošak kapitala, o čemu sam opširnije pisao nedavno na Ekonomskom labu. Rizik države se ugrađuje kao prvi dio ukupne premije rizika, na kojeg se onda „zidaju“ ili dograđuju drugi faktori. To su, primjerice, specifičnosti industrije u kojoj poduzeće posluje, a naposlijetku i specifični rizici vezani uz samo poduzeće. Sve te premije, zbrojene, daju ukupni trošak kapitala pojedinog poduzeća.

Fiskalni konzervativizam poboljšava kreditni rejting?

Vijesti o ocjenama mediji prenose na temelju onoga što je izrekao Hrvoje Stojić, direktora odjela Ekonomskih istraživanja Addiko Banka, a navode se razlozi uspješno provedene fiskalne konsolidacije, te da je Hrvatska na dobrom putu da se svede njen javni dug ispod 60% BDP-a, i zadovolji mastriški kriterij. Lijepo je bilo čitati svakome tko zastupa fiskalni konzervativizam (kriv sam!), kako Ministarstvo financija ima ostvaren proračunski suficit. To smo zabilježili krajem prošle i o polugodištu ove godine.

No vijesti kako će se trošak krize u Uljaniku preliti u deficit poništava dobru vijest o tome da bi kreditni rejting mogao rasti. Mnogo je toga napisano o Uljaniku, pa ne želim ponavljati. Mogu samo reći da prema vlastitim kalkulacijama nisam vidio pozitivnu dodanu vrijednost u proteklom razdoblju, niti je vidim kao održivu u budućem razdoblju. Nadalje, smatram, da u nizu loših rješenja, izabrati najmanje loše nije lako. Sada se vidi da se država općenito loše ponaša kao gospodarstvenik (po ne znam koji put), a da joj puno više odgovara pozicija regulatora. Dva desetljeća troškova sanacija te kontinuirani dotok novih opijata u obliku subvencija moraju se prekinuti. Nastavak ovakve prakse neće donijeti promjenu ponašanja.

Dolar vs. euro i osobna odgovornost

No, svijet brinu neke druge brige: dolar puno bolje stoji u srednjem roku nego euro kojem prijete ugroze politike. Tu ponajprije mislim na neslaganja članica na razdjeljujućem pitanju migracija te niske kamatne stope koje su počele ugrožavati vrijednosti ušteđenih mirovina. Tomu dodajmo začin Ponzijeve sheme u obliku međugeneracijske solidarnosti te žličicu Vegete zvane demografsko starenje. Može se reći da živimo u vrlo zanimljiva vremena, gdje se stalno događaju neki obrati, previranja u institucijama…

U ekonomskom smislu, rješenje je u smanjenju hirovitih i ispraznih troškova te preuzimanju odgovornosti svakog pojedinca. Za vlastiti život, život svoje obitelji i najbližih, za traženje novih prilika, čvrstu nadu i vjeru, ali ne kao u jednoj reklami. Sloga je tu dodatak.

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo: