Energetska sigurnost i diverzifikacija: zašto je važno bježati od monopola – 1. dio

Energetska sigurnost

U želji „za otvaranjem nekih tema na visokoj razini u Hrvatskoj“, Centar za obnovu kulture je prije nekoliko tjedana organizirao konferenciju o vrućoj temi: energetska sigurnost. Zbilo se to u suradnji s utjecajnim američkim think-tankom The Heritage Foundation. Konferenciju je otvorila predsjednica, gospođa Kolinda Grabar-Kitarović, u Hotelu Esplanade. Predsjednica je podsjetila na svoje sudjelovanje u rujanskom samitu „Inicijativa Triju mora“ u Bukureštu, kao i činjenicu da je tu inicijativu ona pokrenula zajedno s poljskim predsjednikom. Ta Inicijativa broji 12 zemalja EU, a mnogi je opisuju kao Transverzalu Baltik-Jadran i branom Europe od većeg ruskog utjecaja.

Na stranu politika, dah brojki je tu važan. Evo što izvještava Novi list u navedenom članku: „Hrvatska je za sastanak u Bukureštu priložila 11 projekata: tri iz područja energetike; jedan iz digitalnih komunikacija; te sedam iz područja prometnog povezivanja. Ukupna vrijednost HR projekata je 1,782 milijardi EUR. Tu je LNG terminal na Krku s otpremnim plinovodom, ukupne vrijednosti 263 milijuna eura. Zatim Jonsko-jadranski plinovod vrijednosti 600 milijuna eura. Nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture u područjima u kojima ona još ne postoji vrijednosti je 101,4 milijuna eura.

Među projektima je Luka Rijeka s nadogradnjama infrastrukture, s ukupnom vrijednošću oko 430 milijuna eura, a isto tako i izgradnja drugog kolosijeka te obnova i modernizacija željeznice na dionici Škrljevo-Rijeka-Jurdani, od 305,07 milijuna eura.“

I laicima je jasno da je energetika, odnosno energetska sigurnost, ovdje hot-spot. Pola vrijednosti za Hrvatsku otpada na nju. Zlato nije, kao što dobro znamo, sve što sja.

Kad se govori o energetici, onda se, kako je to pojasnio dr. Bartulica iz COK-a, zapravo većma radi o geostrategiji ili sigurnosti. Upravo u tom svjetlu valja promatrati i odluku o plutajućem LNG terminalu na Krku, koju je potrebno donijeti do kraja godine.

Litavsko iskustvo: uzdaj se u se, a ne u Ruse

Uvodno izlaganje, nakon kojega je uslijedio prvi panel, pripalo je gospodinu Žygimantasu Vaičiunasu, litavskom ministru energetike. Njegovo je izlaganje bilo popraćeno Powerpoint prezentacijom (gdje si, Time, kad te trebamo?). Potrajala je tridesetak minuta, a glavna poruka za Hrvatsku mi izgleda ovako: fokus na jednog dobavljača (bilo kojeg!) u duljem roku dovodi do povećanja cijena.

Predavanje je kasnilo po programu, jer se Vaičiunas u međuvremenu nakratko susreo s hrvatskom predsjednicom. 36-godišnji ministar je predavanje okaraktezirao kao zgodno tempirano jer se radi o četvrtoj obljetnici LNG projekta u Litvi. Znamo li, kako je naglasio Bartulica, da Litva nije imala pomoć EU, a Hrvatska ju može imati, projekt je utoliko važniji. Čak i bez pomoći EU, bio je uspješan i profitabilan za Litvu jer joj je donio pad cijena. Logično: konkurencija među dobavljačima znači veću ponudu i bolje uvjete.

Pred dolazak u Hrvatsku, Vaičiunas je dao intervju Večernjem listu, iz kojega se moglo doznati nekoliko bitnih pokazatelja o projektu Klaipėda LNG plutajući terminal. Njih ovdje ističem.

Monopoli znače visoke cijene

Prvi, energetska sigurnost, odnosno ovisnost o Rusiji (vidi: povećanje broja NATO vojnika na Baltiku): Terminal je značajno doprinio sigurnosti opskrbe plinom i natjecanjem među dobavljačima plina ne samo u Litvi nego u cijeloj regiji koja je desetljećima bila sto posto ovisna o uvozu plina iz Rusije jer nije bilo alternativa.

Drugi, oko toga da se diverzifikacijom dobave mijenja i cijena za potrošače: Jesu li pale cijene ruskog plina koji uvozite? (op. upit VL): S obzirom na višedesetljetno nepostojanje veze s europskim tržištem plina naša je zemlja imala jednog monopolističkog dobavljača, Gazprom, koji je često iskorištavao svoju dominantnu poziciju, a cijena se formirala ne s obzirom na globalno tržište plina, već s obzirom na bilateralne političke odnose između Rusije i Litve. Godinama su litavski kupci plina morali plaćati jednu od najvećih cijena u Europi, čak i svijetu.

S obzirom na to, kupci su se počeli oslanjati na alternativna goriva pa je u nekoliko godina potrošnja plina u Litvi pala za 30 posto. Od pokretanja LNG terminala uvozna cijena plina pala je 25-30 posto, što je najveći pad u svim zemljama Europe. Sve do 2015. Litva je plaćala oko 1 milijardu eura za ruski plin svake godine. Od pokretanja plutajućeg LNG-a, uvoz plina iz Rusije prepolovio se, a litavsko plaćanje Rusiji palo je za dvije trećine (…).

Energetska sigurnost se isplati

Treći, oko vrijednosti samog projekta, je li profitabilan ili nije: Sveukupno, je li to bila profitabilna investicija za Litvu? (op. upit VL) Da, prave pogodnosti terminala bile su podosta više od troškova. Inicijalni minimalni period za terminal bio je ugovoren na deset godina putem leasinga – do 2024., i do sad smo intenzivirali pregovore o budućem radu terminala. Ovog je ljeta vlada zaključila da je u najboljem interesu Litve produženje rada Klaipėda terminala nakon 2024., a prema međunarodnim ekspertima i našim procjenama sa strateškog i ekonomskog gledišta najbolja bi odluka bila kupnja ovog plutajućeg LNG terminala. (…) Procjenjuje se, da nema LNG terminala u Litvi, Gazprom bi mogao povećavati cijene 11 do 20 posto za plin koji proda Litvi što znači milijune preplaćene za ruski plin.

Četvrti naglasak je oko opozicije u Litvi samoj izgradnji projektu. To se očekuje i u Hrvatskoj, kako javlja Novi list u nekoliko članaka koje možete naći ovdje. Očekuje se da će zeleni, Grad Omišalj i sama Županija ići protiv ovoga, moguć je i referendum.

Kuda plovi plutajući brod

To je ključni dio u projektu i Hrvatska inzistira da ona bude vlasnik tog broda, jer na kraju krajeva, radi se o njenim teritorijalnim vodama. Večernji list izvještava da će odluka o brodu za plutajući LNG terminal na Krku pasti u studenom, a da bi se projekt mogao realizirati u iduće dvije godine. „U tijeku je natječaj za kupnju plutajuće jedinice za skladištenje i uplinjavanje tekućeg prirodnog plina. Pristigle su tri ponude za brod-plutajući LNG terminal, evaluiraju se te bi se do kraja studenog trebalo znati tko će biti odabran.

Prema uvjetima natječaja maksimalna cijena broda je 160 milijuna eura, a ponude su u tom okviru. Odabrani ponuđači obvezni su uložiti u LNG terminal i postati suvlasnici 25-49% udjela u društvu. Do 20. prosinca otvoren je i natječaj za zakupce LNG terminala, a B. Dorić (direktorica LNG Hrvatska) je optimistična u uspjeh samog natječaja. Ako se oba natječaja uspiju završiti do kraja godine izgledno je da će terminal na Krku i proraditi 2021. godine.“

U uvodnom izlaganju konferencije, Predsjednica je istaknula pad proizvodnje prirodnog plina. To, naravno, vodi većem uvozu, što Hrvatsku dovodi u ovisniji položaj. Jasno je da bilo kakva suverena politika mora osigurati više izvora. Prema podacima CEIC-a, Hrvatska u desetogodišnjem razdoblju pokazuje vidljiv pad proizvodnje prirodnog plina.

Energetska sigurnost bježi od monopola. k nižim cijenama

Očekivanja bilo koje strane da neće doći do porasta cijena plina za Hrvatsku, su, osim s litavskim poučkom, u suprotnosti i s mikroekonomskom teorijom. U monopolu kao antitezi tržišta, proizvođač maksimalizira dobit smanjujući ukupnu ponudu proizvoda ili usluge koje nudi potrošačima. To, analogno, dovodi do povećanja jedinične cijene. Naivno je očekivati da bi se prema Hrvatskoj itko ponašao drukčije ako bi imao priliku.

Američki veleposlanik u Hrvatskoj, g. Kohorst, prije nekoliko dana jasno je poručio kako SAD podupire izgradnju LNG-a. “Želim pomoći Hrvatskoj da iskoristi svoj potencijal kako bi postala energetsko čvorište za Europu – to je veliki prioritet za SAD. Geografski položaj Hrvatske i njezina povezanost sa susjedima čini Hrvatsku ulaznom točkom za uvoz prirodnog plina”. Nastavlja: “Izgradnja terminala na Krku ima punu potporu predsjednika Donalda Trumpa”. Na tom tragu dodaje: “Imate središnju lokaciju u Europi i nevjerojatno veliki potencijal. Članstvo u EU daje vam veći pristup europskim tržištima nego prije.” I konačno, točka na i: “Hrvatska vlada napreduje na realizaciji LNG terminala na Krku koji će Hrvatskoj i regiji predstavljati dodatnu opciju za uvoz plina.”

U drugom dijelu ovog osvrta saznajte koje je korake u ovom smjeru poduzeo Plinacro. Pojasnit ćemo i kako je naša energetska sigurnost povezana s Mađarskom te kako je završila spomenuta konferencija. Ako ne želite propustiti nove članke, prijavite se na newsletter klikom na button ispod!

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo: