Energetska sigurnost i diverzifikacija: zašto je važno bježati od monopola – 2. dio

LNG terminal plinovod

Pročitajte prvi dio o ekonomskoj sigurnosti, diverzifikaciji i kako se LNG terminal u Omišlju uklapa u tu priču ovdje.

U veljači ove godine, kako javlja Energetika-net, Europska investicijska banka (EIB) odobrila je 1,5 milijarde eura vrijedan kredit za gradnju Trans-jadranskog plinovoda (TAP), koji je dio 40 milijardi USD vrijednog projekta koji će u Europu do 2020. donijeti 16 milijardi m3 plina iz kaspijske regije. Plin potječe iz polja Shah Deniz 2 u Azerbajdžanu, a do Europe će doći preko Turske do Grčke, Albanije i Italije, a plinovod u dužini 3.500 km je nazvan Južni plinski koridor. Od prije spomenutih količina 10 milijardi m3 plina ići će do Italije, a za Hrvatsku je ovaj projekt bitan jer bi se na TAP trebao nastaviti plinovod IAP koji bi se između 2022. i 2025.. trebao spojiti na Plinacrov magistralni plinovod te u ove predjele isporučiti pet milijardi m3 plina“.

PLINOVOD TAP i LNG terminal

Plinacro je izvijestio i o potpisivanju memoranduma s TAP-om. Pružio je detalje o dva strateška projekta koji su od strateškog značenja za EU jer smanjuju ruski utjecaj.

“Plinovodom TAP (Trans Adriatic Pipeline), dugačkim 520 km, prirodni plin transportirat će se preko Grčke i Albanije te preko Jadranskog mora do regije Puglia na jugu Italije i dalje do zapadne Europe. TAP će otvoriti novi, tzv. Južni plinski koridor za Europu te tržište za prirodni plin iz regija Kaspijskog mora i Bliskog istoka. Vlasnici TAP-a su švicarski EGL (42,5%), norveški Statoil (42,5%) i njemački E.ON Ruhrgas (15%). Projekt je osmišljen na način da bi se transportni kapacitet povećao s 10 na 20 mlrd. m3 prirodnog plina na godinu, ovisno o protoku. Projekt TAP također predviđa protok u oba smjera do 8 mlrd. m3 (…).

Jonsko-jadranski plinovod (IAP) otvara novi energetski koridor

U skladu sa svojom energetskom politikom, Europska unija podupire Trans Adriatic Pipeline kao jedan od TEN-E projekata (Trans European Networks – Energy) te ga je Europska komisija kategorizirala kao spojni plinovod Europske unije. Osim toga, taj projekt ima političku potporu te je označen kao dio Međudržavnog sporazuma između Italije i Albanije. (…)

Projekt IAP (Jonsko-jadranski plinovod) temelji se na ideji povezivanja postojećeg i planiranoga plinskoga transportnog sustava Republike Hrvatske, preko Crne Gore i Albanije s plinovodnim sustavom TAP (Trans Adriatic Pipeline). Ukupna duljina plinovoda od Splita do albanskoga grada Fiere iznosi 516 kilometara, a svojim kapacitetom od 5 mlrd. m3/god. omogućio bi opskrbu prirodnim plinom Albanije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Realizacija cjelokupnog projekta Jonsko–jadranskog plinovoda omogućava otvaranje novog energetskog koridora za regiju jugoistočne Europe, s ciljem uspostave novoga dobavnog pravca prirodnog plina iz Kaspijske regije i Srednjeg istoka. Jonsko–jadranski plinovod imat će mogućnost dvosmjernog protoka plina, odnosno omogućavat će opskrbu jugoistočne Europe prirodnim plinom i iz drugih izvora, kao što je budući LNG-terminal na otoku Krku.

Hoće li brod zaploviti ili ostati u luci? Ovisi o Mađarskoj.

To je ključni dio u projektu i Hrvatska inzistira da ona bude vlasnik tog broda. Na kraju krajeva, radi se o njenim teritorijalnim vodama. Večernji list izvještava da će odluka o brodu za plutajući LNG terminal na Krku pasti u studenom. Čitav projekt bi se mogao realizirati u iduće dvije godine. Prema uvjetima natječaja maksimalna cijena broda je 160 milijuna eura, a ponude su u tom okviru. Odabrani ponuđači obvezni su uložiti u LNG terminal i postati suvlasnici 25-49% udjela u društvu. Do 20. prosinca otvoren je i natječaj za zakupce LNG terminala.

U analizi Večernji list naglašava kako uspjeh projekta ovisi o interesu Mađarske za LNG terminal na Krku. Time odmah postaje jasno zašto se Hrvatska postavila neutralno prilikom nedavnog EU glasanja o Mađarskoj. Da snubi Mađare, Hrvatska (Plinacro) gradi prvu kompresorsku stanicu na plinskom transportnom sustavu Hrvatske. Novi list prenosi: „Stanica koja će se nalaziti u Moslavini pored Velike Ludine bit će tehnološki najkompleksniji objekt na domaćem plinskom transportnom sustavu, no ona ima i veliku političku važnost.” Od 2015. godine, Mađarska inzistira da Hrvatska sagradi stanicu sa svoje strane, koju su oni sagradili još 2011. godine.

Transverzala Baltik-Jadran i LNG terminal

Novi list nastavlja: Tek kad i naša stanica bude sagrađena, očekuje se krajem iduće godine, plin će iz Hrvatske moći teći i prema »gore«, u Mađarsku, a ne više samo obrnuto. Činjenica je, međutim, da plina koji bi iz Hrvatske mogao teći prema Mađarskoj Hrvatska do sada nije niti imala, što će se promijeniti izgradnjom LNG terminala na Krku.

U daljnjem podnaslovu Novi list naglašava kako iz Hrvatske „nije imalo što poteći“, misleći na plin. „Krajem lipnja INA je pak od talijanskog ENI-ja otkupila njegov vlasnički udio u proizvodnji plina na 18 jadranskih platformi te je sada prvi put tamo jedini operater. Dokazane i vjerojatne rezerve plina tamo dosežu 4,3 milijuna barela ekvivalenata nafte, no iz Ine su poručili da će sav jadranski plin ići prema opskrbnom sustavu Hrvatske.

Jasno naglašeni američki interesi – brana u transverzali Baltik-Jadran od ruskog utjecaja – te mikroekonomska teorija i litavski poučci, guraju ovaj brod. U šali bi se moglo reći da tim više i jače ako će biti hrvatske proizvodnje.

Nedavna kolumna Večernjakovog Borislava Ristića dobro zaključuje kako Hrvatska bez povezivanja i pametnih savezništva ne može postati bitna. Vezanjem za one kojima smo prirodni plijen ne dobivamo ništa.

Engleska posreduje između Poljske i Rusije

Nastavak konferencije ponudio je sraz pogleda na cijelu situaciju između predstavnika poljskog i ruskog veleposlanika. To je donijelo određenu živost i komešanje u publici, ali i zanimljive argumente. Raspravu je zaključio gospodin Robin Harris, potpredsjednik COK-a i bivši savjetnik britanske premijerke Margaret Thatcher. Naglasio je kako je dobro da se otvaraju teme i potiče rasprava oko važnih pitanja. I tu se sasvim slažem s njime.

Iako je konferencija bila posjećena i kvalitetno organizirana, mediji su više pažnje posvetili tome tko se tamo slučajno zatekao (Hotmail). Nadajmo se da na ovom događaju neće stati javna rasprava o energetskoj sigurnosti.

Za one koji žele znati više

Za kraj mogu ponuditi link na studiju Instituta za javne financije o stanju plinskog sektora iz 2016. Svakako je proučite ako vas zanima detaljniji pogled na situaciju iz financijske perspektive.

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo: