Veliki igrači pozivaju na odgovornost: plaćanje po primitku, a ne roku plaćanja

EBITDAC

Financial Times objavio je priču o novoj “kreativnoj mjeri” – EBITDAC. Kompanije pokušavaju u kvartalnim izvještajima dati kolika je dobit prije oporezivanja, kamata i amortizacije (EBITDA, koju mediji u Hrvatskoj pokušavaju urednički približiti puku izrazom “operativna dobit EBITDA”, što je nonsens), sada po novoj metrici i dodati “C”, dakle prije koronavirusa. Danas to komentira i Poslovni dnevnik. O čemu je zapravo riječ?

EBITDAC ili “Cash is King?”

O kreativnom izračunu ŠBBKBB (što bi bilo, kad bi bilo). Kompanije pokušavaju natuknuti kako bi sve (dobro) izgledalo, da se nije dogodilo to što se dogodilo. Problem je u tome što se izgubljeno vrijeme ne može vratiti i što se nalazimo ovdje i sada, a ne u paralelnom svemiru. Istini za volju, pojam EBITDAC se koristio i prije, kao nešto što nije standardna mjera profitabilnosti (op. nisu to ni EBIT ni EBITDA, jer nisu po američkom GAAP-u). Ovo “C” se odnosilo na neki “change”, pa se želi isključiti efekti varijabilnosti, nekog jednokratnog događaja. Sada je ovaj “C” usmjeren na “coronavirus”. No, ponovimo, realnosti radi: izgubljeni prihodi neće se moći nadoknaditi.

Kako kažu iz Treasury Today, pandemija je preusmjerila pažnju na projekcije novčanog toka kao najbitniju stavku u upravljanju poduzećem. Drukčije rečeno, upravljanje likvidnošću je trenutno glavna briga za poduzeća. Svoje projekcije poduzeće mora u ovakvim trenucima češće dijeliti s tržištem, rejting agencijama, bankama i ostalim zajmodavcima, pa čak i državom, kako bi pokazala i dokazala mogućnost opstanka i nastavka poslovanja, koje je bitno nesigurnije no prije. Odmah sam po nastupu krize napomenuo da će se rejting modeli potpuno promijeniti. Izvještaj o bonitetu i likvidnosti sad više vrijedi nego bilanca s 31.12.2019. Onaj tko ima novac koji je dostupan, sada može doći do vrijedne imovine po bitno nižim cijenama.

Ipak, postoje i one institucije koje moraju sada pokazati svoje gotovo državničko, da se poslužim novogovorom, društveno odgovorno poslovanje. Dakle, ne samo dijeliti svoje projekcije novčanog toka i izvještavati javnost o tome, nego i dijeliti ranije svoj novčani tok.

Visa i Zaba pozivaju na plaćanje po primitku fakture

Pandemija i njene ekonomske posljedice imale su najveći utjecaj na likvidnost. Upravo iz tog razloga mjere raznih vlada u svijetu bile su fokusirane na vraćanje likvidnosti u sustav. No, gledano iz perspektive supsidijarnosti, svi akteri na tržištu bi trebali pokušati dati svoj doprinos poboljšanju likvidnosti gospodarstva.

Primjer iz Hrvatske: zajedno s drugim članicama UniCredit Grupe, Zagrebačka banka je ubrzala isplate svojim dobavljačima po principu plaćanja po primitku računa. Ova odluka znatno će ubrzati ciklus plaćanja i osigurati da se plaćanja obavljaju brže od uobičajenih ugovornih uvjeta od 30 dana.

Primjer iz svijeta: kartične kuće. Kako javlja Business Insider u svom NL “Chart of the Day” (pretplatite se), nakon što je pad potrošnje doprinio smanjenju volumena plaćanja od 3%, Visa je odlučila pomoći trgovcima da prežive pandemiju na način da prethodno najavljene povećanje provizija odgodi. U slučaju da se stanje produlji, možda će morati i trajno odustati od toga.

STAKEHOLDER VS. SHAREHOLDER CAPITALISM

Šef MasterCarda (A. Banga) je inače vatreni zagovornik tzv. stakeholder kapitalizma ili kapitalizma dionika, umjesto dosadašnjeg dioničarskog kapitalizma (shareholder capitalism). Kako mi je ovo tema vezana uz doktorat, kontinuirano pratim debatu koja inače traje desetljećima, iako se u medijima pokušava prikazati kao nova tema, osobito jer je u Davosu to bio hit ove godine. Uz dolazak avionom koji troši puno goriva, hit je bilo biti za “kapitalizam dionika” i “za zelene politike”. U Hrvatskoj se ta rasprava lani razbuktala poznatim intervjom Igora Rudana u Lideru kojeg su urednici naslovili “Svaka čast kapitalizmu, ali vrijeme je da počnemo razmišljati lijevo i planski”.

Pisao sam možda o tome na društvenim mrežama. Da skratim, čini se, “puno vike nizašto”. U narednom članku reći ću nešto više o vrijednosti za dioničare i lijepim metrikama koje ne prati empirija.

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo: