Možda dolar pomogne 3.maju, jer ekonomska dobit neće

Ekonomska dobit

Nastavlja se saga u brodogradnji, a bliže se izbori, pa je potrebno šutnuti limenku niz cestu, barem još za godinu dana. Hoće li sve jači dolar spasiti lošu aritmetiku jednog ministra? Provjerit ćemo znaju li naši menadžeri i vladajući za tečajni rizik te izračunati kolika je ekonomska dobit kompanije u posljednjih nekoliko godina. Naznačit ćemo i zašto je ekonomska dobit važna za cjelovito sagledanje situacije u 3. maju.

UPRAVLJANJE TEČAJNIM RIZIKOM

Ovo je inače jako zanimljiva tema, gotovo kao sport. Mnogi naši sugrađani, a čini se i stanovnici velikog dijela bivših socijalističkih zemalja, u njemu vole hazarderski sudjelovati. Poznanici su me u prošlom desetljeću, kada su investicijski fondovi rasli na krilima pohlepe nastale na inicijalnoj ponudi dionica HT-a, a prije toga i INA-e, ispitivali gdje uložiti. Mnogi su željeli uložiti u vlastitu nekretninu, najčešće stan. Od njih je većina, kao i kod ulaganja u dionice, koristila kredit kao polugu. Što se tiče ulaganja u stanove, to su bile prave pravcate škare pod vrat. Kupovala se imovina kojoj je padala cijena (aktiva), a pasiva (obveza) je imala porast cijene (švicarski franak). Nepotrebno je reći da su me brojni poznanici zvali oko ove teme i tražili savjet.

Onima koji su me ispitivali koji kredit da uzmu za stan, uvijek sam odgovarao protupitanjem: u kojoj valuti zarađuješ plaću? To bi ljude početno zbunjivalo, ali nakon nastalog muka, neću reći da je nastao tajac opisan u Knjizi Otkrivenja (Apokalipse). Pokušao sam im objasniti da mogu doživjeti Armagedon. Mnogima sam tada govorio da će švicarski franak u nekom skorijem roku do godine-dvije značajno ojačati.

Možda sam koga i odgovorio, no nisam sve: čak niti u bližem krugu poznanika. Većina ljudi i dalje teško prihvaća tečajni rizik, odnosno, ne percipira ga. Stoga i jest moguće da ne razumiju ni oni koji bi to trebali. Tako je jedno brodogradilište, ima tome puno godina, bačeno na koljena. Ključne osobe u upravi i Vladi nisu razumjele rizike niti su njime dobro upravljale. Nisu znali da postoji značajni rizik promjene tečaja dolara.

DUGOROČNI POSLOVI ZNAČE I VEĆU NEIZVJESNOST

Zašto je to bitno za razumjeti? Zato što su u brodogradnji svi troškovi vezani uz kunu/euro, dok se ugovaranje prodaje brodova veže uz dolare. Rok izgradnje je u pravilu veći od godine dana, znači dugoročni rizik promjene tečaja EUR/USD je jedan od ključnih u upravljanju!

Zamislite sad situaciju da netko ugovara prodaju pod 100 dolara (jasno, to nije prava cijena, ali samo da lakše opišemo situaciju), čiji je tečaj npr. 1,30 za jedan euro. Trošak svega za taj brod neka je 110 eura. Izvrsno, zarada je 20 eura. Odluka Vlade i uprave je – idemo!

Onda prođe neko vrijeme i brodogradilište prima dolare, tih 100 dolara. Sada oni vrijede 105 eura, jer je tečaj dolara, EUR/USD, ojačao s 1,30 na 1,05. Više to nije dobar posao u brodogradilištu i Vladi, nego rupa od 25 eura. Pitate se kako je itko mogao znati koji će tečaj biti? Pa postoji nešto što se zove – procjena rizika i analiza osjetljivosti (promjena samo jednog faktora), pa onda i analiza scenarija (promjena dvaju ili više faktora, dok ostali ostaju nepromijenjeni), a postoji i MONTE CARLO ANALIZA, gdje se sve mijenja.

REZULTATI MONTE CARLO ANALIZE

Da je Vlada kontaktirala nekog tko razumije analizu rizika, mogla je dobiti tada odgovor da postoji rizik promjene tečaja EUR/USD, pa npr. tečaj u trenutku naplate može varirati između 1,0 i 1,4. Da je napravljena analiza, onda bi zahtijevana dobit od 20 eura bila s 25% vjerojatnosti. Možda bi donositelji odluke o izgradnji broda bili malo pažljiviji onda.

Slika. Monte Carlo analiza, rezultati dobiveni @Risk 7.6 softverom

Mislite da brodogradnja nema takvih rizika danas? Pogledajte kolike su tečajne razlike 3.maja bile u 2017. Nisu to mali iznosi – radi se o stotinama milijuna kuna i to značajno utječe na financijski rezultat.

Mislite li da znate upravljati tečajnim rizikom, ako imate troškove i prihode u različitim valutama?

Mudri upravitelji, baš poput onih biblijskih, pa i konfucijevskih, znaju da ne znaju sve. Baš takve treba slijediti. Oni znaju da se od značajnog dijela rizika može osigurati i da treba tražiti pomoć u odlučivanju.

POVRATAK MINISTRU S LOŠOM ARITMETIKOM

Bio sam prošli tjedan na N1 uživo, a objavio sam i video u trajanju od 12 minuta na Facebooku. Poveznica daje i tekst obrazloženja. Da ne ponavljam, samo ću reći da je nadležni ministar izjavio da “smo svi emotivni zbog brodogradnje” u Dnevniku Nove TV. Ta mu je emotivnost oduzela sposobnost da dobro uživo zbroji tri broja i oduzme s četvrtim. Toliko je njegova emotivnost jaka, da osim što je TV voditelja obmanuo, sad je zarazio i cijelu Vladu koja je to i objavila na svojim stranicama. Ni oni ne bi trebali dobiti dvojku iz matematike u trećem osnovne.

Na novinarsko pitanje tko će platiti spašavanje 3.maja te neće li to biti porezni obveznici (jer ipak smo dali 30 milijardi za brodogradnju), ministar je odgovorio:

“Dovršetak brodova ćemo na kraju naplatiti. Računa se da bi ukupan prihod od tih brodova bio negdje oko 750 milijuna kuna. Za deblokadu je potrebno oko 90. A 140 milijuna kuna je potrebno uložiti u tehnologiju, dizalice i sve ono što godinu dana nije radilo. I 540 milijuna kuna je nešto što će biti potrebno još dodatno uložiti kako bi se brodovi dovršili. Sve u svemu, ako bi to bilo onako kako kaže Uprava, a vidim da zaista postoji ozbiljnost, cijela bi priča bila u plusu”, ocijenio je ministar. Dodao je da se izrađuju analize te da će do kraja kolovoza biti pripremljeni izračuni i točne aproksimacije. (op. masna podebljana su moja, radi matematike)

Evo, treba provjeriti nejednakost da je 750 veće od (90+140+540).

Idemo:

750 > 90+140+540

750 > 770

Netočno, znači gubitak od 20 milijuna. Ministre, Vlado i novinari, jedan iz osnova aritmetike.

KLADE SE NA SLABLJENJE DOLARA. NAŠIM NOVCEM

Sad u priču ulijeće drugi ministar, koji možda pokušava popraviti sve skupa oko matematike, ali bez prezentacije ulaznih brojeva. Kaže: “Razlika između onoga što želimo investirati u završetak tih brodova i onoga što očekujemo u prodajnoj aktivnosti bit će oko 40-ak milijuna kuna“.

Možda je ministar Horvat dobio informaciju da će prihodi biti 810, jer je to razlika od 40 (810-770). To bi značilo, možda, da će tečaj EUR/USD oslabiti i primit će se više eura. Samo da šapnemo ministru: moguće, ali malo vjerojatno. Veći su izgledi da EUR/USD ide prema paritetu, trenutno je oko 1,11-1,12. Znači, možda se klade na slabiji dolar u Vladi kad spašavaju lošu aritmetiku.

Rekli su da će se sve znati na sjednici Vlade 22.8., jer su sad na odmoru. Možda se ipak ne radi o tečaju dolara, nego o tome da blokada više nije 90, nego oko 80 milijardi. U međuvremenu, ključeve drži Vlada, jer veći dio blokade ima Ministarstvo financija i HEP. Navodno su uspjeli ispregovarati s vjerovnicima 85% praktičnog haircuta, kako to bankari vole reći na anglohrvatskom. I još jedna riječ, standstill. Dakle, vjerovnici će dobiti svojih 15%, a ostatak za dvije godine (tko živ, tko mrtav). Onda se mogu završiti ta tri boda. Opet, ako pročitate, možda ne tri broda, stečajna masa Uljanika itd. To znači da možda prihod i neće biti 750, nego manji itd.

Da skratim muku, plan je ovog modela “predložio je vjerovnicima na sastanku u ponedjeljak u Rijeci pomoćnik ministra gospodarstva Zvonimir Novak“, kako javlja T-portal. Nastavlja da bi prema tom planu “vjerovnici do kraja mjeseca potpisali izjave o stavljanju u mirovanje većeg dijela svojih potraživanja sljedeće dvije godine. Nakon toga bi Vlada donijela odluku o isplati 15 posto duga vjerovnicima.” (op. moje označavanje je crvenom bojom, da se zna da socijalizam i dalje vlada u Vladi)

UZALUD VAM TRUD SVIRAČI: KAKVA JE EKONOMSKA DOBIT?

Na N1 sam, kao i Facebook objavi, napomenuo da je ekonomska dobit izvrstan prediktor opstojnosti i održivosti poslovanja nekog subjekta. Prethodno sam na Ekonomskom labu i ovdje govorio o Altmanovom Z-u. Ekonomska dobit se razlikuje od računovodstvene, jer uračunava i neiskazane u računu dobiti i gubitka (izvještaju o dobiti) troškove vlasničkog kapitala. Tako dobivamo sljedeći rezultat:

Slika. Kratka financijska analiza 3.maja, iznosi u tisućama kuna: označena ekonomska dobitekonomska dobit

Pretpostavljamo da je trošak glavnice (vlasničkog kapitala) 10% radi simulacije. To nije daleko od istine, što ćete moći provjeriti kad se upogoni model kojeg sam radio u suradnji s tvrtkom Prima bon (Bon.hr). Iz slike vidimo da, iako postoji nekakva računovodstvena dobit, sve je u 2016. i 2017. na niskim razinama od 2,6 i 0,3% neto profitne marže. No, marža ekonomske dobiti zato je negativna, jer nema pozitivnog rezultata same ekonomske dobiti. Odnosno, premali je prinos vlasničkog kapitala u odnosu na njegov trošak.

Dalje još, 2018. je loša, što sam komentirao za N1. Dostupne su brojke samo za prvih devet mjeseci (imate na ZSE): negativnih 167 milijuna kuna EBITDA-e. Znači, neto dobit i ekonomska dobit neće biti pozitivni, to je sad jasno. U dugom roku ne pomaže ni možda promjena tečaja dolara, a sigurno ne pomaže loša aritmetika.

Pomaže upravljanje financijskim i tečajnim rizicima i dobro poslovodstvo (uprava) i nadzorni odbor. Nadzor (sve hrvatske vlade) i uprava (sve uprave brodograđevnih društava) nisu se baš pokazale. Zasad su nam, mjesto brodova, isporučile trošak od preko 30 milijardi subvencija.

A sad bi još malo. E pa malo morgen.

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo: