Prvi hrvatski Forum franšiza: a gdje je pečat?

Franšiza i financiranje poslovanja

Današnji skup pod nazivom „Forum franšiza“, koji sam već najavio na ovom blogu, prvi je takve vrste. Okupio je dvjestotinjak gostiju na Kongresnom centru FORUM u organizaciji Sektora za trgovinu Hrvatske gospodarske komore. U uvodnom pozdravu ispred organizatora istaknuto je da u Hrvatskoj franšiza postoji od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Neke od prvih velikih franšiza u Hrvatskoj su Diners, American Express i Hotel Esplanade. Voditeljica konferencije je bila radijska voditeljica Tamara Loos s Antene Zagreb.

U HRVATSKOJ NE VODIMO STATISTIKU O FRANŠIZAMA

Na otvaranju je Josip Zaher, potpredsjednik HGK za trgovinu i financije, istaknuo kako u nas postoji oko 200 franšiznih organizacija koje zapošljavaju oko 17 000 ljudi. Podaci se temelje na procjenama Svjetskog franšiznog vijeća. U Hrvatskoj nema posebne statistike jer nema posebnog označavanja takvih organizacija, premda se uviđa potreba za tim.

Uslijedila su tri dvadesetominutna predavanja (Andrija Čolak iz Surf’n’Fries, Ljiljana Kukec iz Body Creator te guru franšiznog poslovanja Joel Silverstein, ewhospitality.com). Zatim su, nakon kratke pauze, uslijedila dva panela.

SURF AND FRIES & HOW TO FRANCHISE

Čolak je dopredsjednik udruženja franšizera pri HGK. Izjavio je kako je za „obične krumpiriće morao napraviti puno pogrešaka u ovih 10 godina postojanja da dođe do velikog izvoznog franšizera u 20 zemalja“. Naslov je prezentacije bio provokativan „Are you stupid?“. Pokazao je kako je krenuo od 27 kvadrata i došao do globalne ekspanzije. Čolak je i pokretač svoje konzultantske kuće CFCG (Colak Franchise Consulting Group), a u predavanju je istaknuo važnost koncentracije u jednu točku. Također, istaknuo je hrvatski turizam kao HUB, gdje su stranci primijetili inovaciju oko pakiranja krumpira.

Surf'n'Fries

Do ideje je došao nakon brojnih upita ljudi kako to rade i želje da otvore nešto slično u svojim mjestima. To je Čolaka navelo da s Amazona naruči literaturu „How to Franchise“. Franšizni koncept poslovanja pomogao mu je podijeliti poslovni model, bez ulaganja puno novca i snage da bi stigao do, primjerice, Vijetnama. Mentalitet franšiznog poslovanja nije autokratski, ne ide za tim da sve kontrolira. Zarada dolazi od tantijema i ulazne franšize, a nema ulaznih investicija od davatelja franšize. Time je i rizik puno manji. Ista osoba u prosjeku ostvaruje puno bolji rezultat (čak i do 30%) u ulozi franšizera nego u ulozi menadžera. Značajna je i razlika u riziku tijekom godina poslovanja. Tako gotovo pet puta više franšizera preživi prvih pet godina u odnosu na uobičajene privatne investicije.

JESU LI FRANŠIZE AMERIČKI KONCEPT?

Ljiljana Kukec (HGK i Udruga za franšizno poslovanje) istaknula je da 50% maloprodaje u svijetu ide preko franšiza, iako za krajnjeg kupca to nije relevantno. Mit o amerikanizaciji franšiznog poslovanja pokušao se pobiti činjenicom da pola franšiza dolazi iz Europe (oko 12 600 davatelja u odnosu na ukupnih 24 500 u svijetu). Ipak, upada u oči da franšize u SAD-u zapošljavaju 18 milijuna ljudi u odnosu na 3 mil. u EU.

To se objašnjava početkom franšiznog poslovanja u SAD-u koje je trebalo pokriti hranom i gorivom, kako je na pitanje dodatno odgovorila profesorica trgovačkog prava u mirovini, Deša Mlikotin Tomić. Iza svega je stajala ljubav, s obzirom na to da je određen dio američkih vojnika ostajao u Europi. Velik broj ljudi zaposlen je kod dobavljača, a manji dio kod davatelja franšize.

Franšiza se ne kupuje ili prodaje, već se ustupa na neko određeno vrijeme. Stoga se radije govori o ustupanju franšize, prije svega jer se radi o intelektualnom kapitalu.Na koncu, predavačica je predstavila istraživanja Svjetskog franšiznog vijeća te članak o stanju franšiza iz 2013. Zaključila je kako je franšiza dobar alat u internacionalizaciji poslovanja. Njene tri osnovne prednosti su novac, vrijeme i ljudi.

KOLIKA MARŽA JE POTREBNA ZA FRANŠIZIRANJE POSLA?

O uspješnom plasmanu brenda na međunarodnom tržištu govorio je Joel Silverstein. Ovaj franšizni broker živi preko 30 godina u Aziji, a njegova kompanije ima sjedište u Hong Kongu. Navodi da nije moguće franšizirati svoj posao ako vlastiti originalni posao nije lukrativan. To za Silversteina znači najmanje 20-25% EBITDA marže. Što je proizvod manje autentičan (geografski), veća je šansa za internacionalizaciju poslovanja na većoj razini.

Takvi projekti su lakše proširivi na susjedne zemlje, koji imaju sličniju kulturu i običaje. Primjerice, u Indiji koncept vježbanja za djecu ne funkcionira, jer Indijci smatraju da je učenje važno poslije škole. U SAD-u funkcionira dobro, i to iz obrnutog razloga. Silverstein dodaje i da franšizni posao nije stabilan, već labilan i promjenjiv. Događa se puno promjena u okruženju na koje se treba brzo prilagođavati. Silverstein će do petka biti u Zagrebu, a rijetko je u ovom dijelu Europe. Njega je, koliko sam uspio shvatiti, na konferenciju pozvao Andrija Čolak.

INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO I PETA KOLONA

Na panelu su istaknuti primjeri i iskustva hrvatskih poduzetnika koji su u funkciji davatelja, ali i primatelja franšiza. Neke su franšize fleksibilne, druge ne, kopiranja koncepata idu toliko daleko da se krade i samo ime. Kako je hrvatski pravni sustav dosta spor, ne isplati se tužiti. Što je inovativnost poslovnog modela veća, to je podložnija kopiranju. Povreda intelektualnog vlasništva u Francuskoj utužuje se tako da se upućuje dopis odvjetnika strani koja kopira. U Hrvatskoj je to drukčije i puno teže je ostvariti pravnu zaštitu.

Prema Tomislavu Pamukoviću (Muzej iluzija), bolje je koncentrirati se na model kojeg je teže kopirati sljedbenicima (onima koji kopiraju, pogotovo na neetičan način). Po Kristini Ercegović (Business Cafe), najvažnije je kako izabrati prave partnere i ljude. Bilo je i malo kontroverze, jer je Pamuković izjavio da su neki od kopiranata prisutni na samoj konferenciji. To je neminovno izazvalo malo komešanje u publici. Najopušteniji na panelu bio je Krešo, ustvari Krešimir Dvorski (Nextbike), koji je nekoliko puta nasmijao publiku svojim ležernim, ali nipošto neozbiljnim stilom, koji je također ispričao kako je izgradio svoju franšizu.

FRANŠIZA SE NE MOŽE ZAŠTITITI BEZ ZAŠTITE ŽIGA

Nadam se da se u pauzi za kavu prije predavanja profesorice Romane Matanovac Vučković s Pravnog fakulteta u Zagrebu (Katedra za građansko pravo) to ipak razriješilo. Ona je izlagala o pravnim pojmovima vezanim uz važnost intelektualnog vlasništva u franšiznom poslovanju i povrede na tržištu. Iako na prvi pogled predavanje nije obećavalo, zapravo je bilo izuzetno korisno.

Franšiza i pravna zaštita

Matanovac Vučković ističe da nema zaštite franšize bez zaštite žiga, bilo konvencionalnog, bilo nekonvencionalnog. Laicima je ovo posebno zanimljivo, s obzirom na to da se pojam žiga javno žigoše, pa čak i na YouTube. Važno obilježje žiga jest da traje zauvijek. Najdulji žigovi dolaze od imena osoba, koji su preživjeli razne države i poretke. Bilo je riječi i ostalim pravima intelektualnog vlasništva, a to su: industrijski dizajn, poslovna tajna, autorsko pravo i patent. Industrijski dizajn se teško može registrirati na klasično shvaćen način, a ispituje se samo u slučaju da konkurencija traži da se ispita. Treba ga se shvatiti u obliku depozita. U Americi patent i industrijski dizajn (vanjski oblik proizvoda) su istoznačnice, no u Europi ga nije moguće tako zaštititi. Svakako valja bolje proučiti ove pojmove prilikom ulaska u poslovni poduhvat, kao i trajanje ovih prava na zaštitu intelektualnog vlasništva (npr. od kopiranja).

ČINI MI SE DA TREBAM PRAVNIKA. JOŠ NEŠTO?

Nakon nje je izlagala vještakinja za marketing i intelektualno vlasništvo te ravnateljica Instituta za neuromarketing, doc.dr.sc. Hedda Martina Šola. Pokazala je važnost u praksi brenda kao kapitala tvrtke. O tome sam već pisao na Labu: nematerijalna imovina je sve važnija u vrednovanju tvrtki. Co-branding je, isto tako, veoma važna tema (tzv. višerazinski marketing). Ta strategija u marketingu može pomoći u jačanju brenda na tržištu, istaknula je Šola i dala primjere Versacea i H&M-a, McDonaldsa i Coca-Cole, Nikea i Applea.

Dodala je da ugovore nije dobro kopirati iz drugih slučajeva ili marketinških kampanji. Sudski vještaci mogu utvrditi da se radi o povredi intelektualnog vlasništva. Bolje je, stoga, angažirati stručnjake. Upozorila je da je internet potencijalan „neprijatelj“ franšizerima. Na koncu, ističe da se autorska prava u Hrvatskoj ne mogu prenijeti, no mogu se ustupiti. Na osobite probleme može se naići kod dijeljenja fotografija.

TEMELJ FRANŠIZNOG ODNOSA JE POVJERENJE

Mladen Vukmir, odvjetnik koji se bavi zaštitom patenata i čest je govornik na konferencijama koje obrađuju ova pitanja, pokazao je važnost ugovora kao temelja svake franšize. Priroda franšiznog ugovora je kompleksna (50-60 stranica ugovora, bez dodatne prateće dokumentacije), a i dugotrajna. Stoga davatelji franšize nikad preko noći ne idu u potpisivanje ugovora s primateljem, jer je temelj odnosa povjerenje.

Gospodin Vukmir je pomalo renesansni čovjek, s bogatim iskustvom. Kao posebnost ističem da je voditelj emisije na radiju Yammat FM kao ljubitelj rock-glazbe. Uz to je i potpredsjednik ECTM, europske agencije koja se bavi ovim pitanjima.

OTKUD DOLAZI RIJEČ FRANŠIZA?

Posebno mi je bilo zanimljivo proučiti etimologiju riječi franšiza, koja je srednjevjekovnog podrijetla. Originalno dolazi iz religijskog okvira, i označava stanje slobode prije originalnog (izvornog ili istočnog grijeha) prvih ljudi, o čemu se raspravljalo između Mladena Vukmira i profesorice Deše Mlikotin Tomić, koja je govorila o „porto franco“ (slobodnim lukama i čak spominjala velikog El Cida u kontekstu toga). Naime, Europska unija nastoji štiti pravo konkurentnosti poduzetništva. Stoga pazi na prirodu franšiznih ugovora da ne bi kršili to pravo, jer se u suštini radi o ekskluzivnim ugovorima i monopolima.

INSTITUCIJE I FRANŠIZNO POSLOVANJE: PING-PONG

Tema posljednjeg panela bile su mogućnosti franšiznog poslovanja. Moderator s Ekonomskog fakulteta u Osijeku dr.sc. Aleksandar Erceg istaknuo kako banke u Hrvatskoj, mahom u stranom vlasništvu, u svojim matičnim zemljama imaju odjele za franšize, a toga u Hrvatskoj nemaju. Nives Erceg iz HPB, ni u kojoj povezanosti s moderatorom, nije se složila s tim. Istaknula je da nije istina da nema kreditnih proizvoda po bankama koji prate ovu djelatnost. Činjenica je da još uvijek broj franšiznih organizacija nije takav da traži zaseban segment ili odjel po poslovnim bankama.

Slično o broju zahtjeva je istaknula i Josipa Kutla Stepančić iz HAMAG-BICRO, no i ti pridošli malobrojni zahtjevi nisu bili kvalitetno razrađeni, a upravo je to važno u franšiznom poslovanju (op. dakle, ti su zahtjevi bili uglavnom na razini ideja). Marija Halić iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje istaknula je mjeru „potpora za samozapošljavanje“, kao pomoć osobama koji žele pokrenuti vlastiti posao, pa i za franšize. Poduzetnici početnici moraju proći obvezne edukacije, kako bi primili takve potpore. Jedan od prihvatljivih troškova jest kupnja franšize, kako stoji u popisu za 2019. Istaknula je važnost Udruge za franšizno poslovanje koja pomaže u ocjeni prihvatljivosti troškova.

SLABA PRAVNA UREĐENOST FRANŠIZA

Mirela Đuran iz HBOR-a ističe kako nema posebne razvijene program bilo za davatelje bilo za primatelje franšiza, kako je mali broj takvih klijenata koji primaju, a još manji broj onih koji žele franšizirati svoj posao. U to se uključila Ljiljana Kukec kako je prije stajalo kako HBOR ima navedene prihvatljive korisnike „kupnja franšize“, da su se Udruzi javljali koji su imali loša iskustva s komplikacijom oko procedure u HBOR-u. Dvorski je na panelu zahvalio HZZ-u na tim potporama, koje je kasnije Porezna uprava uzela. Na internetu se može naći mišljenje Porezne uprave na ovu temu.

Ujedno je dao primjere dobrih, ali i loših iskustava s navedenim institucijama. Nives Erceg iz HPB-a istaknula je važnost potpune razmjene informacije između poduzetnika i banke, a gotovo 70% kreditne ocjene dolazi iz kredibilnosti i povjerenja u samog poduzetnika. Profesorica Mlikotin Tomić je istaknula kako je franšiza uređena slabije pravno, osim Uredom o EU i Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja, koja je i doktorirala na emu franšiznih ugovora.

Skup je započeo oko 9 sati, a zbog interesa je bio trajao i dulje, bez zadnje pauze do gotovo 15 sati.

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo: