Grijeh nečinjenja

Grijeh nečinjenja

Mediji prenose vijest da će radnici Uljanika tužiti predsjednika Vlade za “grijeh nečinjenja”. Neprimjerenim mi se čini mlatiti “mrtvog konja”, iako se činilo da će ipak pazinski sud okrenuti “palac dolje”. Danas, 24. travnja sud je prolongirao odluku o stečaju do 13. svibnja. U tom smislu, ne mislim se pretjerano osvrtati na sve vijesti oko toga. To sam već učinio u analizama kako je došlo do pada te koliko nas je sve to stajalo. Više mi se učinilo zanimljivim komentirati “grijeh nečinjenja” ili propusta. Koliko znam, fizičke osobe, odnosno radnici su kolektivno najveća grupa dioničara. Nije li pomalo neobično da oni nemaju odgovornost za grijeh propusta? Ceterum censeo, ctrl+alt+del je u ovom trenutku jedino ispravno rješenje.

ŠTO JE DUŽNA UČINITI DRŽAVA?

“Temeljna zadaća države na gospodarskom polju jest da odredi pravni okvir koji je kadar uređivati gospodarske odnose, sa svrhom da na taj način jamči izvorne uvjete slobodne ekonomije, koja pretpostavlja neku jednakost između strana, tako da nijedna od njih ne bude toliko moćnija od druge da bi je praktički mogla zarobiti. Gospodarsko djelovanje, nadasve u kontekstu slobodnoga tržišta, ne može se obavljati u institucionalnoj, pravnoj i političkoj praznini: ‘Pretpostavlja, naprotiv, sigurnost što se tiče jamstava individualne slobode i individualnog vlasništva, osim toga, jamstvo stabilnog novca i djelotvornih javnih službi’. Da bi ispunila svoju zadaću, država mora izraditi prikladno zakonodavstvo, ali također oprezno usmjeravati ekonomske i socijalne politike, tako da nikada ne postane manipulator u raznim tržišnim djelovanjima, čije odvijanje mora ostati slobodno od nadstruktura i autoritarnih – ili, još gore, totalitarnih – prisila.” (Kompendij socijalnog nauka Crkve, 352.)

Ako su radnici bili istovremeno i vlasnici, zašto se nisu ponašali u skladu s načelom dobrog gospodara? Ne možemo jednostavno reći da je “netko drugi” trebao okupiti radnike u zajedničko tijelo koje bi aktivno sudjelovalo u upravljanju. Ili, da su drugi vlasnici trebali riješiti očite probleme. Kad bismo ih promatrali kao jedno tijelo, radnici bili najveći pojedinačni vlasnici Uljanika s 47% dionica. Nisu li, s obzirom na to, oni i najodgovorniji za stanje u kojem se nalaze? Pomalo bi bilo licemjerno da traže punu odgovornost države, jer po tom bi je presedanu mogao tražiti bilo koji suvlasnik i radnik poduzeća. Da, ova i brojne prethodne vlasti zaista pate od grijeha nečinjenja. No, on se prije svega odnosi na njihovu tromost u izlasku iz naših džepova i neuvođenje fiskalne discipline.

GRIJEH NEČINJENJA

Ono što mi se čini puno bitnijim jest politika nečinjenja koju sadašnja, a i prethodne vlade, provodi ili ne vodi na ezoteričnoj riječi “reforma”. Dakle, mizeran rast koji egzistira na valu okruženja i dalje nas gura na sve dublju periferiju. Program konvergencije i Nacionalni program reformi, dokumenti iz prošlog tjedna koji doneseni na sjednici Vlade, kako javlja Ekonomski lab, predstavljaju slabašno nastojanje da se išta promijeni. Više je to nastojanje da se ništa bitnije ne promijeni, uz blage korekcije. Nedovoljno, drugovi, za nas, koji nemamo Hrvatsku.

U međuvremenu, na stranim se burzama dostižu novi rekordi. Dotad naše retrogradne vlasti odgađaju primjenu PSD2 direktive i fintech revolucije na inovativan način.

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo: