Užareno pratimo i u sebi se potiho nadamo (velikom uspjehu!) u nečemu što je možda čak i malo više od najvažnije stvari na svijetu. Dotad su se na našem nebu poslovnog svijeta dogodile dvije stvari. Naravno, ako izuzmemo trakavicu oko nagodbe Agrokora (ili kako se neki šale na društvenim mrežama, zbog ruskog pretežitog budućeg utjecaja, pa čitaju to latinično s ćirilice kao AG POKOP). Pokušat ću odgovoriti na to treba li dobro raditi u ovakvoj državi te što možemo očekivati od najavljenih poreznih izmjena.
DOBRO RADITI I ZA SOCIJALNU POMOĆ?
Prva je zahtjev bjelovarskog gradonačelnika Hrebaka da se ljudi koji primaju socijalnu pomoć odazovu na javne radove, u njegovom municipalu. Meni se čini da ovakav jednokratni zahtjev u generalnom smislu ima moralno opravdanje. Prisjetio bih se onog glasovitog i velikog svetog Pavla, koji se obratio Solunjanima u svojem pismu (2 Sol 3). Kritizirao ih je riječima “tko neće da radi, neka i ne jede”, jer se čulo da neki dangube.
Ovdje ne govorim, jer ne poznajem niti ljude koji primaju konkretnu pomoć. Ne znam njihovu osobnu situaciju, jesu li zaista radno sposobni, obiteljske i životne okolnosti. Razmišljanje sam digao na višu (generalnu) razinu i moralnoj opravdanosti da itko, koga ne bi spriječavale objektivne okolnosti, ne bi smio odbiti javni rad, ako ga se smatra (ako jest!) radno sposoban, a u potpunosti živi od dotacija javnog novca i nezaposlen je. Općenito, odnos prema radu je vrlo bitan. Ne može se ići spašavati svijet, ako sami nismo “ujutro složili krevet.” Početi od sebe, zahtijevati od sebe više, bez obzira na prilike i okolnosti. Kad kritična masa ljudi usvoji ovaj obrazac ponašanja, vrlo brzo počinje svima biti bolje. I to ne samo onima koji se tako ponašaju. No, ljudi se tako ponašaju, jer to mogu. Još uvijek.
KOZMETIČKE POREZNE PROMJENE: DOSTA Š MINKERAJA
Drugi je najava “porezne reforme” iz dijela vladajuće koalicije, što je novinar g. Marko Repecki ispravno procijenio da se izmjene poreznih stopa ne smiju nazivati poreznim reformama, jer je to grandiozno preuveličavanje. Ekonomist g. Velimir Š onje ispravno analizira kako od simboličnog smanjenja PDV-a za 1% (s 25% na 24%) nema neke “velike vajde“. Barem dok se nije taklo “osinje gnijezdo”, a to je strukturalni problem neodrživosti dvaju velikih “potrošača” proračunskog novca, mirovinskog i zdravstvenog. Oni se velikim dijelom financiraju iz najizdašnijeg poreza (PDV). Dakle, potrebno je ići u daljnje rasterećenje poreza koji opterećuju rad, kako bismo ipak zadržali one najperspektivnije kadrove da ne odu iz Hrvatske. Smatram kako je jako važno da hrvatski birači počnu više inzistirati na stvarnim promjenama, a ne sporadičnim ili kozmetičkim. Š minkeraja je dosta, trebaju nam suštinske promjene.
MESSIJEV POUČAK
U međuvremenu se zabavljam s ovim memeom koji vidim mnogi objavljuju. Mogao bi se nazvati “Messijev poučak”. Govori o različitom ponašanju kad idemo raditi kod privatnog, za razliku od državnog poslodavca. Naravno, dobro raditi se može u oba slučaja. Kakav će rad zaista biti ovisi u najvećoj mjeri o mentalnoj i duhovnoj snazi pojedinca te ispravnoj nakani. Na dugi rok se definitivno isplati dobro raditi (činiti).
