Materijalni troškovi prvi su korak u racionalizaciji. Onda možemo i dalje oko izbornog sustava

Materijalni troškovi

Glavni operativac u kampanji bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, osječko-baranjski župan i potpredsjednik HDZ-a Ivan Anušić, uz komentare oko pandemije, komentirao je na N1 i moguća smanjenja broja zaposlenih u državnom i javnom sektoru. Više puta sam naglasio da je potrebno provesti normiranje materijalnih troškova po broju zaposlenog u nekom državnom ili javnom tijelu. Na to dugi niz godina upozorava i Državni ured za reviziju. Naime, troškovi plaća nisu jedina velika stavka. Gotovo jednako važni su i materijalni troškovi.

MALA ŠKOLA GULJENJA KRUMPIRA

Inače, i kod profitnih organizacija je slično. Volim objašnjavati račun dobiti i gubitka, odnosno izvještaj o dobiti, kao guljenje krumpira.

Tako je 100% krumpira ili gornja linija prihod. U financijama se to zove Upper line (engleski je standard). Donja linija ili bottom line je neto dobit, a logički bi bilo ispravno reći neto rezultat, jer on može biti i negativan.

Kad ogulimo prvu liniju, ogulili smo materijalne troškove, točnije, sve ono što je firma trebala platiti dobavljaču. To je bruto profitna marža, a to ne treba miješati s bruto dobiti ili dobiti prije oporezivanja. Osobno je kratko nazivam RUC maržom, jer na ovoj liniji se vidi kolika je konkurentska sposobnost neke firme. To je korisno uspoređivati kroz više godina i s konkurentima.

Svi troškovi koji su ispod toga pitanje su interne efikasnosti, počevši od plaća (iako mogu biti zadane, tj. firma mora platiti više zbog takvig tržišnih uvjeta), pa do svih ostalih operativnih troškova.

Amortizacija je jedini nenovčani trošak u tom dijelu, pa se prije nje iskazuje famozna EBITDA (op. da ne ulazim sad u rasprave EBITA, EBITD itd.)

Nakon oduzimanja amortizacije, dobivamo operativnu dobit (EBIT), a nakon što oduzmemo neto financijske rashode, dobivamo dobit prije oporezivanja (EBT). Konačno nakon poreza na dobit, dobivamo neto dobit (EAT).

POVRATAK NA ŽUPANA

Rekao je da se ne želi baviti floskulama i politiziranjem.

„Naravno da ćemo napraviti racionalizaciju, radimo na mjerama, pratit ćemo i rezanje plaća i naknada, svakako ćemo to napraviti, u kojem obliku – to ćemo javnosti naknadno objaviti“, poručuje Anušić kojem smetaju generaliziranja o neradu državne ili lokalne uprave, kako prenosi N1 te nastavlja:

„Najlakše je sada reći: ništa ne rade, to su uhljebi, treba ih sve na ulicu. Ajmo reformu napraviti kako struka bude rekla, svaki načelnik, oporbenjak ili saborski zastupnik sada to drugačije vidi. Ja sam za racionalizaciju, ali kako treba“, zaključuje Anušić.

Koncentracija na isključivo vanjsku efikasnost RDG-a nije nužna u prvom koraku. Stavka “materijalni troškovi” je tu posebno zanimljiva. Vidjet će se brzo da se, po zaposlenom, razlikuje i po nekoliko puta. A to si ne možemo priuštiti.

HRVATSKA SE NE SMIJE GLEDATI IZ PERSPEKTIVE ZAGREBA

Anušić i dalje smatra kako nije potrebno raditi teritorijalni preustroj s 576 jedinica lokalne uprave, od čega 21 županija s Gradom Zagrebom. Može, evo tzv. “benefit of the doubt”.

No, vrlo brzo daje argument u suprotnom smjeru, kako prenosi N1: „Nije sve u tome je li općina samoodrživa ili ne, nešto ovisi i o načelnicima, siguran sam da ih puno ne bi imalo dobre i uspješne projekte i rezultate da su pod gradovima, a ne samostalne“, tvrdi Anušić i kaže da problem propusnica postoji i da je realan, ali da ga prije dva mjeseca nitko nije mogao ni zamisliti, pa sada uviđamo manjkavosti.

Pa upravo je sustav propusnica potvrdio svu bespotrebnost broja jedinica lokalne uprave, gdje ljudi ne mogu osnovne potrebe kupnje obaviti ili posjet liječniku. Problem nastaje u shvaćanju da Hrvatska nije Zagreb ili Split, i obrnuto. Ljudi u većim gradovima to jednostavno ne razumiju.

MATERIJALNI TROŠKOVI I PRIJEDLOG RACIONALIZACIJE

Time se vraćamo do toga da, ako imamo više lokalnih jedinica, imamo i više materijalnih troškova. Svaka mala općina ili gradić treba svoju infrastrukturu, koja generira te troškove: zgrade, računala, energiju, održavanje. Materijalni troškovi po zaposlenom su, prema udjelu, to veći što je manja lokalna jedinica ili državno tijelo, jer nema ekonomije razmjera. Slikovito, jedan printer vam treba imali jednog ili troje zaposlenih koji ga dijele.

To me dovodi do sljedeće posljedice hitne racionalizacije. Ona bi dovela i do promjene izbornog sustava, koji ni dalje nije napravljen onako kako je to Ustavni sud to tražio. Predlažem već više godina da se 50 zastupnika bira u isto toliko jedinica većinskim sistemom (tko prvi, njegov glas). To je u skladu s preporukama da, po jedinici, imamo otprilike isti broj birača (oko 80 tisuća x 50 jedinica = 4 milijuna).

Drugi broj od 51 zastupnika predlažem da se bira razmjernim ili proporcionalnim sustavom kroz direktno zaokruživanje imena. Tu bi cijela Hrvatska bila jedna izborna jedinica. Ovo bi dovelo do veće pravednosti, jer smjenjivost kroz većinski sustav omogućuje da se brzo nađu bolji ljudi, a razmjernost omogućuje da imamo i manje partikularnije interese, tj. da nemamo prevelik utjecaj samo velikih stranaka. Konačno, time se ukida partitokracija, jer su izbori u najvažnijoj stranci važniji od stvarnih izbora. Zastupnici u ovom modelu puno više odgovaraju šefu stranke nego biračima.

Osobno očekujem i skore prijevremene izbore, nakon ukidanja karantene za koji tjedan, u lipnju ili srpnju.

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo: