Empirijski dokaz da je privatno vlasništvo bolje od državnog u Hrvatskoj (bar za jednog nemuštog financijaša)

Profitabilnost državnog sektora

Jučerašnje predstavljanje Udruge Lipa, kojoj s ponosom pripadam kao redovni član, na temu poslovanja javnih poduzeća, ponukalo me je da komentiram jednu, naoko sporadičnu stvar koje se nisu sugovornici dotakli, a meni je draga. Profitabilnost. I to ne bilo kakvu, već profitabilnost državnog sektora.

PROFITABILNOST DRŽAVNOG SEKTORA: KAKAV JE PRINOS NA IMOVINU?

Pogledajte ovdje prezentaciju. Ja sam se koncentrirao na slajd broj 9. Tu se daje usporedba državnih i privatnih poslovnih subjekata. Mene osobito zanima redak prinos na imovinu.

Čitam za državno 4%, a za privatno 13%.

Bankar, bolest profesionalne deformacije, pa odmah tražim redak gdje stoji zaduženost. Aha, tu je: državno 39%, privatno 72%. Stop!

Zaljubljen sam u DuPont analizu. Otkrio sam je na CFA-u. Mnogi je kritiziraju, nešto sam i sam pisao o njoj (članak objavljen u RiF-u). Ali, da se prestanem mahnito hvaliti.

DuPont analiza rastavlja pokazatelj prinosa na vlasničku glavnicu ili naški, kapital ili još bolje, ROE. Tako je ROA prinos na imovinu.

ROE = Neto dobit/Kapital.

Malo matematike:

ROE = Neto dobit/ Kapital = Neto dobit/Aktiva x Aktiva/ Kapital = ROA x Financijska poluga.

Zaduženost = Ukupni dugovi/ Aktiva = (Aktiva – Kapital)/ Aktiva = 1 – Kapital/Aktiva = 1 – Financijska poluga.

Malo tumblanja i reciprociteta, pa dobijemo da je ROE:

država: 6,6%

privatluk: 46,4%!

PRIVATNO ĆE OZDRAVITI GOSPODARSTVO

Dakle, privatno vođeni poslovni subjekti u Hrvatskoj su, prema podacima iz istraživanja dr.sc. Maruške Vizek (EIZ) oko 7,1 puta profitabilniji prema pokazatelju ROE od državnih poslovnih subjekata. Dakle, profitabilnost državnog sektora je toliko niska da njihovim održavanjem zapravo istiskujemo privatne investicije i onemogućujemo snažniji gospodarski rast.

Bez obzira na intervente sudionika i publike, moj zaključak, na temelju usporedbe podatka o prosječnoj plaći (država: oko 6.100 kuna vs privatluk: 4.400 kuna) i profitabilnosti putem ROE (46,4% vs 6,6%), jest da je očito jasno kako je privatno vođenje tvrtki preduvjet za ozdravljenje hrvatskog gospodarstva.

Naposljetku, jedna metodološka ograda. Izračun ROE rađen je na temelju predstavljenih podataka. Stvarni ROE tražio bi podjelu svih subjekata na državno ili privatno vlasništvo, zatim ponderiranje po nekom ključu kako bi se računao prosjek ROE za ove dvije kategorije i to na temelju javno dostupnih podataka. No, poznavajući materiju i odnose, moguće je da bi odnosi bili drukčiji, no ne i zaključci. Neskromno kažem da je to predmet mog proučavanja dulje od deset godina.

TKO JE BIO NA PREDSTAVLJANJU UDRUGE

Skupu su nazočili mnoge uvažene osobe. Tu je bio Željko Ivančević iz časopisa Banka, kao i Milan Račić, čija ste dva dobra članka na Indexu mogli pročitati nedavno na temu Croatije Airlines. Došao je i naš ponajbolji makroekonomist i analitičar Velimir Šonje te Aleksandar Musić, nadareni komentator na blogu Večernjeg lista. Pojavili su se i političari Siniša Hajdaš Dončić i Radomir Čačić, kao i konzervativci Stjepo Bartulica i Vice Batarelo… Više možete i sami vidjeti na videu koji se nalazi na stranici udruge.

Ovakva redovita mjesečna događanja Lipe pogađaju srž problema u sadašnjem trenutku Hrvatske, pa pokušajte pratiti događanja u medijima ili na YouTube kanalu, ako već ne možete doći osobno.

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo:

1 misao o “Empirijski dokaz da je privatno vlasništvo bolje od državnog u Hrvatskoj (bar za jednog nemuštog financijaša)

Komentari su zatvoreni.