Što će biti sa švicarskim frankom (pravo je pitanje: što će biti s tečajem EUR/CHF?)

Živimo u možda najdinamičnijem vremenu svjetske povijesti. Događaji se smjenjuju takvom brzinom da ih nije moguće konzumirati i prihvatiti. Uvjeren sam da će se pozicije svjetske moći ubrzo redefinirati.

 

Pohlepa i strah

Hrvate muči tečaj švicarskog franka („CHF/HRK“). Ali, ne taj, već EUR/CHF.

Amerikance muči prezaduženost države.

Europljane muči moguć raspad eurozone (eura).

U suštini, radi se o djelovanju dviju sila koje će biti stalno prisutne kod ljudi: pohlepe i straha.

A kad se na to nadoda neznanje, problem je eksponencijalno narastao.

„Savjet ne tražim, niti bih ga dao“

Citiram svojeg prijatelja za uvod. Bio sam na jednom rođendanu, prije toga sam bio u nekom društvu, a prije toga s poznanicima na piću, neki mi šalju pitanja i poruke na Facebooku… Pitanja svodim na jedno: „Što da radim s kreditom u švicarcima?“

Odgovor sam ponudio gore u podnaslovu. Ali, da ne budem bahat, ipak ću odgovoriti opširnije, u maniri dobrog učenika koji ne odgovara prekratko na pitanja, jer bih dobio lošu ocjenu.

Zabluda: Banke „masno“ zarađuju na građanima

Da se ne ponavljam, upućujem čitatelja na svoje prethodne kolumne oko pitanja rizika. Sažimljem, pa govorim sljedeće: Biste li voljeli držati novac u banci koja svake godine iskazuje gubitak, koja umanjuje vrijednost svoje imovine, odnosno potraživanja štediša (građana, firmi itd…)

Ako je Vaš odgovor da, onda prestanite čitati dalje, ne gubite vrijeme. I da, čestitam!

Ako je Vaš odgovor ne, onda čestitam, budite ponosni na svoj razum, jer niste nasjeli na trik kojima Vam se ulaguju svi odreda: političari iz vladajućih i oporbenih krugova, udruge, ekonomisti…

Ako ste digli kredit na 30 godina u valutnoj klauzuli uz švicarske franke, mora da imate kockarski duh. Možda mislite da nemate, ali imate. Jer, to je stvarno predugi rok za nešto što je općepoznato: da je švicarski franak vrlo volatilna (cjenovno osjetljiva) valuta. Jako varira u vrijednosti. Ali, to Vam ne pomaže, hoćete da Vam kažem nešto što ne znate.

U moru rješenja koja su sve odreda populistička, mogu Vam reći: nijedno nije dobro. Na kraju, netko će ponuditi rješenje, ali u konačnici, netko će opet platiti za to. Ako će država zaštiti građane-kockare (imali su oni izbor zadužiti se u kuni, u euru ili švicarskom franku, i lijepo im se objasnilo što se potpisuje), na način da ih se subvencira, onda će svi oni koji nisu subvencirani biti oštećena strana, jer će im se dva puta smijati: prvi put kad su uzimali skuplji kredit, a drugi put kad ih se ne subvencira.

Ako to bude ozakonjeno, to neće proći, jer ćemo uskoro imati ustavne tužbe itd… Ovaj sistem podrazumijeva da ugovore potpisuju poslovno sposobne osobe koje razumiju rizike. Dobro, to nije slučaj, jer su ljudi financijski nepismeni, što potvrđuje masovno ulaženje u kredite da bi se kupovalo dionice na visokim cijenama, ulaženje u kreditne aranžmane koji su prepuni neizvjesnosti, nadalje, od toga da se uopće ne štedi, nego se troši i živi iznad mogućnosti godinama…

Opet, i to sve znate. No, pritom se širi ozbiljna fama, trač, da banke opasno i masno zarađuju. Ponavljam, pitanje rizika sam obradio u prvim svojim kolumnama. Ali je nevjerojatno da ljudi prihvaćaju tezu da su banke špekulirale s tečajem (namjerno čekajući par godina da tečaj EUR/CHF naraste!), jer su one kupovale eure, a prodavale švicarske franke jadnim građanima. I sad te „debele i masne guske“ neka „vrate što su nas pokrale“.

Slušam ja to stalno (Od prijatelja. Poznanika. Rodbine. Klijenata. Supruginih poznanika i prijatelja. Ma svih… To mi je i bio glavni motiv da upišem doktorat i napišem rad koji će pokazati kako ljudi upravljaju vrijednostima i koliko je njihovo financijsko znanje).

Ovako stvar stoji: Hrvati ne štede u CHF, već u EUR. Masovno. Logično je (jer se banka uvijek nastoji riješiti rizika i poslovati sa što većom komisijom ili provizijom, kao i svaki racionalni poduzetnik) da se nude krediti koji su vezani uz eure ili u eurima. Niske vrijednosti CHF-a (ponuda) i zbog velike potražnje od strane za što tada jeftinijim kreditima doveli su do velikog broja kredita u francima. Banke su stoga kupovale franke i proslijeđivale ih korisnicima kredita.

Možda su trebale nuditi kredite u japanskim jenima, tada bi krediti bili još jeftiniji. Ako ste voljni istraživati, pogledajte odnose valuta USD/JPY i EUR/JPY. Ili recimo, jedan od najgorih za riskiranje GBP/JPY.

Naravno, sarkastičan sam.

Nema tu zarade od kojih boli glava, banke imaju problem jer dužnici slabije vraćaju. Srećom, banke nemaju valutni problem jer su uskladili aktivu i pasivu, za razliku od pametnih građana-kockara.

Kako god, dat ću prognozu. Točno sam predvidio tečaj EUR/CHF prije mjesec dana. Dakle, sada će nakon današnje devizne intervencije SNB (Švicarske nacionalne banke) valutni par nakon današnje doticanja minimuma na 1,0794 jutros odletio na 1,1147, ali nije izdržao, već se vratio dok ovo pišem na 1,0996 (15.45, 3.8.2011.) Za nastavak trenda kojem se svi nadaju mora probiti 1,1250, za oporavak 1,1700. Ako se to ne dogodi do kraja tjedna, EUR/CHF ide na 1,05, a dugoročno ionako ide k paritetu (op. 1,0000).

To za tečaj CHF/HRK znači proboj granice od 7 kuna, a dugoročno tečaj ide ka 7,4-7,5. Naravno, to govorim samo hipotetski, ali vjerojatnost trenda je velika.

O čemu se tu radi?

O velikom problemu koji ima EU i Eurozona. Spašavanje Grčke, drugi put u godinu dana ispada kao „Spašavanje vojnika Ryana“. Plan je vrlo nejasan, a radi se o „voluntarnom“, dakle dobrovoljnom „haircut-u“ (otpisu) potraživanja prema Grčkoj. To bi se trebalo implementirati krajem kolovoza. Do tada, Talijani i Španjolci su po velikim pritiskom jer su prinosi na recimo talijanske obveznice prešli preko 6% i tu se zadržavaju (za one koji žele znati više, što je veća kamata, to je manja vrijednost nečijeg ulaganja u obveznice).

Prinos do dospijeća je tržišna mjera kojom, tržište, globalna javnost, ocjenjuje pravu vrijednost nečega.

Kako će i Talijani i Španjolci morati zadužiti da bi pomogli Grcima, na ovim razinama neće to moći bezbolno. Dužnosnici ECB (Europske centralne banke, dakle, pandan našem HNB-u, samo na nadnacionalnoj razini) izjavljuju da, ako neke zemlje neće moći participirati u „spašavanju vojnika Ryana“ bezbolno, ECB aktivirati već neke spremne mehanizme. Ovakvi uopćeni i salonski izrazi ne govore ništa, odnosno, govore sve: ukratko, radit će „štamparija“.

To do kraja kolovoza, ako talijanski i španjolski prinosi do dospijeća na njihove obveznice (ukucajte npr. u Google „10y Italy“, pa na Bloombergu pogledajte grafikone) može značiti daljnje pritiske na vrijednost eura.

Za naše građane-kockare, savjete ne dajem niti ih tražim. Mogu ih samo sažalno pogledati. Ljudski mogu razumjeti situaciju. U konačnici, netko mora platiti za to, jer se odgovornost, odnosno dugovi ne mogu samo tek tako oprostiti.

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo:

1 misao o “Što će biti sa švicarskim frankom (pravo je pitanje: što će biti s tečajem EUR/CHF?)

  1. nikola Odgovori

    Sve je ovo uredu Hrvoje osim jedne stvari. Nađi mi banku koja ,danas, nudi kredit za kupnju stana (znači kredit na rok od minimalno 15 godina) bez valutne klauzule tj. u kunama. Nisu se baš ni u prošlosti banke pretrgle od ponude kredita bez valutne klauzule A što se tiče masne zarade banke masno zarađuju na naknadama koje svakim danom postaju sve veće i veće i to prolazi bez bilo kakvog medijskog praćenja. Da je hrabrosti u naših političara oni bi oporezivali raznorazne naknade za vođenje računa. Kao primjer apsurda je naknada u jednoj banci na poslovnom računu za prenošenje sredstava iz jednog u drugi mjesec. Dakle ako firma ima novaca na računu zadnji dan u mjesecu banka obračuna naknadu za prenošenje tih novaca iz mjeseca u mjesec, Pa država bi trebala ovakve naknade oporezivati 150%

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *