Za euro i dolar, ovi su dani – dramatični.

Nakon dosad nezabilježenih političkih događaja u Italiji, gdje predsjednik Italije u nedjelju zbog prijedloga ministra financija u budućoj vladi odbija mandatara, danas ga ipak potvrđuje te je novi mandatar g. Conte iza kojeg stoje “desnica i protusistemska stranka”, kako ih opisuju mediji. Nadalje, unatoč trgovinskom ratu oko čelika ili aluminija, podaci o američkoj nezaposlenosti koji se objavljuju na prvi petak u mjesecu, bolji od očekivanja, i dalje u dugom roku guraju dolar.

Ipak, tehnički gledano, EUR/USD ne ide u “meltdown”, imat ćemo ovih dana vjerojatno korekcije. Otpor pri 1,18 i 1,20 je tu, a napad na sljedeću liniju je 1,15… Prethodno dano očekivanje kako bi se to moglo dogoditi do sredine lipnja sada je manje vjerojatno, po mojem mišljenju.

Sinoć/noćas euro/dolar (EUR/USD) je došao na razine 1,1520-40, tako da se brzo ispunilo što sam najavio, a izgledno je i kratko ispuhivanje do kraja sutrašnjeg dana (trenutno oko 1,1630). Ako se ne probije granica do kraja sutrašnjeg dana od 1,1700, daljnje jačanje dolara je vrlo izgledno.

U slučaju probijanja 1,15 do kraja sutrašnjeg dana, jači pad vrijednosti eura prema dolaru se može očekivati u skorijem roku. Sve ovo koristi europskom izvozu, pa posljednjih mjesec dana jačaju dionice europskih kompanija koje su izvozno orijentirane.

Ovo se tiče i malih zemalja, jer nastavak talijanske i europske krize u smislu vladanja, jačat će dolar i dalje.

Trenutno je par ispod 1,1700, što bi značilo da već gotovo puna dva mjeseca je ovaj par na tjednoj razini u silaznoj putanji, onoj za jačanje dolara.

Ako danas EUR/USD završi ispod 1,1700, to bi značilo da je otvoren put u idućih desetak dana da se ide na ključnu granicu od oko 1,1550. Naime, tehnička analiza pokazuje da bi trenutne razine između 1,17-1,18 mogao biti privremeno dno i vraćanje EUR/USD na malo veće razine, no zadrži li se ispod 1,700, što je moja osobna procjena da hoće, a treba pričekati kraj dana, idemo prema 1,1550.

Svaki analitičar voli pokazati koliko je bio točan. Nisam analitičar, radio sam puno pogrešaka, ali volim biti u pravu, ako jesam.

Mnogi danas zagovaraju mađarski model rješavanja nastale krize dužničkog ropstva, koje zagovaraju mediji i Udruga Franak. Da vidimo koliko je to uopće dobro, bez obzira na buduću presudu na Ustavnom sudu.

Prvo, valutna klauzula uvedena je u devedesetim godinama kao instrument zaštite VJEROVNIKA od inflacijskih pritisaka. U konkretnom poslu, banke su vjerovnici. No, inflacijskog pritiska trenutno nema, jer se cijela Europska unija nalazi u fazi deflatorne spirale. Ovako izgleda iz definicije očito da ne postoje uvjeti koji bi opravdavali postojanje valutne ili devizne klauzule.

Drugo, priče o neusklađenosti devizne pasive i devizne aktive u švicarskim francima su deplasirane. Prema podacima HNB-a koje je iznio i sam guverner Vujčić, “zaključno s 31. prosinca 2014. banke su imale ukupno plasiranih 24,3 milijarde kuna s valutnom klauzulom u francima, a da su njihove obveze u francima iznosile 23,9 milijardi kuna, odnosno da su bile za 400 milijuna kuna manje. Dakle, radi se o dva posto razlike između aktive i pasive u francima, što znači da se radi o odličnom razmjeru imovine i obveza i da banke nisu mogle s tog temelja ostvarivati ekstraprofite”, na što upućuje konferencija za medije bivšeg ministra financija Šukera i kolega mu iz oporbenog HDZ-a, a i u jučerašnjem Otvorenom kod Togonala na nedovoljnu transparentnost uputio je moj kolega makroekonomist dr.sc. Josip Tica (Ekonomski fakultet u Zagrebu). Ako je vjerovati podacima HNB-a i guverneru Vujčiću, valutna usklađenost bilanci banaka je vrlo visoka.

Treće, bez obzira na intervencionizam koje zagovaraju svi vodeći mediji, kolumnisti i aktivisti, kao i vladajućo-oporbeni političari, a sve ide u puhanje u rog “ukinimo valutnu klauzulu”, to nije tako lako izvedivo.

Prisjetimo se da većina Hrvata štedi u eurima (80% štednje je u eurima). Prisjetimo se da i Hrvati u EU imaju najveću sklonost kupnji nekretnina kao najvećoj životnoj investiciji. Tomu se ne treba čuditi, jer su Hrvati u posljednjih 100 godina preživjeli ili doživjeli četiri države, a sada su i u petoj, najmanje šest valuta te nekoliko devalvacija, što nasilnih putem proglasa, što puzajućih putem tržišnih silnica. Kako je burza bila zabranjena u komunističkoj Jugoslaviji, onda nije bilo moguće diversificirati rizik (op. staviti jaja u više košara). Štednja je bila madrac ili cigla. I tako s koljena na koljeno, u tri – četiri generacije, stvorio se narodni gen za marke/ eure i cigle. Ljudi su višekratno osiromašeni kroz devalvacije i promjene režima, pa da bi se osigurali od toga, morali su nešto učiniti.

Četvrto, kada je devizna klauzula u pitanju, to pitanje sada je na Ustavnom sudu. Bez obzira na presudu, ukidanje devizne klauzule je zakonodavno pitanje (Hrvatski sabor), a nije u ingerenciji monetarne vlasti (Hrvatska narodna banka). Kada bi u situaciji u kojoj Hrvati vole i imaju eure, a vole i imaju stanove sada zakonodavac išao na zabranu valutne klauzule, to bi dovelo banke da svoje bilance koje su pokrivene s eurima (80% sveg novca je u eurima) moraju osigurati od velikog valutnog rizika jer bi sva potraživanja (krediti) morali biti u kunama. Tek bi tu bilo optužbi za ekstraprofite od tečajnog rizika zbog valutne neusklađenosti.

Od takvog velikog otvaranja valutne pozicije u bilanci banaka, banke bi morale zatvoriti te pozicije takozvanim hedžingom, odnosno osiguravanjem od tečajnog rizika. To, naravno, nije jednostavno, a nije ni BESPLATNO! Pogotovo nije besplatno kad bi banke morale zatvoriti većinu otvorene valutne pozicije koja bi tako nastala zabranom davanja kredita u eurima koje imaju (od građana i tvrtki), nego u kunama.

Ako to ne bi POVEĆALO cijenu kredita (kamatne stope) te smanjilo ponudu kredita, ne znam što bi. Koktel eurskih depozita i obveznih kunskih kredita, tj. problem tečajnog rizika nije moguće eliminirati administrativnim zabranama. No, naravno da NAŠ SOCIJALISTIČKI MENTALITET to ne razumije.

Razumijete li da je socijalizam ustvari totalitarizam (lat. totus – sav, cio), jer SVI moraju biti zbrinuti od MAJKE države? Na kraju, ta majka ovakvim potezima uguši svoju djecu (“Revolucija jede svoju decu!”)

Zaključno, ne zalažem se za zakonsko ukidanje valutne klauzule, jer bi to donijelo više štete nego koristi. Naravno da bi svi bili sretniji da je kuna, osim transakcijskog sredstva i sredstvo čuvanja vrijednosti i štednje, ali ne treba podržavati kratkoročna miopijska i štetna rješenja.

Dao sam ga Eclectici, ali prenosim ga i ovdje u proširenom izdanju.

Dakle, po pitanju neočekivanosti ovih događaja, mislim da su upućeni ljudi itekako mogli znati reperkusije, iako se ne ubrajam u takve. Priznajem da me je moj jako dobar prijatelj nagovarao na kupnju franka prije mjesec dana. Nisam se opterećivao time tada. Pad cijena nafte doveo je rusku rublju u devalvaciju, što je uz sankcije navelo imatelje imovine denominirane u rublju da traže spas izvan dolara i eura, dakle u franku.

Ne možete braniti granični zid predugo kad se “masa ljudi” skupi pred granicom, oni jednostavno sruše tu ogradu i prijeđu granicu. Ovo je alegorija: dakle, nakon odluke Europskog suda da je novi QE potpuno moguć, SNB je napravila “front-running” i izigrala prethodni džentlmenski dogovor da se sve ključne centralne banke unaprijed dogovaraju.

Oni su u rujnu 2011. nakon što je EUR/CHF pao na paritet (1,0000) odlučili raditi fiksing po 1,20 kako bi pomogli svoj izvoz. Tada je Europa bila u težoj situaciji nego danas, a Švicarska je jako vezana za Europu, isto kao i Velika Britanija (usotalom, pogledaje jučer tečaj GBP/CHF, potpuna korelacija!)

Dakle, SNB je svoju bilancu napunio eurima, koje bi krajem ovog mjeseca (22.1. je ECB-ov sastanak) mogla postati mnogo bezvrijednija. Stoga se SNB, po mojem skromnom mišljenju, odlučio na ovaj potez iz razloga oportunitetnog troška: bez obzira što scenarij “ECB = CTRL+P” donosi snižavanje kamatne stope za euroobveznice koje SNB drži u svom portfelju, u konačnici nominala postaje puno manja mogućim i vjerojatnim potezom ECB-a.

Stoga su napustili fiksing, jer je u međuvremenu EUR/USD odradio u kratkom vremenu put do 1,22 (ključno za kraj 2014.), a sada i pad ispod (1,1750 za siječanj). Sada je izgledno da bi u veljači EURUSD mogao završiti ispod 1,15, što otvara masovni put do brzog pariteta. Ostvari li se odluka o ECB-ovom ubraznom pristiskanju tipki “CTRL+P”, to bi se moglo dogoditi i ove godine, a ne iduće, kako je Goldman prognozirao. Da se vratim na prethodnu misao, jednostavno su se htjeli zaštititi od “prevelikog vlastitog gubitka na vrijednosti euro-obveznica”, bez obzira što su time oštetili svoj izvoz.

Nakon ovoga poteza koji je bio nenajavljen i neočekivan, te nenajavljenog poteza Indijske centralne banke, pitanje je postoji li i dalje džentlmenski dogovor između središnjih banaka.

Za Hrvatsku, naravno, lako je moguće da će se ovo pretvoriti u teške probleme, no time nismo ništa pametniji. Ova je kriza sada mogućnost. Nisam toliko pametan da iznesem neki prijedlog. Općenito mislim da različite intervencije uglavnom na dugi rok štete, jer se ne ispostave kao voda, već kao ulje na vatru. Udruga Franak traži da se zaštiti građane od strane države.

Daljnje inzistiranje na totalitarizmu samo poskupljuje stvar. Da, totalitarizmu, jer to mu je definicija: svi su zbrinuti! Dokle god netko pokriva naše moralne hazarde i djetinjarije, dotad ovo društvo neće ići naprijed. U ovoj tužnoj priči teško da ima nevinih, no da bi se izašlo pametniji nakon svega, treba platiti cijenu.

Inzistiranje da država ponovo nakon sudske presude pomogne dužnicima u švicarskim francima je deplasirano i socijalistički, jer je u trogodišnjem razdoblju od rujna 2011. kad je tečaj bio fiksiran bilo i suviše vremena da se napravi konverzija.

Dugove netko na kraju dana mora platiti.

O svemu pomalo: o švicarskom franku, o ministru Mornaru i njegovoj ideji da se plaća “transfer u inozemstvo” i o Dinamu.

1. Evo, nedjeljni švicarski referendum mogao bi, prema analizi Admiral Marketsa koju jutros prenosi Index, donijeti:

a) značajni rast tečaja zlata prema dolaru te situaciju da referendum uspije, da Švicarska narodna banka (SNB) teško brani tečaj EUR/CHF od 1,2000 (trenutno 1,2018) koji bi pao ispod te razine ili

b) pad cijena zlata i porast tečaja EUR/CHF, što bi značilo pad vrijednosti švicarskog franka u odnosu na euro, a vjerojatno i u odnosu na dolar

Za neupućene, Švicarci u nedjelju odlučuju o tome treba li više zlata vezati uz franak na način da se SNB prisili ishodom referenduma da kupuje više zlata nego dosad i da se svo švicarsko zlato vrati u Švicarsku. Neću vas o detaljima zamarati, tko želi, može čitati više o tome na webu.

Kako ankete pokazuju, trenutni rezultat ne ide u prilog opcije A, jer je više onih koji se protive ideji da SNB alocira više svog portfelja u zlato. Vjerojatnost jest veća da kad se tržište otvori u nedjelju navečer da će vrijednost franka osčabiti u odnosu na euro, da će se cijena zlata dodatno korigirati u odnosu na dolar te da će doalr ojačati. Spektakularni posljednji rezultati o oporavku američke ekonomije mogli bi na dulje vrijeme ignorirati Shillerov PE koji je na povijesnim maksimumima, baš kao i dionički indeksi.

Zlato je inače antidolarskog karaktera i nije se pokazalo kao nešto što uvećava vrijednost. Za male ulagače nesklone gubitku, po mnogima, zlato nije preporuka. Ono se više koristi kao tzv. hedge-pozicija. O argumentima za i protiv tzv. fiat-novca za mene je dobra knjiga harvardskog profesora Niala Fergusona, ekonomista i povjesničara: “The Ascent of Money” (“Uspon novca”). Postoj i web-stranica, jer je bila snimljena i dokumentarna emisija u nastavcima, evo nešto i na YouTube kanalu itd. Knjiga za Kindle na Amazonu, koju možete čitati i na tabletiam ili pametnim telefonima, košta malo više od 14 dolara, a u papiru možete dobiti i za 10.

Kako sam otvoren za prigovore koje upućuje austrijska škola, ali i za ideje koje dolaze od Keynesa i Friedmana, nemam želju nametati svoje mišljenje čitateljima. Mogu samo primijetiti da zlato i nije bila neka sreća posljednje tri godine.

Čitatelji mogu primijetiti da nisam toliko sklon najavljivati pad vrijednosti dioničkih indeksa. Naprosto, tržište me uporno demantira, a ja ne želim biti više ekonomist s dvije varijable.

2. Podrška ministru Mornaru za ideju da se naplaćuje državno ulaganje u obliku potpora tzv. besplatnog studiranja u slučajevima kada diplomanti, magistri i doktori znanosti odlaze u inozemstvo. Klauzula zabrane konkurencije je način na koji se tvrtke brane da im kadrovi odlaze u konkurentske tvrtke i odnesu “svoju pamet” u koju su poduzetnici ulagali. Nema ničeg čudnog u tome, a smatram ideju o besplatnom studiranju društveno štetnom i to na više razina.

Ta fama da je nešto besplatno kod ljudi stvara ponašanje da je onda to “nešto”, stoga i bezvrijedno, pa se sukladno tome i formiraju ponašanja i buduća očekivanja. Svi znamo da se ekonomija temelji na očekivanjima.

Kao prvo, notorna je laž da je studiranje “besplatno”, jer već sama obitelj (roditelji, a ponekad i uža/šira rodbina) financiraju studenta za njezin/njegov standard življenja i ostale troškove. Često studenti i sami rade povremene poslove kako bi financirali te troškove. A uopće se nismo dotakli školarina.

Nadalje, taj socijalistički mentalitet da “ja imam pravo na tuđi novac”, koji je došao od poreznih obveznika, da se meni omogući studiranje samo po sebi je loš, jer ne stvara odgovornost kod studenata da steknu znanje, nego ih potiče da steknu diplomu. Diploma sama za sebe je bezvrijedna na svjetskom konkurentskom tržištu, jer na tržištu nema besplatnih stvari, jer su stvari oskudne, pa ih ljudi u interakciji ponude i potražnje, a to je tržište, nude i kupuju.

Kao konzervativac, imam veliki prigovor na način kako se vodi Ministarstvo obrazovanja. Naime, često se čuje sintagma o “državnim školama”. U Hrvata, a i šire, valjda po “regionu” i ostalim bivšim komunističkim državama, to bi značilo da je država vlasnik tih škola. To je laž kojom nas ispiru godinama. Država u liku i djelu Ministarstva obrazovanja je AGENT kojeg je zaposlio VLASNIK, a to su roditelji/ porezni obveznici. Prema agencijskoj teoriji koju je formirao harvardski profesor Michael Jensen, racionalno ponašanje VLASNIKA jest da AGENTU koji ne daje očekivane rezultate uručuje ili unoguje OTKAZ.

Imamo hrvataski primjer nasilnog uvođenja zdravstvenog i građanskog odgoja u škole od strane trenutne uprave (agenta), bez da se roditelje/ porezne obveznike (vlasnike), koji po svakom naravnom, ali i ustavnom pravu su oni koji su zaduženi kao prvi za odgoj i obrazovanje vlastite djece. Inače bi ispalo da roditelji rađaju i podižu djecu DRŽAVI-MAĆEHI. Naravno da je to ispalo loše po sve u svježem hrvatskom slučaju, a najviše stradavaju djeca. Na dubljoj razini stradava cijelo društvo, jer se ogromna energija utrošava na projekte koji su u startu osuđeni na propast jer AGENT nije uključio VLASNIKA u cijeli projekt. Tako se ne vodi jedna tvrtka, a još manje država.

Procjenjujem da bi društveno korisno bilo da se cijeli obrazovni sustav što više stavi na tržišne principe putem vaučerizacije koja će dovesti do konkurencija među samim školama. Bolji i napredniji učenici ići će u škole gdje su bolji i radišniji prosvjetni radnici, koji su velike žrtve treš-marksističkog poretka. Kvalitetan prosvjetni kadar bježi iz obrazovnih institucija, jer nije dovoljno ne samo plaćen, nego je tretiran kao da su to najveće budale.

Da se vratimo ministru Mornaru kojeg Indexov novinar napada u maniri partijskog komesara jer mu u naslovu stavlja riječi koje nije rekao, apsolutna podrška da se naplaćuje to. Ja kao VLASNIK želim da AGENT naplaćuje prelazak kadrova kod DRUGOG VLASNIKA. Inače, Index je u posljednje vrijeme izrazito pluralan portal, pa odmah ograda da ne smatram da je to stav Indexa, nego njegovog kolumnista koji nema hrabrosti potpisati se, nego navodi inicijale D.H. Ako išta, bar je Index mjesto gdje rade hrabri ljudi i ljudi sa stavom.

3. O Dinamu? Tuga i jad. Ovo jučer je dokaz da uprava i trener nemaju pojma o nogometu. Vrijeme je da spoznaju da nisu sposobni to raditi. Stoga je odlična vijest štop će se ukinuti potpora Grada Zagreba za “vrhunski sport”. Smatram da svi konzervatici trebaju tražiti da se sve neprofitne institucije i udruge same financiraju, na dobrovoljnoj bazi. Da, i ona Najveća, kojoj s ponosom pripadam.

To je dobro za sve.

Stoga, Dinamo će procvjetati, jer će se nesposobna uprava i trener pogubiti u manjku novca kojim su prikrivali dugogodišnju vlastitu nesposobnost u vođenju kluba. Nikakva igra, nikakvi igrači, nema gledatelja, zatrovana atmosfera. U nedostatku novca, bez mogućnosti utjecaja, bit će otvoren samo jedan koridor, a to je odlazak iz kluba nesposobne uprave i trenera.

A tada će i Dinamo procvjetati.

Rovinjski susret guvernera Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore održanog 27. i 28. travnja u organizaciji časopisa Lider (http://liderpress.hr/konferencije/Susret-guvernera-regije/), kako nam prenosi današnji Večernji list, osim što je ustvrdio da se svijet kreće u različitim monetarnim brzinama (op.a. FED smanjuje stiskanje CTRL+P, japanski BoJ opako stišće te dvije tipke, a poslovični Europljani se ne mogu dogovoriti stišću li ili ne, što dovodi do sigurnog jačanja dolara u odnosu na ostale valute u dugom roku, a ja bih dodao da se svijet ipak treba brinuti zbog ozbiljnih deflacijskih najava, o čemu sam već pisao u postu “Titanic deflacijske spirale”), donio je i očekivano racionalne prosudbe o dosezima monetarne politike, o čemu se povela velika javna rasprava na liniji g. Rohatinski – gđa Ivanov – g. Šonje.

Dubravko Mihaljek, voditelj odjela analiza u Banci za međunarodna plaćanja u Baselu, na rovinjskom je susretu održao uvodno predavanje, gdje je po njemu, glavni problem zemalja bivše Jugoslavije, a posebno Hrvatske, što se ekonomski rast ne temelji na tehnološkom progresu i što postoje ozbiljni problemi u obrazovnom sustavu. Naime, dvije trećine hrvatskih investicija bile su u građevinske radove, a samo trećina u opremu. U svijetu se većinom ulaže u opremu.

Dodao bih komentar na izlaganje g. Mihaljeka da je ovo izrazito poučno za veliku većinu komentatora društvenih zbivanja u Hrvatskoj. Naime, svi govore o investicijama. Radi se o tome da Hrvatskoj u ovom trenutku nisu toliko potrebne velike infrastrukturne investicije koje bi njudilovski zaposlile ogromne mase nezaposlenih. Cilj ekonomije nije zapošljavanje ljudi, nego profitabilno poslovanje. Poslodavci, a to su oni koji snose rizik ili glavničari, videći da se posao dobro razvija, su ti koji zapošljavaju ljude u takvim okolnostima. Posao se dobro razvija kada vraća uloženu glavnicu za ulagača u npr. očekivanom razdoblju ili očekivanom iznosu. Infrastrukturne investicije (autoceste, tuneli, pruge) su potrebne u dugom roku, ali u kratkom roku, zbog hrvatske situacije, one su sada sekundarnog značenja. Ova se ocjena odnosi i na lokalnu infrastrukturu i uglavnom je ono pravilo, no postoje i iznimke.

Smatram kako je bolje poslodavce pustiti da sami odluče što će i kako raditi. Tu država kao regulator treba napraviti nekoliko koraka unazad i ne uredbovati što bi se i kako trebalo raditi. Država će, na određen način, trebati stvoriti uvjete kako povećati energetsku neovisnost zemlje, što je u opreci sa situacijom na terenu, osobito na lokalnoj razini. Morat će se iznaći način da se usuglase očuvanje okoliša i povećanje energetskih kapaciteta.

Guverneri su se u Rovinju složili da bez institucionalnih reformi (čitaj: mirovinska reforma, reforme radnog zakonodavstva, reforma zdravstvenog sustava, novi ustroj lokalne uprave, novi porezni sustav) koje se tek trebaju provesti, monetarna politika malo može učiniti.

“Ako gospodarski spor na sudu traje 1200 dana, ne može se očekivati od centralnog bankara da preokrene trendove”, kazao je slovenski guverner Boštjan Jazbec.

Hrvatski guverner Boris Vujčić ukazao je problem potrošnje hrvatskog javnog sektora i subvencije, što je dovelo do povećanja javnog duga. “Stanovništvo je povećalo svoju imovinu (op. istraživanja ECB-a koje su išle na ruku Nijemcima kada su tražili mjere štednje za Grčku), ali ne troši sada jer je optimizam potrošača na niskim razinama i potrošnja se neće pokrenuti bez novih radnih mjesta. Dok se ne provedu strukturne reforme, nikakva monetarna politika neće dati rezultat”, rekao je hrvatski guverner, što je na neki način odgovor prethodnom guverneru Rohatinskom za njegov nekonvencionalan pristup rješavanju problema (vidjeti: g. Rohatinski:

http://www.banka.hr/hrvatska/rohatinski-reprogramom-javnog-duga-brze-iz-krize?utm_source=nlodabrano&utm_medium=email&utm_campaign=newsletter

g. Šonje:

http://www.banka.hr/komentari-i-analize/rohatinski-i-ivanov-su-puno-toga-ostali-duzni?utm_source=nltjedni&utm_medium=email&utm_campaign=newsletter).

Na kraju svega, prije par dana ukazao se i čamac s ili bez kormilara u obliku hrvatske Vlade, koja uvodi ili ne uvodi porez na štednju. Ova stavka zaslužuje poseban osvrt, no lako je zaključiti, a složio bih se s guvernerom Vujčićem koji ne očekuje odljev depozita iz zemlje jer su kod nas kamate na štednju veće nego u okruženju. Dodao bih da ja očekujem da će se novac povlačiti u najpoznatiju klasu imovine kojoj Hrvati najviše vjeruju. Vas ću ostaviti da u miru razmislite, do novog posta, koja je to po Hrvatima najsigurnija klasa imovine.

Yellen, nova šefica FED-a nakon Bena Bernankea, jučerašnjom izjavom i manevrom od dosadašnjih postavljenih standarada osigurala je kratkoročni rast dolara te u dugom roku rast cijene zlata. Da imam velik novac, a savjet ne tražim, niti bih ga dao, kladio bih se na pad vrijednosti dioničkih indeksa.

Naime, Yellen je izjavila da će Fed zadržati kamatne stope na granici blizu 0%, čak i ako se podaci o zaposlenosti pokažu da se približavaju razini pune zaposlenosti, a inflacija naraste na ciljanu inflaciju od 2%. Yellen je naglasila kako će se koristiti anticipativnim načinom najave javnosti podizanja kamatnih stopa s rekordnih 0% na više.

Naime, FED se obvezao da će kamatne stope ostati na ovim razinama od oko 0%, dok god je nezaposlenost na razinama većim od 6,5%, što bi prema sadašnjim dobrim podacima FED već sada trebao raditi (op. povećavati kamatnu stopu). No, radije da se oslanja na nezaposlenost i inflaciju kako bi vodio očekivanja javnosti u njihovim ekonomskim odlukama (op. očekivanja se uvijek ugrađuju u cijene bilo čega, stoga u tom svjetlu su nevjerojante indolentne izjave hrvatskih javnih dužnosnika koji uopće ne shvaćaju da se ljudi prilagođavaju tome, vidjeti moj prethodni post), FED će se voditi s miksom ekonomskih indikatora kako bi usklađivao povlačenje TAPERING – programa (smanjenje ili usporavanje stiskanja CTRL+P tipki) i posljedično naknadno stvarno povećanje kamatnih stopa s razina od 0% na više.

Prevedeno: FED još uvijek nije odustao od politike jeftinog novca kojim podupire svoju i svjetsku ekonomiju. Tim bolje za Europu, jer je razina od gotovo 1,40 na paru EUR/USD počela sve više štetiti Europi. Geostrateški, moglo bi se reći da je to sitna američka kompenzacija Europi za uvođenje sankcija Rusima.

Takva politika FED-a, bez obzira na dostizanje ciljeva (6,5% nezaposlenosti , 2% inflacije) znači, zbog najave kada će FED što činiti (jesen 2014. kao prestanak TAPERINGA, proljeće 2015. kao podizanje kamatnih stopa), na kratki rok je popravilo dolar koji je pao na razinu ispod 1,38. Pitanje je kakav će odnos EUR/USD biti na dugi rok.  No, u dugom roku, najava daljnjeg moguće CRTL+P dolara koristi porastu cijene zlata.

Vrijedi istaknuti da sve više kapitalističkija Kina dopušta stečajeve i bankrote svojih velikih kompanija, što u rezultatu pored promjene ekonomskog modela znači da kineska ekonomija nije možda toliko jaka koliko se dosad mislilo. To je, naravno, oslabilo kineski juan.

Izvori:

http://wallstcheatsheet.com/politics/fed-hints-at-interest-rate-timeline-markets-and-treasuries-take-note.html/3/

http://www.zerohedge.com/contributed/2014-03-19/print-yellen-print-meanwhile-russia-warns-us-sanctions-unacceptable-threatens

http://www.zerohedge.com/news/2014-03-20/dollar-surges-chinese-yuan-plunges-fomc-aftermath

Podaci u zlatu

S obzirom na količinu natiskanog novca, nije neočekivano i nevjerojatno da se za 2014. očekuje da bude jednaka prethodnoj ili bolja, što se tiče svjetske ekonomije. No, tu postoji jedan ali…