Sinoć/noćas euro/dolar (EUR/USD) je došao na razine 1,1520-40, tako da se brzo ispunilo što sam najavio, a izgledno je i kratko ispuhivanje do kraja sutrašnjeg dana (trenutno oko 1,1630). Ako se ne probije granica do kraja sutrašnjeg dana od 1,1700, daljnje jačanje dolara je vrlo izgledno.

U slučaju probijanja 1,15 do kraja sutrašnjeg dana, jači pad vrijednosti eura prema dolaru se može očekivati u skorijem roku. Sve ovo koristi europskom izvozu, pa posljednjih mjesec dana jačaju dionice europskih kompanija koje su izvozno orijentirane.

Ovo se tiče i malih zemalja, jer nastavak talijanske i europske krize u smislu vladanja, jačat će dolar i dalje.

Trenutno je par ispod 1,1700, što bi značilo da već gotovo puna dva mjeseca je ovaj par na tjednoj razini u silaznoj putanji, onoj za jačanje dolara.

Ako danas EUR/USD završi ispod 1,1700, to bi značilo da je otvoren put u idućih desetak dana da se ide na ključnu granicu od oko 1,1550. Naime, tehnička analiza pokazuje da bi trenutne razine između 1,17-1,18 mogao biti privremeno dno i vraćanje EUR/USD na malo veće razine, no zadrži li se ispod 1,700, što je moja osobna procjena da hoće, a treba pričekati kraj dana, idemo prema 1,1550.

Jačanje dolara se nastavlja, i čini se da će granica od 1,15 biti pod upitnikom već ovaj kvartal. Dakle, može se očekivati do sredine lipnja. To je prilično rapidno sjetimo li se gdje je bio prije mjesec dana (1,24). Prije koji je dan izašao kratki članak na Project Syndicateu, uglednog Mohameda A. El. Eriana (“Managing the Risk of a Rising Dollar“). Dio koji je meni upao u oči i kratko sam razmišljao o tome jest sljedeći:

“Emerging markets have long been particularly vulnerable to this phenomenon. In the run-up to the Asian financial crisis of the 1990s, many emerging economies kept their currencies rigidly pegged to the dollar, and governments tended to borrow heavily in dollars, despite generating most of their revenues in the domestic currency (what economists labeled “original sin”).”

Ili u slobodnom prijevodu:

Tržišta u nastajanju odavno su posebno osjetljiva na ovaj fenomen. (Op. El-Erian govori kako nagli rast dolara stvara neravnoteže na drugim mjestima,  kao u argentinksom slučaju.) U pripremi azijske financijske krize devedesetih godina, mnoga gospodarstva u nastajanju držala su svoje valute čvrsto vezane uz dolar, a države su imale veliku izloženost u dolarima, unatoč tome što generiraju većinu svojih prihoda u domaćoj valuti (što su ekonomisti označili kao “iskonski grijeh”).

Originalni, iskonski ili istočni grijeh, to su sve teološki sinonimi, a taj pojam dobro upućuje što se može dogoditi kod naglih promjena. Ako ćemo pošteno, ne radi se o efektu Crnog labuda kojeg je odlično opisao Taleb u svojoj knjizi. Radi se o onoj čije sam sažetke čitao na blogu CFA Institute, o Sivom nosorogu, autorice Michele Wucker. Dakle, ne radi se o velikom utjecaju nečeg neočekivanog, nečega izvan područja tri standardne devijacije od prosječne ili očekivane vrijednosti. Radi se upravo o očekivanoj vrijednosti, o očekivanom ishodu koji se zanemaruje. A očit je, poput istočnog grijeha.

Iako se hrvatsko gospodarstvo blago oporavlja usprkos visokim porezima na pretkrizne razine, presporo je to u usporedbi sa sličnim zemljama u okruženju. Podizanje kamatanih stopa i jačanje dolara su gotovo neumitni događaji. Bit će istočni grijeh hrvatske politike ako sadašnje suficite ne usmjeri na pripremu za sljedeće razdoblje mršavih krava. Fiskalna konsolidacija je nužna, jednako kao i prije, što sam napisao još lani.