Transfermarkt ili mala škola vrednovanja

Transfermarkt

Neće vas iznenaditi podatak da mi je, kao ljubitelju nogometa, jedna od dražih stranica njemački Transfermarkt. Nije to samo zato što imaju obilje podataka o gotovo svakom profesionalnom nogometašu u svijetu. Nije ni zato što dokumentiraju mnoštvo utakmica vrlo detaljno i imaju prilično dobar sustav praćenja glasina o transferima. To je zato što Transfermarkt smatram iznimno dobrim alatom za učenje osnovnih financijskih koncepata. Toliko da mogu reći kako je on zapravo mala škola vrednovanja. U nastavku ću objasniti i zašto.

TRANSFERMARKT VREDNUJE IGRAČE ONOLIKO KOLIKO JE NEKI KLUB SPREMAN PLATITI

Jednostavno, Transfermarkt uzima u obzir cijenu koju je klub platio za otkup ugovora kod procjene tražene cijene. Ako je određeni transfer ugovoren u proljeće za ljeto, tom će igraču cijena biti ažurirana na cijenu koju novi klub plaća za njega. To je njegova realna tržišna cijena. Isto tako, ako krajem kolovoza igrač promijeni klub, njegova će cijena najesen biti ažurirana na onu koju je platio novi klub.

Ima iznimki: ako, primjerice, klub u siječnju ugovori transfer od pet milijuna eura za ljeto, a taj igrač u međuvremenu osvoji Ligu prvaka i bude važan kotačić tog uspjeha, njegova će vrijednost porasti iako je transfer niže vrijednosti. Slično se događa i s tzv. buy-back klauzulama, kad se utvrdi fiksna cijena reotkupa ugovora za igrača.

Sjetite se Danija Carvajala u vrijeme kad je igrao za Bayer. Cijena mu je porasla na 10 milijuna eura, ali Real Madrid imao je pravo reotkupa za 6,5 milijuna. Ipak, Transfermarkt se držao tržišne cijene, jer ga je Kraljevski klub sigurno mogao ponovno prodati drugom klubu za 10 milijuna već sljedećeg dana.

Danas čak i vrhunski klubovi koriste Transfermarktove procjene tržišne vrijednosti igrača kao polazište za utvrđivanje ponudbene cijene za otkup ugovora. Utoliko je sam portal postao određeni autoritet za određivanje cijene, poput burze.

CIJENA JE DISKONTIRANA VRIJEDNOST IGRAČEVIH USLUGA DO KRAJA KARIJERE

Zašto Luka Modrić vrijedi 25 milijuna eura, kad jednako koštaju i Stanislav Lobotka, slovački veznjak iz Celte, ili André Zambo Anguissa, kamerunski veznjak iz Fulhama, odnosno Jordan Veretout, francuski srednji veznjak iz Firenze, koji nema ni jedan nastup za francusku izabranu vrstu? Odgovor je prilično jednostavan.

Cijenu igrača moramo promatrati kao neto sadašnju vrijednost nastupa tog igrača do kraja karijere, jer toliko vrijedi otkup njegovog ugovora. On se, naravno, računa kao zbroj vrijednosti nastupa umanjen za određenu diskontnu stopu, koja se određuje kao cijena poduzetničkog kapitala na nogometnom tržištu.

Ako procijenimo da će Luka na sličnoj razini igrati još tri ili četiri godine, možemo procijeniti da je, uz diskontnu stopu od oko 8%, prosječna vrijednost svake njegove preostale sezone između 8 i 10 milijuna eura. Uz istu stopu, i pretpostavku da će igrati do 34. godine, vrijednost 24-godišnjeg Stanislava Lobotke po sezoni iznosi manje od 4 milijuna eura. To se čini primjerenim za stožernog veznjaka Celte, kluba kojem je po kvaliteti mjesto u sredini tablice.

UČINKOVITOST OBIČNO NOSI VIŠU VRIJEDNOST

Više golova ili asistencija znači veću cijenu. Pogledajte koliko su Sebastienu Halleru, Luki Joviću ili Pacu Alcaceru porasle cijene zbog golova zabijenih u Bundesligi ove sezone.

Ili, primjerice, kako su golovi i asistencije prometnule Jadona Sancha u najvrjednijeg igrača Bundeslige (uz činjenicu da je mlad, iz prethodne točke)? Učinkovitost ovdje ima sličnu posljedicu kao i produktivnost u industrijskim djelatnostima. Veći učinak (hrv. output), veća vrijednost.

Kod golmana ili obrambenih igrača, kojima zabijanje ili asistencije nisu primarni posao (osim ako se ne zovete Jose Luis Chilavert), učinkovitost se mjeri izravno, praznim mrežama, ili neizravno, klupskim uspjesima. Da bi se ona izmjerila, obično se u obzir uzima razdoblje od barem nekoliko mjeseci kako bi se dobio reprezentativni uzorak.

VEĆE TRŽIŠTE, VIŠE CIJENE

Drugim riječima, zašto igrači iz klubova u Ligi prvaka vrijede više nego oni koji puno zabijaju u slabijim natjecanjima? Možda nikada niste čuli za Hilmara Árnija Halldórssona. On je prošle sezone u 22 utakmice kao polušpica ili ofenzivni veznjak zabio 16 golova. Učinak dostojan najboljih europskih trequartista. No, on igra u Pepsideildu, islandskoj prvoj ligi. Koja je veoma malo tržište.

Za razliku od njega, igrači iz liga petice su kao proizvodi koji posluju u uvjetima daleko veće konkurencije ili tržišta. Stoga i njihov skromniji učinak vrijedi daleko više. Ne čudi, dakle, da Halldórsson postiže cijenu od 225 tisuća eura, njegov vršnjak Steven Berghuis u daleko jačoj nizozemskoj ligi vrijedi 12 milijuna eura sa sličnim učinkom, a po dobi i učinku usporedivi Sadio Mane 85 milijuna eura. To je razlika u ligama, razlika u konkurentnosti, razlika u razini igre.

To je – ukratko – što nas o vrednovanju može naučiti Transfermarkt. Ako vas zanima više o stvaranju dodane vrijednosti, čitajte ovdje. A za redovito primanje ovakvih članaka preporučujem da se prijavite se na newsletter, odmah ispod ovog teksta.

 

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo: