Prvi puta nakon 2001., američke obveznice na rok do 6 mjeseci, koje se smatraju iznimno likvidnim sredstvom, nose veći prinos nego tradicionalni 60-40 portfelj. O tome je nedavno izvijestio Bloomberg u svojoj analizi. Što je u tome toliko revolucionarno i važno?
60-40 PORTFELJ: JOŠ UVIJEK SIGURNA LUKA?
Najprije, pogledajmo što je to 60-40 portfelj. Njega se smatralo tipičnom ili klasičnom diverzifikacijom ulaganja. Oko 60 posto ulaganja u takvom portfelju otpada na dionice, a 40 posto na obveznice. Time se daje šansa za rast: dionice koje su rizičnije nose i adekvatnu nagradu. Ujedno, zbog udjela obveznica, on je i sigurna luka. Prošla godina je bila ubitačna za ovakve portfelje, jer su dionice masovno potonule, plešući po rubu medvjeđeg teritorija. K tome je i faza ekspresnog podizanja kamatnih stopa kaznila prethodna i postojeća izdanja obveznica. Ako vas zanima više detalja o tome zašto se 60-40 portfelj smatra manjkavim, pogledajte ovaj članak.
Općenito, na vrednovanje bilo koje klase imovine presudan utjecaj ima diskontna stopa, jer se ona nalazi u nazivniku. Što je veći broj u nazivniku, rezultat je manji. U tom se postupku budući novčani tokovi svode na sadašnju vrijednost, što je osnova financija. A financije imaju dva kamena temeljca, kako to CFA Institute u svojim edukativnim materijalima često navodi. Jedan je vremenska preferencija novca: on nam danas vrijedi više nego sutra. Drugi je stup – vjerojatnost ishoda.
Hoće li se kamatne stope i dalje podizati? Središnje banke time žele duh, odnosno inflaciju, vratiti u bocu. Podaci koji su objavljeni za Francusku i Španjolsku (opet povećana inflacija u veljači, u Francuskoj nezabilježena od kraja osamdesetih), ne daju razloga ECB-u za obustavu kampanje. Danas su objavljeni podaci za Hrvatsku, što je nama zanimljivo, ali je ipak manjeg značaja za Europu.
PAD CIJENA OBVEZNICA AKO SE PODIGNU KAMATNJACI
Spominjali smo trijumf “likvidnog keša” nad portfeljem 60/40, dakle nad dionicama i obveznicama. Prvi je to put nakon više od dvadeset godina da portfelj 60-40 gubi.
Vjerojatno će to osjetiti i građani-investitori u narodne obveznice. Vidjet će kako će ECB-ova daljnja kampanja podizanja kamatnih stopa u borbi protiv inflacije spuštati cijene tih obveznica u koje su dosad uložili čak 1,3 milijardi eura. Neće imati druge nego čekati dospijeće, i to ne samo zbog poreznog štita koje im omogućuje zakonska regulativa.
Naime, nastavi li ECB najavljena i produljena podizanja kamatnih stopa zbog visoke inflacije, vidjet ćemo kako cijene tih obveznica padaju. Prinos na dvogodišnje hrvatske obveznice u trenutku pisanja ovog teksta bio je skoro 3,57 %. Ti će prinosi rasti i dalje podizanjem kamatnih stopa. To će pak postojećim i prethodnim izdanjima, koja imaju ugovorene kuponske isplate kamate, smanjivati vrijednost.
Da ne bude zabune, za određen dio populacije su ove obveznice korisne. No, o širim i nepovoljnim implikacijama sam pisao i prije nego je krenula kampanja. Moji stavovi nisu vezani uz kratkoročne političke ciljeve. Zagovaram doktrinu fiskalnog konzervativizma i rado bih vidio daljnje smanjenje duga, i to ne samo relativnog omjera dug/BDP kojim se baca prašina u oči javnosti. Važna je apsolutna razina duga, koja se ne smanjuje: zato plaćamo sve više kamata na dug.
Što nas onda čeka ove godine?
RECESIJA KAO GODOT
Ne treba nas dakle čuditi da je kratkoročna 6-mjesečna obveznica “tražena roba u gradu” i da 60/40 portfelj kotira slabije. Prisjetimo se da je FED razdobljem dotad neviđeno niskih kamatnih stopa potaknuo “najdosadniji” i produljen gospodarski rast. Možda će ekonomski povjesničari 21. stoljeća utvrditi sa sigurnošću kako to nije došlo bez cijene.
Cijena je da se inflacija možda neće moći zaustaviti bez recesije. Prošli tjedan pisao o scenarijima slijetanja, kao analogiji za kampanju koju provode monetarne i fiskalne vlasti. A signal za recesiju je tu, iako je i nezaposlenost niska, a visoka je zaposlenost. U praksi: ne rade oni koji to ne žele.
A taj recesijski signal je razlika prinosa na desetogodišnju i dvogodišnju američku obveznicu. Razlika među tim prinosima dodatno je potonula u negativno područje, u kojem se sada neprekidno nalazi od početka srpnja 2022. Ovaj se signal smatra pouzdanim indikatorom recesije. Doduše, FED smatra razliku prinosa između tromjesečne i desetogodišnje obveznice još boljim i preciznijim, jer koristi kraći rok od 3 mjeseca. U pravilu, kad se razlika između prinosa tromjesečne i desetogodišnje obveznice smanji i izađe iz negativnog područja, u roku nekoliko mjeseci počinje recesija.
Po tom smo pitanju mirni barem nekoliko mjeseci. Promjena će koincidirati s vjerojatnim blagim povećanjem nezaposlenosti te padom zaposlenosti. Poduzetnici pak trebaju biti spremni na takve scenarije. Najmanje što možete učiniti kao poduzetnik ili menadžer je definirati točke pokrića kod različitih razina prodaje. Jer, kad recesija dođe, možda će biti prekasno.
