U modernoj povijesti, bankrot Amerike (preciznije, SAD-a) nikad se nije dogodio. Dakle, ako posudiš Amerikancima, uvijek će ti biti vraćeno uredno i na vrijeme, s kamatom. SAD su u dobitnoj poziciji jer su – Amerikanci, pa se zbog važećeg svjetskog poretka mogu zaduživati sve više i više. Ako koga zanima više o povijesti probijanja samonametnog “krova” par godina nakon Prvog svjetskog rata, više saznajte ovdje.
ZAŠ TO BANKROT AMERIKE NIJE IZVJESTAN
Trenutno je dosegnut vrh ili krov od 31.400 milijardi dolara u apsolutnom iznosu. Taj se američki nacionalni dug može podijeliti u dvije kategorije. Jedna je između vladinih agencija (intergovernmental), a druga public. Od čega dio drže strane države. Ponajveći američki kreditori su Japan i Kina. Sjetite se nedavnog članka o Japanu i o tome kako je njihova monetarna politika pogodovala tome.
O trenutnoj krizi duga u SAD-u ste možda čitali. Trenutno vlada “panika”, jer ako se dvije glavne stranke ne dogovore o povećanju razine duga, bankrot Amerike je na vratima. Osim što nije, jer vrč ide na vodu dok se ne razbije. Jedini predsjednik koji je otplatio sav kamatonosni dug u povijesti SAD je bio Andrew Jackson, a to je bilo prije dva stoljeća, točnije 1835. godine. Inače, Svjetska banka smatra razinu od 77 % duga u odnosu na BDP kritičnom točkom kad usporava gospodarski rast. SAD je prešao 120 posto.
Za više o temi zaduženosti SAD-a, preporučujem video legendarnog veterana hedž-industrije, Raya Dalija. Može pomoći boljem razumijevanju ekonomske i vojne povijesti svijeta.
NEOZBILJNA CRTICA O CBDC ILI DIGITALNIM VALUTAMA
Američki dolar i dalje glavna svjetska valuta u kojoj se odvija velika većina transakcija, pogotovo za naftu. Ono što može postati naša skorija budućnost jest CBDC (Central Banking Digital Currency). Ukratko, digitalne valute. Otvaraju se brojna pitanja, i bez da se ulazi u tzv. teorije zavjera:
- hoće li CBDC “pojesti” tzv. korespondentno bankarstvo i općenito sustav poslovnih banaka
- hoće li CBDC “pojesti” gotovinu, unatoč “pegu” od 1:1 papira i digitalije
- hoće li CBDC dovesti do sloma kriptovaluta
- hoće li CBDC dati vladama bezgraničnu moć da kontroliraju svaki aspekt svih sfera života.
Pitanja je, naravno, mnogo više. No, ona olako mogu postati “rasprava za šankom” jer se radi o složenom i novom području. I među centralnim bankarima postoje razmimoilaženja. Bank of England je, primjerice, puno skeptičnija od ECB-a.
POVRATAK NA PRINOSE I RECESIJU
Povratak na konkretnu temu. S visinom duga ruku pod ruku ide i trošak zaduživanja. Pogledajmo prinos duga kroz prizmu recesije, odnosno signala kad je kratkoročni prinos veći od dugoročnog. Tako je tromjesečni prinos američkog duga puno je veći od desetogodišnjeg, a to je uvijek bio siguran znak da je recesija neizbježna. Puno jači od tradicionalnog dvogodišnjeg i desetogodišnjeg. Ta se razlika kontinuirano povećava, pogledajte statistiku FED-a. Globalni prinosi su u padu već neko vrijeme i pojačava se apetit za dugom, kako i dolaze svakodnevni izvještaji da se dug prodaje u pojačanim dozama.
Trading Economics tako sada, krajem siječnja, izvještava da se prinos na desetogodišnje državne obveznice SAD-a, koji se smatra zamjenom za globalne troškove zaduživanja, konsolidirao na blizu 3,5%. Oštre su “primjedbe nekoliko čelnika FED-a ohladile očekivanja da će FED uskoro usporiti svoju agresivnu kampanju”.
Lael Brainard, koja se smatra golubom (suprotno od jastreba) i koja je navodno bila prva želja Bidenove administracije (umjesto Powella), izjavila je da bi “stope trebale ostati visoke kako bi se inflacija spustila na ciljanih 2 %”. Znamo da tržište ne prihvaća taj narativ i da se kladi na tzv. FED pivot (da će se krenuti u spuštanje jer će ekonomija zaroniti u crveno). Zato i prinosi generalno padaju.
Jeremy Grantham, stari permabear, sve to gleda i kaže da će S&P500 pasti ove godine 17 posto. Prošle godine je bio dosta blizu istine: mogao bi i ove.
