Početkom ožujka 2020. bio sam na konferenciji o alternativnom financiranju, odnosno onom koje ne uključuje bankovne kredite. Uvodni govor konferencije isticao je kako se u Hrvatskoj uglavnom koncentriramo na financiranje poslovanja putem banaka. Posebno je to izraženo kod otvaranja poduzeća ili proširenja poslovana. Međutim, sutrašnji događaj, BestInvest, želi potaknuti drukčiji obrazac razmišljanja.
KREDITNA SPOSOBNOST NOVIH PODUZEĆA
Povijest poslovanja je conditio sine qua non za postizanje kreditne sposobnosti poduzeća. To podrazumijeva da će kreditnu sposobnost novim poduzećima i projektima biti gotovo nemoguće postići. Stoga je za njih izuzetno važno strateški planirati, i to odmah – u globalnim okvirima.
Prije više od godinu dana na toj staronormalnoj konferenciji govorili smo o primjerima kompanija poput Gideon Brothersa ili Metroneta. Ključna riječ koju sam zapamtio jest brzina. Kao što sam već spominjao govoreći o izlasku iz koronakrize: brzina je vrlina.
Brzina, u određenom smislu, je ono što nude Private Equity fondovi, za razliku od bankarske poluge. S druge strane, ono što PE fondovi traže je konkurentska prednost, a ne nužno veličina poduzeća.
KAKO NAĆI KONKURENTSKU PREDNOST U FINANCIJSKIM IZVJEŠTAJIMA
Često govorim da se konkurentska prednost može iščitati iz serije financijskih izvještaja na razini bruto marži ili kako znam pojednostaviti, RUC marže. Taj famozni RUC (razlika u cijeni) je ono što poduzeće uspijeva naplatiti kad odbije primarne troškove poslovanja, odnosno dobavljače. Upravo je ta marža pokazatelj vanjske efikasnosti firme. Ona unutarnja efikasnost poslovanja koja se ocrtava u svim ostalim operativnim troškovima pokazuje se na razini EBITDA-e. Ona je jedan od omiljenih pokazatelja, evo i zašto.
Upravo na razini EBITDA-e (operativne dobiti prije amortizacije, kamata i poreza) te same dobiti iz redovnog poslovanja (EBIT, one dobiti kad iz EBITDA izmaknemo amortizaciju) možemo prepoznati stupanj posloženosti i urednosti svih radnih procesa unutar poduzeća, neovisno o njegovoj veličini. Poduzeća koja imaju prečestu fluktuaciju radnika i neuredno poslovanje (narodski rečeno, ne zna se tko pije, a tko plaća) obično pokazuju slabije performanse ovih pokazatelja.
Dodatak tome je problem vlasništva spojenog s upravljanjem, gdje je vlasnik ujedno i direktor.
ENDOWMENT EFEKT I PRINCIPAL-AGENT PROBLEM
Upravo zadnja rečenica prethodnog odjeljka zaslužuje zaseban osvrt. Ona opisuje pojam iz vrlo popularne grane ekonomske znanosti: bihevioralna ekonomika.
Prevedeno: kad malo dijete plače jer mu otimate igračku iz ruke, to je zato jer dijete doživljava igračku kao da je to njegova vlastita ruka, pa mu ne trgate igračku, nego ruku!
To je endowment efekt na neenciklopedijskom. Ako čitate Investopediju, ona će reći da se ovaj učinak odnosi na “emocionalnu pristranost zbog koje pojedinci vrednuju predmet u vlasništvu, često iracionalno, više od njegove tržišne vrijednosti.” Tako nije čudno da vlasnik i direktor teško podiže plaću radnicima jer osjeća da otkida od sebe ili svoju ruku, a trebao je to odavno učiniti. Što se ova činjenica manje razmatra u vlastitom umu i duši, to se lakše pada u ovu zamku.
Hrvatska poduzeća imaju slabu profitabilnost kad se uspoređuju s onima iz zemalja srednje i istočne Europe. Jedan od razloga mogao bi se nalaziti u ovoj zamci – miješanju privatnog i poslovnog. Čak i kad je direktor jedini zaposlenik poduzeća, on nije isto što i poduzeće (poduzeće, to sam ja!). Pravna i fizička osoba nisu isto.
Posebna priča je kad vlasnik (investitor) nije isto kao upravitelj (direktor). Taj pojam jest principal-agent problem ili problem agencijske teorije. Ona nastoji razriješiti te konflikte kako bi poduzeće optimalno poslovalo: da stvara najveće moguće vrijednosti za vlasnike i za sve one koji su vezani za to poduzeće, na dugoročno održiv način.
DRUGA FAZA HRVATSKE EKONOMSKE POVIJESTI
S tim je povezano i pitanje nasljeđivanja poduzeća, o čemu u Hrvatskoj često govori profesorica Mirela Alpeza s Ekonomskog fakulteta u Osijeku.
Možda se rješenje za hrvatska poduzeća, bez obzira na veličinu, nalazi u prelasku na korporativni način upravljanja. Mnogi nisu stigli ni do poduzetničkog razmišljanja, koji je stupanj ispod ovog korporativnog, jer su predugo i previše natopljeni endowment efektom. Čim dođe do prvih problema u financiranju poslovanja, brže-bolje kreću u banku. Bez poslovnog plana, bez razmišljanja kako financirati radni kapital, bez mjerenja efekata investicija. Čak ni onih manjih.
No, svjedoci smo kako biološki procesi čine svoje. Neke smrt možda zatekne i za radnim stolom: znam da neke moje poznanike jest. Razmišljanja o nasljednicima u poslovanju su jako bitne, osobito kad se zađe u pedesete. Hrvatska će ekonomija, čiji su ključne sastavnice upravo hrvatske firme u vlasništvu privatnih osoba, ne nužno fizičkih, vrlo vjerojatno imati svojih deset najboljih godina ikad. Nisam jedini koji to misli. A moramo već sada razmišljati kako tih deset godina produžiti.
Pozvan sam biti dio žirija koji će odlučiti o nekim od takvih svijetlih primjera za budućnost. Dodjela BestInvest nagrada održat će se u utorak, 6. srpnja 2021. u Hotelu Westin u Zagrebu. O tome što Bestinvest jest i kako je nastao, možete čitati u intervjuu s Mirnom Marović.
BESTINVEST: PROMOCIJA NOVIH SVIJETLIH PRIMJERA
Mirna Marović, koja je osnivačica firme VentureXchange, ujedno je i predsjednica CVCA, Croatian Private Equity & Venture Capital Association, koja je organizator ove dodjele nagrade – BestInvest.
Mirna je ujedno i predsjednica udruženja za preokret, TMA Croatia, a bila je prva govornica na lanjskoj konferenciji. Načelo BestInvesta je “SUPPORT THE BEST & TRANSFORM THE REST” te upravo ocrtava sve ono što sam dosad napisao, da treba poduprijeti one najbolje. To ne podrazumijeva samo nagrađivane, već i one koji su nominirani, i ostale. Društvo se uvijek sastoji i gradi na organski način, tako se i transformira.
Vjerujem da nagrade poput ove mogu potaknuti na optimizam, kojeg zaista treba promovirati. Ne kao lažnu utjehu, već nit vodilju.
