Jučerašnja Eurostatova objava da je eurozona ušla u tehničku recesiju podsjetila je na još jednu lošu prognozu Christine Lagarde. Naime, predsjednica ECB-a je u veljači ove godine izjavila da nijedna zemlja eurozone neće ući u recesiju u ovoj godini. Sad je cijela eurozona u tehničkoj recesiji.
ŠTO JE TOČNO REČENO?
Christine Lagarde se pritom pozvala na najnovije projekcije MMF-a i Europske komisije, rekavši “da ove godine neće biti recesije u EU-u ili eurozoni”. Da je ne bismo preuranjeno optužili, pozvala se na to da “postoji mnogo neizvjesnosti”. No, ta neizvjesnost se odnosila na razvoj ratne situacije kao središnje pitanje, a onda je spomenula i “kako će ukidanje COVID ograničenja u Kini utjecati na njen ekonomski oporavak i globalno gospodarstvo”. Treći faktor su plaće i fiskalne potpore.
Vjerujem da nitko ne misli da će rat završiti brzo, nego da je ovo dugačak vojni sukob, odnosno rat iscrpljivanjem.
Kina je u posljednje tri godine imala samo jedan kvartal u minusu, sve ostalo ide bolje nego Europi. Doduše, Kina je imala i pad potrošačkih cijena od dubokih 4,6 posto u svibnju. To ima veze i s padom kineskog izvoza u EU i SAD, koje zasad ne uspijeva nadomjestiti u Aziji.
PROBLEMATIČNE IZJAVE CHRISTINE LAGARDE
Po pitanju fiskalnih potpora, ECB izdala publikaciju u kojoj je ustvrdila da daljnji nastavak fiskalnih potpora može imati kontraučinke. Odnosno, kažu da će ovi poticaji djelovati inflatorno. Nikakvo čudo: potpore i subvencije imaju takvu tendenciju. Gotovo svi članovi ECB-a i dalje ponavljaju sintagmu “more ground to cover”. Prva je to, naravno, izrekla Lagarde na medijskoj konferenciji prilikom zadnje objave o povećanju kamatnih stopa, vezano uz borbu ECB-a protiv inflacije.
Ovakve “proročke izjave” koje Lagarde daje su veoma problematične. Ne mislim samo na ovu iz veljače 2023., već i na onu legendarnu, iz listopada 2021. Recentna je da neće biti recesije u eurozoni ni EU, a ona iz 2021. kaže da su se onomad svi u ECB-u zagledali u dušu i da tu nema inflacije. Proizvođačka inflacija je već debelo rasla cijelu 2021. godinu, u mjesecima prije te izjave i preko 10 posto. Kako bi uskliknuo Milojko Pantić, “pa to je stvarno skandalozno, pa čemu to, dragi naši prijatelji iz ECB-a”.
To je ono čega sam se i pribojavao: stagflacija. Inflacija doduše pada, ali puno sporije nego smo željeli i mogli to odraditi na europskom tlu. Proizvođačka inflacija u travnju u eurozoni iznosi 1 posto, ali potrošačka je na 6,1 % po prvim procjenama u svibnju. BDP bilježi minus od 0,1 % dva kvartala zaredom.
AMERIKANCI MOŽDA IZVEDU MEKO SLIJETANJE
Amerikanci se suočavaju s proizvođačkom inflacijom od 2,3 % u travnju. Idući tjedan znat ćemo inflaciju za svibanj, a travanj je na 4,9 %. No, oni su svoje žetone na tehničku recesiju bacili u 2022. Posljednja tri kvartala su u plusu (+1,3 % za prvi kvartal). Moj strah od stagflacije brzo će proći ako se potrošačka inflacija spusti brže od očekivanja.
Pitanje je kako će Ministarstvo financija i FED odigrati kartu s podizanjem duga. Odnosno, kako će se zadužiti bez da istisnu tržišne sudionike i likvidnost. Takav negativan razvoj događaja mogao bi burzovne indekse gurnuti niz liticu i najaviti eventualnu recesiju. Goldman Sachs je, doduše, srezao vjerojatnost američke recesije u idućih na 12 mjeseci s 35 na 25 posto. Cijene nafte i dalje padaju, unatoč još jednom saudijskom smanjenju proizvodnje.
Zasad je sve u zelenom, što drži otvorenom mogućnost da će se meko slijetanje možda ipak izvesti.
