Osim što je poznat kao začetnik moderne teorije portfelja, Harry Markowitz je i autor meni jako drago rečenice. Na neki način dopunio je svog profesora, Miltona Friedmana. Naime, Friedman je rekao kako zapravo ne postoji nešto takvo kao besplatni ručak. To je bilo izuzetno važno zbog velikog širenja pogrešnih ideja, ne samo u sferi politike, već i ekonomije i drugih koje pogađaju običnog čovjeka. Nažalost, ta se slika i dalje neprestano širi, a ljudi na to iznova nasjedaju. Ipak, postoji nešto kao što je besplatni ručak, a to je – diverzifikacija.
DIVERZIFIKACIJA KAO BESPLATNI RUČAK
Mnogi smo već upoznali što je diverzifikacija pod izrekom “ne sva jaja u istu košaru”. Harry Markowitz je otac moderne teorije portfelja (poznatija pod kraticom na engleskom MPT), a preminuo je ljetos, u dobi od 95 godina. Medijima je to promaklo jer je Markowitz gajio vrlinu ili krepost poniznosti. Bio je predan svojim studentima i nije se pretjerano eksponirao.
Njegove su ideje, unatoč tome, promijenile način razmišljanja o investiranju, pa je to glavni razlog zašto sam htio reći nešto o ovom velikanu. Njegov teoretski doprinos koristi princip diverzifikacije portfelja kao ključnog elemenata uspjeha u investiranju. Markowitz je svog Nobela osvojio 1990. godine za istraživanje kupnje dionica. Njegov članak “Portfolio Selection”, objavljen 1952., preokrenuo je tadašnje tradicionalno razmišljanje o investiranju.
Naime, prije Harryja Markowitza, pristup investiranju u dionice temeljio se na izboru dionica pojedinih kompanija, što se temeljilo na pretpostavci da će kompanije s najboljim izgledima pružiti najbolje povrate na investiciju. Nema ništa loše i pogrešno u tom pristupu, ako ignoriramo potencijalne rizike i nesigurnosti na tržištu. Markowitzova je spoznaja da performanse pojedinačne dionice (povrati) nisu toliko važni koliko performanse i sastav cijelog portfelja investitora. Naime, osim povrata, investitori moraju razmišljati i o riziku kojeg inherentno trpe tijekom razdoblja ulaganja, premda se ti rizici na kraju možda i ne realiziraju.
RAZNOLIKOST PORTFELJA SMANJUJE UKUPAN RIZIK
Pojednostavit ću, ako nogometni klub ima dva igrača koji imaju isti učinak kroz promatrano vrijeme u broju golova, asistencija, kao i drugih ofenzivnih i defenzivnih doprinosa rezultatu, nije isto kakav je njihov privatni život. Ako je kod prvog on uredan i sportski, a kod drugog raskalašen, naravno da momčad trpi rizik. Na kratki rok možda to nije bitno, ali na dulji jest, jer nije moguće dugoročno postizati izvrsne rezultate.
Prije Markowitza, tradicionalni pristup nije uzimao u obzir kako se različite dionice ponašaju međusobno (dakle, kako koreliraju) i kako njihove cijene mogu ovisiti o promjenama na tržištu. Kako je danas sve još više povezano, ti rizici su još i izraženiji. Markowitz je pristupio problemu s matematičkog stajališta, koristeći statističke metode kako bi bolje razumio odnos između različitih dionica. Njegova teorija je naglasila važnost raznolikosti portfelja kako bi se smanjio ukupan rizik ulaganja. Umjesto da se usredotoče na pojedine dionice, investitori su počeli razmišljati o njihovim kombinacijama u portfelju.
Tako je danas normalno na raznim stock screenerima vidjeti i stupanj korelacije uz određene dionice s drugim dionicama i industrijama.
EFIKASNA GRANICA PORTFELJA
Markowitz je uveo pojam efikasne granice portfelja. Ona predstavlja kombinacije dionica koje pružaju najveći povrat za određeni rizik ili, obrnuto, najmanji rizik za određeni očekivani povrat. Ova promjena paradigme bila je ključna u podizanju svijesti o tome koliko je važna diverzifikacija portfelja te u postavljanju temelja za modernu financijsku teoriju.
Prikaz: Serdarusic.com
Važno je razumjeti da dodavanje većeg rizika portfelju ne donosi jednak iznos prinosa. Optimalni portfelji koji čine efikasnu granicu obično imaju veći stupanj diverzifikacije od manje optimalnih portfelja, koji su obično i manje diverzificirani. U svjetlu Markowitzove teorije portfelja, prilikom dobivanja Nobela, priznat mu je i doprinos kao začetak razvoja CAPM teorije (Capital Asset Pricing Model, model procjenjivanja cijene kapitalne imovine). Taj se model i danas koristi za određivanje (teoretski) odgovarajuće potrebne ili minimalno zahtijevane stope povrata imovine te donošenja odluka o dodavanju imovine u dobro diverzificirani portfelj.
Ovaj model nije samo teorijski! Ugrađen je u algoritamski način procjene vrijednosti svih hrvatskih poduzeća kojeg već godinama izrađujem za Bon.hr portal. Više o toj procjeni možete saznati ovdje.
BAŠTINA HARRYJA MARKOWITZA
Od 2007. do njegovog umirovljenja 2019., Markowitz je bio profesor na Rady School of Management na University of California San Diego, gdje je podučavao teoriju portfelja. Njegov doprinos imao je praktičnu dimenziju: donirao je preko 6 milijuna dolara za stipendije studentima ove visoke škole. Čak je i njegova Nobelova medalja donirana školi 2018. Njegovo naslijeđe ne koriste samo financijski krugovi ili studenti koje je inspirirao, već gotovo svaki čovjek kao korisnik ulaganja kroz investicijske ili mirovinske fondove.
Za kraj, diverzifikacija portfelja nije samo strategija. To je, riječima samog Markowitza, jedini pravi i besplatan ručak u financijskom svijetu. Ideja je jednostavna: rasporedite svoje resurse kako biste smanjili rizik, a istovremeno povećali potencijalnu dobit. Markowitz je prvi primijenio ove metode kod diverzifikacije portfelja i time svijet uveo u novo doba investiranja.
