U hotelu Sheraton, kao i preko live streama, u utorak, 16.11.2021. odvio drugi Forum franšiza, u organizaciji Hrvatske gospodarske komore. O prvom Forumu franšiza, na kojem sam prisustvovao, čitajte ovdje.
ŠTO NAM JE DONIO DRUGI FORUM FRANŠIZA
U pozdravnom govoru Tomislave Ravlić, voditeljice Odjela za trgovinu HGK, mogli smo čuti da je pandemija negativno utjecala i na franšiznu industriju. Podaci govore da u svijetu postoji oko 28.000 franšiznih sustava, dok je u Europi 15.350 franšiznih davatelja. Oni zapošljavaju oko 25 milijuna ljudi globalno, od toga 13 milijuna u Europi. U Hrvatskoj trenutno posluje oko 220 franšiznih sustava s 17.500 zaposlenih, a potencijal rasta je velik.
Krešimir Dobrilović, predsjednik Zajednice za franšizno poslovanje HGK i vlasnik franšize Carwiz, rekao je u uvodnom slovu da je malo toga važno za opstanak poduzetništva kao zajedničko suočavanje s izazovima i preprekama pred nama. Rekao je da poslovanje po uhodanom poslovnom modelu – franšizi – može umanjiti poslovne rizike. Dojma je da hrvatski poduzetnici još uvijek zaziru od ovakvog oblika poslovanja: i potencijalni primatelji, i davatelji. Jedan od glavnih ciljeva Zajednice franšiznog poslovanja je, kako navodi, informirati i educirati. Financiranje navodi kao veliki izazov, jer se rizici poslovanja se ne percipiraju kao umanjeni od strane kreditora. Ne manje važan segment edukacije je pritom zaštita intelektualnog vlasništva.
POSLOVANJE PO UHODANOM POSLOVNOM MODELU
Ljiljana Kukec, dopredsjednica spomenute Zajednice, izlagala je na temu “Je li moj posao franšizabilan?”. Pojasnila je kako je jedno kreirati franšizu, a drugo kupiti franšizu i umanjiti poduzetnički rizik. Više od 90% različitih vrsta poslovanja je, kako smatra, franšizabilno. Pri kreiranju franšize često se kopiraju tuđi ugovori, no to je loša praksa: pri kreiranju franšize treba zatražiti stručnu pomoć. Navodi da je na europskoj razini šansa za preživljavanje poduzetnika u prvih pet godina 23%, a kroz franšizno poslovanje se penje na 92%. Uspjeh, ipak, nije zajamčen.
Kupac franšize davatelju ustupa tri glavna resursa: novac, vrijeme i ljude. Širenje je tako za davatelja jednostavnije, može osigurati veću kupovnu moć kod dobavljača, bolje lokacije ili tržišnu dominaciju. Pojasnila je koje su prednosti i mogućnosti koje se pružaju skaliranjem preko franšiznog poslovnog modela. Naglasila je kako su marketing fee i training fee zapravo pokrića troškova koji nastaju zbog zajedničkog oglašavanja i treninga. Tantijeme se pak plaćaju mjesečno, najčešće u postotku od prihoda, što je dobar motivator. Za davatelja je franšize sama franšiza novi proizvod na novom tržištu. Ako je, primjerice, to fast food franšiza, davatelj prodaje i fast food i franšizu.
ISKUSTVA PODUZETNIKA KOJI POSLUJU PO FRANŠIZNOM MODELU
U prvom panelu mogli smo čuti iskustva poduzetnika koji posluju po franšiznom modelu. Alan Orlić iz Tinker Labsa vidi perspektivu u EdTechu: rodio se u SAD-u, a došao je u Hrvatsku sa suprugom, kao primatelj franšize Helen Doron, i to u Osijek. Imao je viziju i jako dobar tim u Osijeku, i to mu je pomoglo premda je bilo izazovno u početku. Sada ima infrastrukturu: 6 tečajeva, softver, marketing, ugovore, a trebalo je 5 godina da se to podigne. Čak nije ni vlasnik franšize za Hrvatsku, već njegov partner iz Vinkovaca. Kaže da mu je pomoglo što je HZZ uvrstio troškove kupnje franšize, jer su samo tako dobili 4-5 klijenata. Smatra da nije dovoljna samo volja primatelja franšize, već je potrebno dobro razmotriti kandidata i koliko se uklapa u poslovnu strategiju.
Hrvoje Tkalčić iz Škole brzog čitanja i mudrog učenja ispričao je kako su prvo otvorili posao po franšizi u Velikoj Gorici, i interes je bio ogroman. U vrlo kratkom razdoblju su došli na 24 jedinice u RH. Na budućnost edukativnih franšiza gleda pozitivno. Misli da je upravo edukacija potencijalnih primatelja franšiza izuzetno važna. Njima se pokazalo jako dobrom praksom surađivati s onima koji već jesu u edukacijskom biznisu.
MLAĐI SU OTVORENIJI FRANŠIZNOM POSLOVANJU
Antonija Jurič iz Bijelog svijeta govorila je o njihovu Jumpstart projektu: poduzetnici početnici nisu imali dovoljno znanja o poslovanju, pa su to odlučili promijeniti. Nakon vodiča i savjetovanja počeli su pripremati radionice kod otvaranja poduzeća, dakle puno više od prodaje samih uređaja. Kroz projekt je prošlo preko 150 sudionika. LG im je, na koncu, ponudio master franšizu. Klijentima ne pomažu samo kod odabira opreme, već i odabira lokacije, konkurentskih prednosti na lokalnom tržištu praonica rublja i slično. Vidi da mlađe generacije imaju veću otvorenost prema franšizi i uhodanom poslovanju kao mogućnosti dodatnog stjecanja prihoda. Drago joj je da i banke sve više prepoznaju franšize.
Matija Blažević kaže kako Rakhia bar posluje od 2012. godine, pri čemu je publika stalno rasla. Čekali su pravi trenutak, i na kraju su lockdown iskoristili za postavljanje franšize. Dio njihovog poslovanja je i event management, što se pokazalo važnim. Filtriraju kandidate za primatelja franšize preko svog upitnika i paze s kim će ulaziti u posao. David Kosir iz Friendly Firea rekao je kako njihovo softversko rješenje puno olakšava poslovanje i skaliranje. Igraonicu može voditi i samo jedan čovjek na maksimalno 80 posjetitelja. Kaže da su imali nešto sreće kod prvih klijenata, ali je to novo tržište gaming arena bilo izazovno za otvaranje. Prve vlastite lokacije su skupe, a isto tako nije jednostavno uvjeriti prve kupce da se priključe. Smatra da franšizno poslovanje ima puno potencijala za povećanje uspjeha. Važan je skin in the game, primatelj mora imati kapitala da krene u to.
TRAŽENJE STRANIH PARTNERA
Ovo izvrsno pitanje za paneliste, “kako pronalazite strane partnere za franšizu”, dobilo je različite odgovore. Dobar dio ih traže kroz postojeće kupce. Friends, families and fools, kako kaže Alan Orlić. Oni su se proširili u Srbiju i BiH, a ciljaju Njemačku i SAD. David Kosir se fokusira na master franšizere i area developere, jer ne stignu prodavati jedan po jedan. Cilj im je biti najveći na svijetu, pa se traži brzina.
Hrvoje Tkalčić je kao primatelj franšize iz Srbije i master franšizer, naveo da su supruga i on tražili programe za vlastitu djecu te tako postali franšizeri, a već su imali druge franšize kao privatni poduzetnici. Jako su zadovoljni i sretni tom franšizom. Matija Blažević je već imao iskustva s eventima na Zrću i stranim partnerima pa su im vrata prema inozemstvu bila otvorena vrlo brzo. Mentor im je Andrija Čolak i gura ih prema učvršćenju franšize u Hrvatskoj. Antonija Jurič kaže da su važna franšizna udruženja i da se tako može postići vidljivost kod onih koji traže poslovne prilike ili opremu za poslovanje.
“Nakon 6 mjeseci svaki primatelj franšize misli da je pametniji od franšizera”, kaže Ljiljana o prijedlozima primatelja koji nisu u skladu s postojećim poslovnim modelom. Dosta tih odstupanja je dio ugovora pa je to zaštita davatelja franšize. Kod financiranja su pomogli HZZ, fondovi EU, banke to nažalost još uvijek slabo prepoznaju kao manje rizično. U inozemstvu postoje posebni odjeli za franšizno poslovanje, kaže David. Matija dodaje da ih banke nisu ispratile. Antonija pak tvrdi da bi bilo dobro da se ne gleda samo primatelja franšize kod financiranja, već i partnera, odnosno davatelja franšize.
ZAŠTITA INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA
Između dva panela, odvjetnik Andrej Matijević govorio je o zaštiti intelektualnog vlasništva. Osvrnuo se ukratko na početke franšiznog poslovanja: 1880. je Isaac Singer utemeljio ono što danas poznajemo pod franšiznim poslovanjem i registrirao međunarodni žig. Što se usluga tiče, 1903. je Ford započeo s franšiznim prodavaonicama, a šezdesetih stiže dobro poznati McDonald’s. Odvjetnik Matijević dotaknuo se važnog aspekta zaštite: trajanja. Trgovački znak (žig) tako traje 10 godina, patent 20 godina, a autorsko pravo 70. Trgovački znak se registrira i teritorijalnog je obilježja te se može obnavljati iz godine u godinu. Patenti su veoma skupi za registraciju, dok se autorsko pravo ne registrira kao takvo, već priznaje. Ispričao je nekoliko zgoda vezanih uz poslovne tajne i franšizno poslovanje, na zanimanje okupljenih.
FINANCIRANJE FRANŠIZNOG POSLOVANJA
Posljednji panel dotaknuo se financiranja franšiznog poslovanja. Na njemu su bili predstavnici komercijalnih banaka, HBOR-a kao razvojne, državne banke te HZZ-a kao partnera kod (samo)zapošljavanja. Sandra Špiranović iz PBZ-a je ispravno primijetila, vezano uz analizu financijske sposobnosti, da je najprije važno promotriti je li poduzetnik davatelj ili primatelj franšize. Etablirani poduzetnici-davatelji se drukčije analiziraju od startupova, primatelja franšize.
Kristijan Buza iz HZZ-a požalio se da ga uvijek zovu zbog statistike. Istaknuo je da bi svi trebali više pričati o potpori za proširenje poslovanja, koja se dodjeljuje uspješnim korisnicima potpore za samozapošljavanje, i koja isto tako ima među priznatim troškovima i kupnju franšize. Franšizerima su dosad dodijelili 6 potpora, što nije velik broj, no vjerojatno dio njih nije tražio potporu za franšizu.
Jadranka Mršić Hebrang iz HBOR-a rekla je kako je njihova uloga analizirati prazne prostore na tržištu. Na poduzetniku je, kod kupnje franšize, odgovornost jer su oni, na neki način, kupili model. Taj model treba znati i moći primijeniti na određenom tržištu. Na pitanje koja bi znanja trebali bankari specijalizirani za franšizno poslovanje, panelisti su izjavili da bi edukacija bi bila drugi korak, a prvi je brainstorming proces između zajednice banaka, HBOR-a, HAMAG-a o tome kakvim će se modelom financirati franšize.
Mršić Hebrang kaže da su određeni sektori dosta specifični, i zato treba razumjeti poslovni model po kojem posluju. Ako pričamo o startupovima, tu se može procijeniti jedino poslovni plan i pokretač, odnosno razgovor s njime. Oni moraju znati dobro prezentirati poslovni model i pokazati da razumiju uključene rizike.
PO ČEMU ĆU PAMTITI DRUGI FORUM FRANŠIZA?
Većina je okupljenih primijetila kako je drugi Forum franšiza imao još bolju atmosferu od prvog, u smislu da je ona bila partnerska i suradnička. U to se možete uvjeriti i u video-snimci ispod. Čini mi se da bi svi poduzetnici trebali promišljati isplati li im se ovakav oblik poslovanja jer nosi svoje prednosti, ili barem zahtijeva da dobro promisle vlastiti poslovni model. O tome, ipak, nešto više u sljedećem, gostujućem članku.
