Odnos prema dugu nije samo pitanje financija, već i kulture. Treba razlikovati privatni od javnog duga, a vrlo dobar indikator buduće slabosti u vremenima krize jest previsoka razina privatnog duga. Javni dug je malo drukčija kategorija. Pogledajmo: kako je moguće da javni dug raste po visokim stopama u zadnjih nekoliko godina, a zaduženost pada?
DUG RASTE, A KAKO TO DA ZADUŽENOST PADA?
Donji grafikon namjerno ima pogrešan naslov u riječi dug. Time vas priopćenja koja dolaze iz vladinog sektora znaju često zavarati. Grafikon bi trebao radije koristiti riječ “zaduženost”.
Izvor: Eurostat
Obrada: Serdarusic.com
Dug se izražava u apsolutnim iznosima (npr. milijardama eura), dok se zaduženost izražava kao koeficijent (kao decimalni broj) ili kao postotak. Nemojte nasjesti da se dug Hrvatske smanjio! Smanjio se jako omjer dug/BDP, i to unatoč rastu duga. Naime, nominalni BDP (koji se ne korigira za inflaciju) se ipak povećao znatno više od visine duga. Problem je teže rješavati kad kamatne stope počnu rasti, a istovremeno je porasla i osnovica (iznos duga). Prije nekoliko godina sam tvrdo inzistirao na ispravnoj terminologiji u radijskoj emisiji s ključnim Vladinim dužnosnikom. Vladi isplati to ovako prezentirati. Mene to smeta, i to ne samo zato što se zalažem za fiskalni konzervativizam.
HIPNOTIZIRAJUĆI KRUGOVI POREZNOG RASTEREĆENJA
Naime, Vlada to neće učiniti kad treba reći da se porezni teret povećao i koristiti koeficijent porezni prihodi/BDP. Radije govoriti o hipnotizirajućim krugovima poreznog rasterećenja (četvrtom, petom, šestom itd.) te spominjati apsolutne iznose, i to ex-ante.
Koga briga ako PSG ima najskuplju ekipu, ako ispadaju u osmini finala Lige prvaka? Proučimo malo situaciju ex-post. “Na kraju se mrtvi broje”, stoga treba gledati omjer porezne presije na ekonomiju: porezni prihodi/BDP. Ako ne vjerujete meni, vjerujte svojim očima.
Doduše, treba priznati Vladi da je tu napravila određen pomak, umanjila je taj pritisak u zadnje dvije godine, no i dalje smo na razini iznad 2017. Još jedan plus jest da smo, relativno gledajući, ispod europskog prosjeka. Ipak, možemo mi bolje od toga. Karta općenito pokazuje da je europski istok fiskalno obazriviji.
Izvor: Eurostat
PONOVNO RICARDO-BARRO EFEKT
Kao što se može vidjeti iz grafikona na početku teksta, dug raste prema dugoročnom trendu. No, u 2022. započinje korekcija omjera dug/BDP, zato što BDP puno brže raste od duga. Zanimljiv osvrt na to dao je Nenad Bakić.
U suštini je napisao kako su se države zadužile izdavanjem obveznica, koje su kupili uglavnom institucionalni ulagači – središnje banke i investicijski fondovi, ponajviše mirovinski. Obveznicama je pak, zbog inflacije, pala cijena pa su građani opet bili na gubitku jer im je mirovinska štednja izgubila na vrijednosti. Dobar trik, zar ne?
No, Hrvatska ima pad omjera poreznih prihoda u odnosu na BDP zadnje dvije godine. Moguće je to pripisati rastu potrošnje u odnosu na BDP, no pogled na omjer štednje u odnosu na BDP koji se u ovoj krizi povećavao to demantira. Zašto se povećava udio štednje u BDP-u? Odgovor je možda vrlo jednostavan: Ricardo-Barro efekt.
