Jučer je u Dnevniku HRT-a gostovala ministrica turizma i sporta, Nikolina Brnjac. Posebni naglasak stavljen je na gastronomiju i enologiju, u kojeg, kako ministrica tvrdi, hrvatski turizam puno ulaže. “Tako podižemo kvalitetu turističke destinacije, kao i ponudu.” U razgovoru je bilo riječi o strategiji za turizam, a onda i o Zakonu o turizmu. Kako je danas kodna riječ u svemu “održivo”, strategija se zove “Strategija održivog turizma”, a provodi se kroz Akcijski nacionalni plan ugostiteljima. Čitajte to kao EU sredstva koja su Hrvatskoj dodjeljuju za nabavu opreme koja može proći kroz filter zeleno i/ili digitalno. Kako se u sve to uklapa ekološki porez i hoćemo li vidjeti veći naglasak na upravljanju destinacijama?
INDEKS TURISTIČKE RAZVIJENOSTI I UPRAVLJANJE DESTINACIJOM
Iako Hrvatska ima nekoliko zakona koji uređuju područje turizma, prema riječima ministrice, ovakav zakon još nismo imali. Pretpostavljam da je potrebno uskladiti ga sa strategijom i akcijskim nacionalnim planom, odnosno svemu što smo se pred EU obvezali kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti te dobili sredstva. Novi zakon je krovne naravi, kako navodi ministrica. Koje bi bile novine takvog zakona?
Računat će se indeks turističke razvijenosti, koji nije svugdje isti. Ministrica je navela tipičan primjer Vrgorca i Rovinja. Vjerujem da stoga i zaključuje da “nema jedinstvenog recepta”, odnosno da će se recept razlikovati ovisno o destinaciji. I sam zagovaram upravljanje destinacijom kao alat za povećanje konkurentnosti turizma, premda je pitanje kako će ono biti izvedeno. Ministrica je istaknula kako će upravljanje destinacijom pasti na lokalnu sredinu, odnosno gradonačelnike i načelnike općina. Prije toga će se napraviti krvna slika, odnosno izračunat će se indeks turističke razvijenosti (ITR). Inače je prije par tjedana najavljeno kako stiže novi Zakon o turizmu.
Indeks turističke razvijenosti (ITR) se već i sada koristi u natječajima, o čemu više u prikazu Alpha Capitalisa. Model ITR postoji već nekoliko godina, a razvio ga je Institut za turizam u suradnji s Ministarstvom. Njime se Hrvatska dijeli u skupine, koje možete pogledati ovdje. ITR indeks je dosad računao Institut, a moguće je da će trošak pasti na same destinacije, odnosno lokalnu upravu.
EKOLOŠKI POREZ: ŠTO DONOSI I TKO ĆE GA PLAĆATI?
Ono što se u medijima najavljivalo kao novost su: ekološki porez ili doprinos te novo nacionalno vijeće za upravljanje održivim turizmom, čiji bi predsjednik bio predsjednik Vlade.
Tko će snositi trošak koji nosi ekološki porez? Pa turisti, naravno.
A sad malo o elastičnosti. Uvodi se novi ekološki trošak koji će, pretpostavljam, lokalna uprava spustiti niže. Hoće li taj trošak snositi gosti ili iznajmljivači, odnosno hoteli, kampovi i svi koje se bave turističkom djelatnosti, vidjet ćemo iz novog prijedloga Zakona. U ekonomiji je poznato da se u konačnici porez ili bilo koje slično davanje koje ima oblik poreza, porezni obveznik prebacuje na drugog ako ikako može. To se zove porezna incidencija ili konačni učinak.
Ovo je pitanje uvijek zanimljivo, jer jedno je zakonska, a drugo ekonomska incidencija. Odnosno, jedno je pitanje tko je porezni obveznik, a drugo tko plaća poskupljenje. Pitanje konačnog učinka tiče se elastičnosti ponude i potražnje, odnosno podnošenja poreznog tereta. Tko će podnijeti više poreza, a tko manje? Pogledajte ovdje.
Možemo zaključiti s generalnim pravilom oko elastičnosti i poreza: ako je ponuda elastičnija od potražnje, kupci snose najveći dio poreznog tereta. Vrijedi i obrnuto, ako je potražnja elastičnija od ponude, proizvođači snose najveći dio troška poreza. Porezni prihodi su veći što su potražnja i ponuda neelastičnije. Ako je vjerovati određenim istraživanjima, potražnja za turističkim proizvodima generalno je cjenovno neelastična, dok ostali čimbenici ostaju konstantni. To bi značilo da će ekonomski teret novog ekološkog poreza prije pasti na kupce. Neki nalazi potvrđuju da je potražnja za hrvatskim turizmom cjenovno dosta neelastična (potražnja je neosjetljiva na cijenu), dok je dohodovno visoko elastična (potražnja je jako osjetljiva na promjenu dohotka potrošača).
KAKO OPRAVDATI JOŠ VIŠE CIJENE UZ VELIKE GUŽVE I MANJAK RADNIKA
Profesor Josip Mikulić jučer je komentirao prolazno vrijeme nadolazeće turističke sezone.
Istaknuo je da sam kolovoz, zbog ekstremne sezonalnosti, generira više noćenja nego cijelo prvo polugodište te kako je ključan konačni financijski rezultat. A ne fizički pokazatelji, poput dolazaka ili noćenja. Kako je istaknuo, međugodišnje promjene broja noćenja i u ovom razdoblju indiciraju kako će se kretati glavna sezona. Mikulić pokazuje kako je Hrvatska nakon prva četiri mjeseca na 119,94 % lanjskog broja noćenja, ali i nešto iznad 2019. (100,62 %).
Od deset glavnih emitivnih tržišta, uključujući Hrvatsku, posebno se ističe Poljska, s porastom od 62,13 % u odnosu na isto razdoblje lani. Italija se oporavlja nakon pandemije (+47,87 %). Mikulić zaključuje kako dosadašnji tijek godine upućuje na to da bismo ponovno mogli imati jednu rekordnu godinu. Zato je ključno da ove godine opravdamo visoke cijene kroz adekvatnu uslugu i doživljaj. To će biti jako izraženo u vršnim mjesecima (srpanj i kolovoz) “kada broj turista eksplodira i krenu velike gužve – to će uz kronični manjak kvalitetne radne snage definitivno biti najveći izazov ove godine”.
Zaključak: novi Zakon, novi troškovi. Što za lokalnu upravu, kroz financiranje ITR-a, što za same turiste (ekološka renta, odnosno ekološki porez) uz upravljanje destinacijom (lokalna uprava), a sve uz Vladinu koordinaciju, kroz osnivanje novog Vijeća.
Hoće li zakon riješiti pitanje nedostajuće radne snage? Da bi turizam bio održiv, ne u smislu ekologije, nego ekonomije, kupac turističke usluge mora imati pozitivno iskustvo. Inače će se teško vratiti.
