Europski indeks sentimenta u padu: što možemo očekivati do kraja godine?

Europski indeks sentimenta u padu

Nije sve u brojkama. Volim popričati s ljudima na ulici, saznati koji je njihov osjećaj o tome kuda ide ekonomija, kako ide njihov posao. To se može vidjeti i na široj skali. Zato koristimo mjerenje očekivanja u obliku indeksa sentimenata i pouzdanja. ESI (Europski indeks sentimenta) jedan je od njih, o kojem želim reći nešto više.

EUROPSKI INDEKS SENTIMENTA U PADU

Jedan od dva važna indeksa kojima se bavi Program poslovnih i potrošačkih istraživanja Europske komisije jest Europski indeks sentimenta (European Sentiment Indicator). Njime se mjere stavovi i prosudbe poduzeća i potrošača u različitim industrijama te nam on može reći kako oni vide trenutno stanje gospodarstva. Europski indeks sentimenta bio je u padu u svibnju, a jednako tako i maloprodaja. Slični podaci o padu maloprodaje dolaze i iz SAD-a.

To će snažno utjecati na politike središnjih banaka. Američki FED ima dvostruki cilj: puna zaposlenost i stabilnost cijena. Za razliku od FED-a, većina velikih središnjih banaka treba motriti samo na stabilnost cijena, pa tako i ECB. U prijevodu, FED cilja prirodnu nezaposlenost (ne radi samo onaj tko baš ne želi) te inflacijsku stopu od 2 posto. ECB nema deklarirani cilj oko zaposlenosti, nego samo oko stabilnosti cijena, pa je cilj godišnja stopa inflacije od 2 posto.

RAZLIKE IZMEĐU SREDIŠ NJIH BANAKA: FED

Visoka američka inflacija za svibanj nagnala je FED da odustane od podizanja temeljne kamatne stope za 50 baznih bodova. U SAD-u postoji redoviti kalendar objava podataka. Ključni su podaci o zaposlenosti (uvijek prvi petak u mjesecu), a tjedan iza slijede podaci o inflaciji. Sastanak ključnog FED-ovog tijela (FOMC) događa se u tjednu nakon objave inflacijskih podataka, nakon čega se povlači u samonametnutu šutnju. Tako je FED prošli tjedan ipak uspio ne iznenaditi tržišta s podizanjem temeljne kamatne stope od 75 baznih bodova, na način da je pouzdanim kanalima procirkulirala informacija o podizanju kamatne stope za 75, a ne 50 baznih bodova. Time je doveo temeljnu kamatnu stopu na razinu od 1,75 posto.

Američko gospodarstvo nalazi se u stanju vrlo niske nezaposlenosti, gotovo povijesne, te visoke zaposlenosti. Potražnja za radnicima je visoka, što FED-u daje vrijeme da se fokusira isključivo na inflaciju. Stoga je započeo agresivno podizanje kamatnih stopa, a podaci o blagom padu maloprodaje mu idu u prilog. Visoke cijene, osobito hrane i goriva nad kojima FED ima najmanju kontrolu, počinju smanjivati potražnju. Sada je vrijeme da se napadne inflacija sama po sebi, radi dugotrajnijeg zapošljavanja. Premda ponajprije želi meko slijetanje, FED računa da će dovoljno podići kamatne stope i dočekati moguću recesiju u stanju u kojem opet može započeti kvantitativno popuštanje.

ECB PROTIV STAGFLACIJE

ECB je procijenio da je inflacija u Europi drukčije prirode. Smatra da je inflaciju uvezla preko pretjeranih fiskalnih poticaja posljednjih dviju američkih administracija te rusko-ukrajinskog rata i dodatnog povećanja cijena hrane i energije (strateška naivnost Europe, u čemu je Njemačka osobito briljirala). Odbijanje djelovanja od strane ECB-a imalo je, pak, svoju cijenu. Prinosi na državne obveznice su eksplodirali i prijete krizom državnog duga, koja se može preliti i na europski bankarski sustav. Naime, današnji se sustav temelji na obnavljaju kreditne izloženosti, koja potječe iz ogromne likvidnosti kojom se sustav punio više od desetljeća.

Sad kad je odnos duga i BDP-a značajno podignut uslijed fiskalnih i monetarnih poticaja, riskira se ne samo nestabilnost javnih financija zemalja europske periferije, već i perjanica europskog gospodarstva. Posredno bi time u poteškoće upale i bankarske grupacije koje su financirale taj dug. Uvijek govorim: dug je dobar sluga dok daje veći prinos (povrat) od svog troška. Dobar dio duga kupovale su same središnje banke. Ako se likvidnost počinje smanjivati, a počeli smo ciklus monetarnog zatezanja zbog borbe s razbuđenom inflacijom, scenarij recesije čini se poželjnim. Pogotovo ako je kratkotrajna, a još poželjnije i blaga. Jer stagflacija, posebno ako potraje, je kudikamo lošiji scenarij.

Š vicarski SNB je kamatne stope podignuo ranije. Time je ojačao franak i izbjegao posredan uvoz inflacije preko slabijeg franka. Inflacija se ipak blago razbudila i u Š vicarskoj.

JE LI MOGUĆE HRVATSKO MEKO SLIJETANJE?

Hrvatska bilježi rast maloprodaje, što je vidljivo i iz podataka o fiskalizaciji raspoloživih s krajem svibnja, kao i objava DZS-a. U travnju potrošnja u maloprodaji raste 5,7 % na godišnjoj razini, već 15. mjesec zaredom. Maloprodaja raste brže nego mjesec prije (rast od 0,3 % u odnosu na ožujak), što je čest pokazatelj nastavka rasta gospodarstva. Po ovome se razlikujemo od SAD-a i EU. Inflacija je jako skočila i godišnje iznosi 10,8 posto pa je trenutno iznad europskog prosjeka. Očekuje se da će turistička sezona biti izuzetna.

Ako će inflacija i dalje nastaviti rasti, a podaci o maloprodaji doprinijet će tome, nepripremljenost na domaćoj i eurorazini bi nas mogla jako zaskočiti. Ministar financija Zdravko Marić je na formalnom sastanku u Luksemburgu, gdje se formalno potvrđivao ulazak Hrvatske u euro, izjavio da se prostor za intervencije u cijenu goriva sužava zbog europskih pravila. Ostalo je samo 20 lipa po litri za dizel, a 36 lipa kod benzina.

Trošak razbuđene inflacije direktno će se preliti na osobnu potrošnju, osim ako država ne prekrši europska pravila i/ili uvede dodatne proračunske uštede. Utjecaj prijevoza imao je velik kontribucijski efekt kod zadnjeg očitanja inflacije. Sve ovo mogli bismo ovo nazvati i “hrvatsko meko slijetanje”. Koliko je ono vjerojatno, vidjet ćemo. Nadu u to daje poslovanje hrvatskih poduzeća koje je u 2021. bilo najbolje u zadnja dva desetljeća, o čemu uskoro više.

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo: