Geoekonomija – međuigra geopolitike, ekonomije i investicija (II)

Churchillova zamka

Monografija Joachima Klementa izdana je 2021. pod naslovom Geoekonomija: međuigra geopolitike, ekonomije i investicija ili izvorno Geo-Economics: The Interplay Between Geopolitics, Economics, and Investments. U drugom dijelu niza Geoekonomija govorimo o međunarodnoj ekonomskoj suradnji i rivalstvu Kine i SAD-a, iz kuta autora knjige. Objasnit ćemo i što je Churchillova zamka te zašto je izvjesnija od Tukididove. Ako niste, prvi dio ovog niza možete pročitati ovdje.

MEĐUNARODNA EKONOMSKA SURADNJA

Smanje li svoje poreze, siromašne zemlje postaju privlačnije stranim investicijama. Ipak, čak i razvijene Irska i Južna Koreja mogu postati produktivnije odluče li se dodatno smanjiti barijere trgovini. Nadalje, zabilježene su koristi ekonomske diplomacije u vidu povećanja stranih investicija i izvoza kao rezultat povećanih izdvajanja agencijama za promociju investicija i izvoza. Otvaranje dodatne ambasade u stranoj zemlji isto tako doprinosi znatnom povećanju izvoza u tu zemlju.

Učinci međunarodne porezne konkurencije nisu izravno mjerljivi. No, smatra se da pogoduju malim i otvorenim zemljama, među kojima je Irska ponajbolji primjer. Iako smanjenje marginalnog i efektivnog poreza na dobit dovodi do porasta BDP-a i do veće zaposlenosti, velike zemlje si mogu priuštiti veću stopu poreza na dobit jer prednost koncentracije velikog broja klijenata na jednom lokalitetu može prevagnuti nad koristi koji pruža niža porezna stopa u drugim zemljama. Zahvaljujući liberalizaciji financijskog sustava, cijene dionica trebale bi rasti u dugom roku, iako razmjerno sporije nego rast prihoda i BDP-a. Tržišta najviše izložena riziku međunarodne trgovine jesu ona s najvišim udjelom trgovine u BDP-u. Najotpornije su zemlje s jakim domaćim tržištem, SAD prije svih.

RADNIČKA KLASA JE NAJGORE PROŠLA?

Globalizacija je povećala nejednakost unutar država, ali ju je smanjila između njih. Uslijed globalizacije, a mjereno realnim dohotkom, radnička klasa u zapadnim zemljama prolazi najgore. Najviše se okoristio srednji sloj u zemaljama u razvoju. Zato su sve češće kritike upućene MMF-u, WTO-u i drugim srodnim organizacijama da pogoduju razvijenim (zapadnim) zemljama. Među učestalim kritikama su:

  • prava intelektualnog vlasništva dovode do većih pravosudnih troškova u zemljama u razvoju;
  • sporazumi o slobodnoj trgovini prelako omogućavaju stranim investitorima tužiti državu na arbitražnom sudu;
  • pogodovanje jednoj industriji nauštrb drugoj.

GLOBALIZACIJOM NAJVIŠE DOBIO – SAD

Zanimljivo je da su SAD, mjereno rastom gospodarske aktivnosti i troškovima njenog održavanja, najviše dobile globalizacijom. Tako bi 2050. mogle ostati jedinom zemljom iz starog društva unutar G7. Usponom Kine, jačanjem nacionalizma i populizma u zemljama u razvoju, migriranjem poslovnih procesa na Istok te slabljenjem liderstva zbog nepoštivanja vlastitih (npr. maastrichtskih) pravila, zemlje zapadne Europe imaju mnogo za izgubiti na geopolitičkom planu.

RIVALSTVO SAD-A I KINE

Jedna od važnih silnica u geoekonomiji je rivalstvo SAD-a i Kine. Čini se da se kod njega javlja Churchillova zamka: pojasnit ćemo ovaj pojam i njegovu veću vjerojatnost od Tukididove zamke. Tu je i specifičan pristup kod inozemnih ulaganja, osobito u siromašnije zemlje.

Kina je postala zemlja potrošnje. Iz tog razloga, svaka kriza u Kini trese i globalnu ekonomiju i tržišta kapitala. Prema procjenama, kriza u Kini najviše bi pogodila zemlje u razvoju, zatim Njemačku, Južnu Koreju i Japan, zbog njihovih tijesnih trgovinskih veza s Kinom. Istovremeno, takva kriza najmanje bi utjecala na SAD. Veća kriza u Kini može u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju postići učinak sličan krizi 2008. Normalizacija bi u tom slučaju mogla trajati duže od 8 godina. Kod takve bi krize došlo do smanjenja prinosa američkih dugoročnih obveznica za otprilike 0,5 posto, porasta EMBI spreada za 2-3 posto, jačanja dolara za 6-12 posto te pada cijena nafte, industrijskih metala i svjetskih dioničkih indeksa u visokim dvoznamenkastim postocima.

KINA ŽELI POSTATI HIGH-TECH ZEMLJA

Kompetitivna prednost Kine može nestati bržim rastom troška rada u odnosu na zemlje poput Vijetnama ili Meksika. Želi li postati visokorazvijena ekonomija, Kina mora izbjeći zamku srednjeg dohotka i postati high-tech zemlja. Zato je započela s MIC25 projektom kako bi se strateški važne industrije okrenule domaćem tržištu. Smatra da taj projekt najviše pogađa Njemačku, Južnu Koreju, Irsku, Češku i Mađarsku. Zakon o nacionalnoj sigurnosti, antiterorizmu i cyber-sigurnosti koji kineskoj vladi omogućava pristup važnim informacija odbija tech kompanije poput Mete i Twittera. Međutim, kupnjom stranih kompanija, suradnjom sa stranim sveučilištima i unajmljivanjem stranih stručnjaka, zemlja si nastoji osigurati strani know-how. Tako su nastali tehnološki divovi poput Lenova i Huaweija.

ŠIRENJE KINESKOG UTJECAJA

Kina nastoji iskoristiti nekoliko mehanizama za širenje utjecaja po svijetu. RCEP-om se širi na tržište jugoistočne Azije. Tako nastoji primorati Japan, Južnu Koreju i Australiju da se zbliže s njom umjesto SAD-om. Zatim, BRI (Belt and Road Initiative) nastoji privući članove energetskim i infrastrukturnim investicijama. Tako je, primjerice, Kina renovirala luku Pirej počevši njome i upravljati. Dugoročno je BRI usmjeren na ulaganja u industrijsku proizvodnju i visoke tehnologije.

Temeljna strategija Kine je ponuditi zemljama bolje uvjete financiranja nego zapadni kreditori. U prijevodu, to znači jeftinije financiranje i manje restriktivne klauzule. Podršku u tome pružaju kineska vlada i banke, od kojih je AIIB najveći pojedinačni financijer.

CHURCHILLOVA ZAMKA IZVJESNIJA OD TUKIDIDOVE

Prednost kineske strategije ujedno je i njena zapadna kritika. Kina zemljama nudi poslove pod nejasnim i labavim uvjetima, što odgovara siromašnijim dužnicima. Privlačne su joj zemlje siromašne novcem, a bogate imovinom, koju potom Kina prihvaća kao sredstvo otplate zajmova. U slučaju bankrota dužnika, ona preuzima upravljanje tom imovinom. Jedan takav primjer je obnova luke Hambantota na Š ri Lanci, nad kojom je kontrolu preuzela Kina.

Međutim, kineska agresivnost u financiranju projekata ima granice. AIIB, koja goleme kineske devizne rezerve investira u visokoprinosne instrumente, mora održavati visok kreditni rejting. U trgovinskom ratu sa SAD-om, Kina uzvraća oprezno. Može profitirati preusmjeravanjem izvoza u zemlje koje ne sudjeluju u carinskim ratovima. Međutim, nastavljanje tog rata unedogled malo je izgledno: političari su neskloni donositi odluke koje bi dovele do ekstremnih učinaka.

Konačno, u pogledu rivalstva ove dvije zemlje Tukididova zamka, u kojoj sukob eskalira, zbog globalizacije je malo vjerojatna. Izvjesnija je Churchillova zamka, odnosno hladni rat nalik onom između SAD-a i SSSR-a. Churchillova zamka podrazumijeva da se oko dvije sile formiraju nove organizacije i umrežena partnerstva. U ovom se slučaju procjenjuje da bi u takvim uvjetima nužnom diverzifikacijom dobavnih lanaca mogla profitirati Indija, Meksiko i Vijetnam.

(niz Geoekonomija bit će nastavljen)

Autor: Mihael Stančirević


Mihael StančirevićMihael Stančirević završio je diplomski studij nautike na pomorskom fakultetu u Rijeci te je nekoliko godina proveo radeći u pomorstvu. Odlučio se za karijerni zaokret položivši ispit za investicijskog savjetnika i CFA 1. razine, nakon čega je radio kao broker i kreditni posrednik. Područja interesa su mu investiranje i tržišta kapitala. U slobodno vrijeme često plovi stručnom literaturom iz ovog područja.

 


Ovo je članak iz nove serije, Gostujući članci.

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo: