Monografija Joachima Klementa izdana je 2021. pod naslovom Geoekonomija: međuigra geopolitike, ekonomije i investicija ili izvorno “Geo-Economics: The Interplay Between Geopolitics, Economics, and Investments”. U trećem dijelu niza Geoekonomija govorimo o tome zašto su podaci nafta 21. stoljeća, iz kuta autora knjige. Pojasnit ćemo i zašto je energetska tranzicija prepuna izazova te koje zemlje su u njoj otišle najdalje. Ako niste, prvi dio ovog niza možete pročitati ovdje, a za drugi dio niza kliknite ovdje.
PODACI KAO NAFTA 21. STOLJEĆA
Cyber napadima su najviše izloženi sektori gdje postoji pravo privatnog vlasništva, poput biotehnologije i farmacije, ali i bankarstva. Malen broj pružatelja usluga cyber sigurnosti može poduzećima predstavljati značajan problem. Nadalje, smatra se da će njihov prelazak na cloud donijeti nove potencijalne opasnosti. Trend cyber napada na tvrtke je living off the land (op. korištenje legalnog softvera koji koriste poduzeća u svrhu cyber napada) te zaobilaženje sigurnosnih postavki, što nije moguće odbiti anti-malware programima. Zloćudni programi (malware) su na dark webu jeftiniji no ikad, što omogućuje da i hakeri srednje razine vještina na poduzeća lansiraju više napada niskog intenziteta.
CYBER NAPADI U BANKARSTVU
U bankarstvu su najčešći napadi na DDoS, SWIFT ili na samu centralnu banku. Dovoljno razoran cyber napad u bankarstvu može dovesti u pitanje likvidnost banaka ili namiru derivativa. Krađom podataka klijenata može poljuljati njihovo povjerenje u bankarski sustav, što može rezultirati financijskom krizom. Rivalstvo Kine i SAD-a, a primjer je zabrana Huaweija u Kini, moglo bi inspirirati dva razvojna pravca komunikacijske infrastrukture, onemogućiti standardizaciju, što bi zauzvrat povećalo osjetljivost na cyber terorizam.
Udar na električnu mrežu je najrazorniji tip napada, a mogu ga izvesti samo vrlo specijalizirani tehničari koje sponzorira strana vlast. Svijet se nastoji oduprijeti cyber terorizmu novim tehnološkim rješenjima. Primjer je blockchain tehnologija, premda ona ima svojih nedostataka.
KOLIKO ŠTETE MOŽE UČINITI CYBER NAPAD?
Šteta prouzročena cyber napadom u gospodarstvu ovisi o tipu napada, no može iznositi više od 2% BDP-a. Sofisticiran napad na londonsku električnu mrežu, prema jednoj analizi, poharao bi Veliku Britaniju smanjivši njezin BDP u najgorem scenariju za 17% u narednih 5 godina. Pritom bi ostavio milijune ljudi bez vode, struje, komunikacija i drugih potrepština. Ukupan trošak cyber napada na poduzeća od 2019. do 2023. mogao bi dosegnuti iznos kombiniranog BDP-a Francuske, Italije i Španjolske. Jači cyber napad obično potiskuje cijene dionica do 4%, pri čemu se dvogodišnji prihodi smanjuju za 10%. Primjer Sonyja iz 2011. pokazao je da, u ekstremnom slučaju, cijena dionice pogođene kompanije može pasti i za 30%!
GEOPOLITIKA ZELENE ENERGIJE I KLIMATSKE PROMJENE
Trenutačno nekoordinirana svjetska politika energetske tranzicije nastoji do 2050. povećati udjel obnovljive energije u proizvodnji električne energije na preko 60%. Energetska tranzicija kao projekt trebala bi se odviti u dvije faze, od kojih prva predviđa ekspanziju vjetro-solarne energije, a druga faza ulaganje u CCS (carbon capture storage, zarobljavanje ugljika), biomasu, geotermalnu energiju i male modularne reaktore.
Vjetro-solarna energija je 2019. bila najjeftiniji oblik energije u dvije trećine zemalja, i to dugoročnim opadanjem njezina prosječnog troška, bez subvencija. Ostala zelena energija nije trenutno konkurentna. Uspjeh koji energetska tranzicija može polučiti načelno ovisi o rastu BDP-a, troškovnoj konkurentnosti i političkoj volji suzbijanja procijenjenih efekata klimatskih promjena. Brzina istiskivanja fosilnih goriva zelenom energijom ovisi o odnosu njihovog troška proizvodnje.
FOSILNA GORIVA I ENERGETSKA TRANZICIJA
Prema procjenama, baterije do 2030. pojeftinjuju za dvije trećine, a električna vozila postaju troškovno konkurentna. Zbog toga se očekuje ubrzani rast potrošnje električne energije, a time i pritisak na energetsku tranziciju. Nasuprot fosilnim gorivima koje je mnogo lakše skladištiti, obnovljiva energija protječe i sprječavanje njezina gubitka iziskuje velik trošak. Tako se u bližoj budućnosti mogu formirati nova geopolitička žarišta. Procijenjen iznos ukupnih potrebnih investicija za iduća tri desetljeća iznosi 13,3 bilijuna USD, dok trošak izgradnje infrastrukture za prijenos električne energije iznosi dodatnih 11,4 bilijuna USD.
Proizvodnjom preko 70 % svjetskih baterija u 2019. i uz gotovo trećinu svih patenata u polju zelene energije, Kina predvodi ovu revoluciju, a slijedi je Europa. Očekuje se dugoročno zaostajanje SAD u tom procesu. Ipak, kineski patenti nisu kvalitetni i prema Cleantechovoj ranglisti najučinkovitije inovacije u budućnosti, a time i najveći povrati za ulagače, očekuju se u Njemačkoj, Južnoj Koreji i Singapuru. Smatra se da će daleko najviše dugoročnih investicija dolaziti iz azijsko-pacifičke regije, dok bi privatni investitori bili fondovi kao što su REIT-ovi (Real Estate Investment Trusts) i kućanstva.
PROBLEM DOSTUPNOSTI METALA
Energetska tranzicija koristi velike količine zemljanih metala za izgradnju potrebne infrastrukture. Međutim, većina je tih rijetkih metala zapravo dostupna u izobilju, a tehnologija recikliranja se ubrzano razvija. Očekuje se da će njihove cijene biti relativno niske i stabilne zbog podjednake ponude i potražnje: kod litija je ponuda čak i veća no potražnja. Zato se ne očekuje njihova tržišna nestašica.
Iznimka je kobalt, čija bi potražnja trebala nadmašiti ponudu i time uvjetovati porast cijene, premda se njegov udio u baterijama nastoji smanjiti na svega 6% u idućih 20 godina. Takvu će priliku, doduše, ulagači teško kapitalizirati jer od većih rudarskih kompanija samo su Boliden i Umicore do neke mjere poslovno izloženi kobaltu.
TU JE I NESTABILNOST CIJENA
Energetska revolucija u geopolitičkom smislu mogla bi biti specifična ako kompetitivnu prednost postignu zemlje koje nisu bogate resursima, nego imaju najbolja tehnološka rješenja. Cleantech ne smatra sunčanu Australiju obećanom zemljom za inovacije. Potrebno je iznaći efikasan cjenovni mehanizam, u protivnom projekti ostaju nerealizirani. Naime, zbog nestalnosti obnovljive energije, njena cijena jako varira, a time i novčani tokovi. Moguće rješenje je pustiti cijenu da fluktuira onda kada je ona visoka i ugovorno odrediti fiksne dugoročne tarife po kojima bi komunalne tvrtke kupovale energiju da od potrošača na sebe preuzmu dio rizika.
DALJNJI RAST POTRAŽNJE ZA NAFTOM
Sljedeća potencijalna prepreka koju energetska tranzicija ima pred sobom nalazi se u daljnjem rastu potražnje za naftom. Prema nekim procjenama ne očekuje se njezin vrhunac prije 2060. To može stati na putu ambicioznoj klimatskoj politici o velikim količinama nafte koje naprosto moraju ostati pod zemljom. Međutim, ako se energetska tranzicija bude provodila brže od očekivanog smanjivanja potražnje za naftom, proizvođači nafte će se međusobno boriti za opstanak i, ovisno o troškovima proizvodnje i svojem omjeru rezerve i proizvodnje (R/P), izabrati jednu ili dvije strategije. Prva je pump & dump, ograničenje proizvodnje i dizanje cijena. Druga je diverzifikacija i povećanje domaće potrošnje. Moguća je i pojava društvenih nemira i građanskih ratova u siromašnim državama.
Naftne kompanije koje se odluče za postepen prijelaz na obnovljive izvore energije, ulagačima mogu donijeti zaradu u kratkom roku. One koje postanu poduzeća za obnovljivu energiju odmah snosit će gubitke u kratkom roku, ali bi se dugoročno mogle isplatiti ulagačima. U ostalim bi slučajevima cijena dionice trebala biti stabilna, ali bi na kraju moglo ostati mnogo “nasukane” imovine. Njih tržišta još uvijek ne uzimaju u obzir prilikom uobičajenog načina vrednovanja naftnih kompanija na osnovu utrživih rezervi.
KAKAV JE UTJECAJ KLIMATSKIH PROMJENA?
Poznato je da prirodne nepogode učinkom na BDP određene zemlje mogu nadmašiti čak i utjecaj kriza i ratova. Dugoročno se ne očekuje drastičan ekonomski učinak klimatskih promjena u pogledu svjetskog BDP-om. On bi, doduše, trebao biti pozitivan u hladnim zemljama poput Mongolije i Rusije, a negativan u vrućim i siromašnim zemljama. Očekuju se i migracije s juga na sjever, kao i moguć porast društvene nejednakosti.
Bogate zemlje puno lakše podnose štetu od klimatskih nepogoda. Dugoročan porast temperature, prema procjenama, neće značajno utjecati na svjetska tržišta kapitala. Ipak, dionice kompanija koje djelatnost obavljaju na otvorenom mogle bi potonuti za 10-20% povećanjem premije rizika. Reakcije političara i drugih gospodarskih subjekata na klimatske i socioekonomske predikcije IPPC-a, koje gledaju daleko u budućnost, utjecat će na imovinu ulagača. I to bez obzira na njihovo mišljenje o samom narativu klimatskih promjena.
TROŠKOVE SNOSE SIROMAŠNI
Ekonomisti su suglasni da je CO2 negativna eksternalija. Da bi se potaknula dekarbonizacija uz izbjegavanje negativnih posljedica u ekonomiji, potrebno je odrediti cijenu CO2 koja nije ni previsoka ni preniska. SAD trenutno diskontira CO2 u poželjnom rasponu 2-3 %. EU trpi kritike zbog preniske cijene CO2, s izuzetkom Švedske, Švicarske, Finske i Francuske, koje su izglasale visoke poreze na ugljik.
Empirijska istraživanja nisu potvrdila tezu da energetska regulacija doprinosi inovativnosti, nego prije da inovativnost smanjuje potrebu za regulacijom. Troškove u praksi snose potrošači i poduzetnici koji si ne mogu priuštiti modernu tehnologiju.
***
Cijela monografija Joachima Klementa dostupna je na stranicama CFA Instituta.
(posljednji nastavak iz niza Geoekonomija)
Autor: Mihael Stančirević
Mihael Stančirević završio je diplomski studij nautike na pomorskom fakultetu u Rijeci te je nekoliko godina proveo radeći u pomorstvu. Odlučio se za karijerni zaokret položivši ispit za investicijskog savjetnika i CFA 1. razine, nakon čega je radio kao broker i kreditni posrednik. Područja interesa su mu investiranje i tržišta kapitala. U slobodno vrijeme često plovi stručnom literaturom iz ovog područja.
Ovo je članak iz nove serije, Gostujući članci.
