Kad su usred turističke sezone u srpnju 2021. izašle najave o prognozama rasta hrvatskog BDP-a, velik dio javnosti nije očekivao ovakav gospodarski uzlet. Sada s odmakom, kad se pročita tekst Liderova urednika g. Š ajatovića o obiteljskim poduzećima, može se reći da su stvoreni savršeni uvjeti za prodaju obiteljskih tvrtki, i malih poduzeća općenito. Kad kažem “mali poduzetnici”, mislim na poduzetnike mikro, male i srednje veličine prihoda.
SAVRŠ ENA OLUJA
Promotrimo pobliže što se to poklopilo kod najvećeg dijela hrvatskog korporativnog sektora (mikro, malih i srednjih). Taksativno, to su:
- dobna tranzicija vlasnika
- financijski položaj i profitabilnost
- dostupna sredstva za financiranje
- skori kraj ciklusa niskih kamatnih stopa
- daljnji dugoročni rast hrvatske ekonomije.
No, zašto to čini savršenu oluju za prodaju poduzeća?
“STARI SE” ILI DOBNA TRANZICIJA
Ne, ne radi se o Thompsonovom glazbenom broju, već o često prešućenom problemu hrvatskog korporativnog sektora. Ime mu je dobna struktura vlasnika poduzeća.
Vlasnici stasali u procesu pretvorbe i privatizacije su pred mirovinom ili su već u toj dobi. Poznati su slučajevi da ključna osoba, često i većinski vlasnik, a i direktor ili predsjednik nadzornog odbora nisu (na vrijeme):
i) odredili nasljednika
ii) prodali poduzeće
iii) angažirali profesionalni menadžment.
Onda, kad bi napokon umrli za radnim stolom, pogodite što bi se dogodilo.
Pravo je vrijeme da se počne misliti o tome oko pedesete godine života. Treba na vrijeme odrediti nasljednike i ključnu osobu, kako bi poduzeće koje je nerijetko bilo životno djelo, ostalo živjeti i nakon biološke smrti osnivača, odnosno ključne osobe.
ZAŠ TO, ONDA, UMIRU PODUZEĆA?
I sama poduzeća katkad umiru. No, za razliku od ljudi, ona nerijetko zapnu razvojnoj fazi. Kako je istaknuto u ovom Forbesovom članku, samo mali broj kompanija koje su danas dio S&P500 indeksa imaju veću starost od sto godina. Možda je to predugo razdoblje, a promatrane su i jako velike kompanije. Može se prigovoriti i da je to očekivano, jer su to uspješnice najveće svjetske ekonomije, pa prirodno dolazi do novih koncepata i načina razmišljanja – onog što se zove kreativna destrukcija. No, kako neko poduzeće ne bi bilo dio tog procesa, potrebno je na vrijeme reagirati i otkloniti poteškoće.
Najčešći i najočitiji problem? Premalena prodaja. Kupci ne kupuju od nekog poduzeća jer ga žele nagraditi za puko postojanje, već zato da od njegovih proizvoda ili usluga steknu neku korist. To ne vrijedi samo za čisto profitna poduzeća! To vrijedi za sve organizacije. Razmišljanje o procesu poslovne transformacije polazi od toga da se dobro razumije vlastiti poslovni model.
On treba opisati: kako se nešto radi, s kojim resursima se radi, zašto se uopće radi, kako se zove moj kupac, koje su njegove potrebe.
To je teško vidjeti iz egzistencijalnog žrvnja svakodnevice. U njemu je razdoblje od pet ili deset godina unaprijed najčešće u nekakvoj izmaglici. Zato je dobro imati tim ljudi izvana, koji nisu opterećeni dnevnim i operativnim aktivnostima, kako bi se dobila takva slika.
Uostalom, razmišljajte o ove tri točke, ako treba i bez konzultanata: budući nasljednik, prodaja ili profesionalni menadžment. Prije mirovine treba odabrati jednu.
KAKO MJERITI GOSPODARSKI UZLET VAŠ EG PODUZEĆA?
Ostalo je pitanje s početka: kako mjeriti gospodarski uzlet vlastitog poduzeća? S obzirom na to da tek trebaju stići financijski izvještaji za 2021., možete barem napraviti bazu s 2020. godinom i provjeriti koliko vrijedi vaše poduzeće. Onda ćete, za koji mjesec, moći vidjeti je li njegova vrijednost u 2021. povećana. Ako jest, moći ćete mjeriti za koliko. Kako to učiniti? Autor sam prvog hrvatskog algoritma za procjenu vrijednosti firmi koju sam izradio za konzultantsku kuću Prima bon (Bon.hr). Primjer vrednovanja možete pogledati ovdje. Jer – ono što se ne da mjeriti, time se ne može ni upravljati. A pogotovo ne prodati.
Uz to, gospodarski uzlet brzo može postati spust, ako se na vrijeme ne pobrinete da poduzeće ne ovisi samo o jednoj osobi.
