U prvoj polovici iduće godine čeka nas vjerojatna poplava novih zaduženja europskih država. Cilj? Financiranje “zimskog grijanja”, potaknuto potpunim strateškim europskim (njemačkim) energetskim promašajima i naravno – inflacijom. Nju ECB, kao što dobro znamo, nije na vrijeme prepoznao. Pogledate li u grafikon europske proizvođačke inflacije početkom 2021., vidjet ćete sukljanje. Ipak, ECB je krajem listopada 2021. izrekao kroz usta Christine Lagarde nezaboravnu “mi smo se duboko zagledali u dušu” i “nema tu inflacije”. Jedino mjesto gdje inflacije gotovo da i nema pokriva izvjesni gospodin Haruhiko Kuroda. Provjerite kako je on doveo Lagarde u velike probleme!
TKO JE HARUHIKO KURODA
Taj g. Haruhiko Kuroda guverner je Japanske središnje banke te odlazi sljedeće proljeće u mirovinu sa 76 godina i deset godina staža. Prije nego se umirovi, odlučio se za popuštanje u monetarnoj politici. Japan, za razliku od drugih država G10, nije forsirao podizanje kamatnih stopa u borbi protiv inflacije.
Naime, Japan se nije susreo s inflacijom desetljećima. Oni su se borili s drugim demonom: deflacijom. Japan je ranih devedesetih doživio puknuće prvenstveno nekretninskog balona (visoki NPL), pa je rast BDP bio toliko skroman da to zovu “izgubljeno desetljeće”. Neki to proširuju i na prvu dekadu novog milenija.
OBILJEŽJA JAPANSKE EKONOMIJE I CARRY-TRADE
Još je jedna bitna japanska ekonomska karakteristika, uz vrlo staro stanovništvo koje treba stabilne i visoke mirovinske prinose, vrlo visoka zaduženost. Ona trenutno iznosi oko 260 % u odnosu na BDP. Taj je dug forsiran kroz politiku kvantitativnog popuštanja i prije drugih središnjih banaka. Japan je i jedan od najvećih svjetskih uvoznika (sirovine), ali i izvoznika (autoindustrija, tehnologija) te najveći svjetski kreditor.
Velika financijska kriza iz 2008. te katastrofa u Fukushimi (2011.) također su doprinijele rastu duga. Za to je vrijeme japanska središnja banka držala kamatne stope na vrlo niskim razinama, a inflacije nikako nije bilo. Stoga su trgovci devizama desetljećima imali prilično jednostavnu okladu, koja se naziva carry-trade. Tajna? Jeftino se zadužiti u japanskim jenima, a uložiti negdje drugdje s visokim kamatnjacima. Tipični su parovi bili australski i novozelandski dolar u odnosu na jen.
ŠTO JE DONIJELA POLITIKA KRIVULJE PRINOSA
No, Japan je 2016. odlučio kontrolirati troškove zaduženja kroz politiku krivulje prinosa (YCC, od yield curve control). Ta politika signalizira koliki prinos može biti, kupnjom ili prodajom državnih obveznica različitog roka dospijeća. Zbog nje Japan nije morao proširivati svoju monetarnu bazu u dvoznamenkastim stopama, već puno manjim. Kad je FED krenuo podizati kamatne stope (najavio prošlog prosinca, a krenuo u prvom kvartalu ove godine), uskoro su sve svjetske središnje banke morale slijediti. Japan se odlučio za čekanje, kako bi dobio toliko željenu minimalnu inflaciju. Nju je i dobio u posljednjih nekoliko mjeseci. Tako je japanski jen pao na nikad manje razine (u rujnu USD/JPY skoro do razine od 150).
JAPANSKI LEPET KRILA
Slučaj Bank of England i britanskog mirovinskog sustava koji je jesenas gotovo kolabirao i donio novu svjetsku financijsku krizu dao im je misliti. Moguće je da je zato Haruhiko Kuroda odlučio svom nasljedniku ostaviti lakši posao, jer su mnogi najavljivali propast politike krivulje prinosa. Japan se tako odlučio proširiti raspon kontrole kod krivulje prinosa, što je tržište odmah učitalo kroz rast jena i rast prinosa. Sjetimo se da je Japan veliki svjetski kreditor i investitor, osobito kroz carry-trade, te da im slab jen jako otežava uvoz.
U tom su trenutku (ponedjeljak navečer, 26.12.) europske su državne obveznice odmah poskupile za 0,10 postotnih bodova. Idućih dana to je došlo i do 0,20. Američki prinosi su također porasli za 0,10 postotnih bodova odmah nakon japanske odluke.
I TAKO DOLAZI SKUPLJE ZADUŽIVANJE ZA EUROPU
Vratimo se Europi i njenom novom izdanju obveznica. Lagarde je izjavila da neće na svoju bilancu vraćati obveznice koje planiraju iskrcati od proljeća 2023., kao i da neće “pivotirati”. Potonje tržište očekuje od FED-a. Znači, Europi se osim novog zaduženja po novim višim cijenama koje smo spomenuli na početku, dijelom sprema i oseka japanskih kupaca (zbog promjene japanske monetarne politike). To će doći kroz manju potražnju za obveznicama, manje cijene obveznica, odnosno veće prinose. Trenutno su posebno ugrožene francuske obveznice jer ih se rješavaju japanska osiguravajuća društva i mirovinski fondovi.
Stoga, zamah leptira u Tokiju, osjeti se svakako u Parizu, Rimu i Berlinu. A onda propuh dođe i do Zagreba.
