Cijene hrane u padu, no šećer je zaslužan za gorak okus u ustima

FAO indeks cijena hrane prosječno je iznosio 124,3 bodova u svibnju 2023. To je pad od 3,4 boda (2,6 posto) u odnosu na travanj i čak 35,4 boda (22,1 posto) u odnosu na maksimalnu vrijednost u ožujku 2022. “Pad u svibnju uzrokovan je značajnim padom indeksa cijena biljnih ulja, žitarica i mliječnih proizvoda, koji je djelomično nadoknađen porastima indeksa šećera i mesa.” Taj je indeks cijena šećera imao posebne razloge da krene u suprotnom smjeru.

INDEKS CIJENA ŠEĆERA U TRAVNJU NA MAKSIMUMU

Konkretno, indeks cijena šećera porastao je za 8,2 boda (5,5 posto) u svibnju u odnosu na travanj. Bio je čak 37,3 boda (30,9 posto) viši u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Na rast cijena šećera u svibnju utjecali su:

• Fenomen El Niño i njegov mogući utjecaj na usjeve u narednoj sezoni, koji je potaknuo povećanje međunarodnih cijena šećera.
• Niža globalna dostupnost šećera u sezoni 2022./23. u odnosu na očekivanja.
• Kašnjenje u isporukama uslijed snažne konkurencije sa sojom i kukuruzom u Brazilu. Ipak, kako prenosi Reuters, poboljšanje vremenskih uvjeta u Brazilu i niže cijene sirove nafte smanjili su pritisak na tržište šećera: “Terminske cijene šećera završile su u svibnju padom nakon 12-godišnjeg maksimuma krajem travnja.”

CNBC ističe kako bi cijene šećera i dalje mogle rasti zbog ekstremnih vremenskih uvjeta. Indeks cijena šećera treba pratiti, jer kako ističe davni Forbesov članak, on služi kao “pravi barometar recesije”. Iz velikog trenda sa stranice Macrotrends.net pogledajmo kako veliki skokovi cijene šećera u pravilu znače dolazak recesije (sivom bojom označeni stupci).

Forbesov članak ističe ono što je poznata stvar svima, a to je da “potrošači traže emocionalnu i nutritivnu utjehu u šećeru, povećavajući njegovu potražnju izvan svih razmjera u odnosu na ostale robe”. Zato usporedimo globalni indeksa cijena svih roba u odnosu samo na šećer, sa serijom od 50 godina i mjesečnim podacima. Upravo vidimo ono što je Forbesov članak utvrdio, da u vremenima kriza šećer nadmašuje ostale robe u kretanju cijena.

FORMULA ZA POTROŠNJU ŠEĆERA

No, nije samo problem u potražnji, već i u smanjenoj proizvodnji. Tako Indija ograničava izvoz šećera zbog smanjene proizvodnje. Uz to, u 2022. dolar je naglo rastao (FED-ova kampanja protiv inflacije), a jačanje dolara u pravilu nije dobro za robe. Stoga je, predvidjevši probleme, cijena šećera početkom prošle godine bila u padu. No, tada je inflacija sve pokvarila. Treba istaknuti da je percepcija zapadnjaka potpuno drukčija nego u zemljama u razvoju.

Kako ističe ova analiza, “početkom stoljeća formula za globalnu potrošnju šećera bila je jednostavna. U normalnoj godini, potrošnja šećera diljem svijeta porasla je za 2 %: 1 % za rast stanovništva i 1 % za povećanje bogatstva. U vrlo bogatim zemljama, cijene šećera malo utječu na potrošnju šećera. Većina ljudi u Americi ili Australiji ne zna koliko košta kilogram šećera jer je toliko jeftin u odnosu na drugu hranu. Osim toga, u tim se zemljama najviše šećera konzumira u prerađenoj hrani i pićima.”

No, COVID-zaključavanja i pražnjenja polica natjerala su stanovništvo na pojačanu kupnju šećera. Treba uzeti u obzir i da postoje negativne kampanje o utjecaju šećera na zdravlje, pa je sve manje poželjno jesti saharozu. Analiza tvrdi da se društvena svijest o tome mijenja još od 2014.

RAST ETANOLA

Čini se da višegodišnji rast cijena šećera odražava promjene u raspodjeli bogatstva. Glavni faktor je Indija. Naime, saharoza iz trske i repe može se koristiti za proizvodnju etanola kao goriva, a ta potražnja snažno raste. Najveći rast potrošnje etanola trenutno doživljava Indija, čime je izmijenjeno tržište šećera. Rast potrošnje saharoze u narednim godinama u Indiji namijenjeno je motorima za motocikle. Indijska potražnja za benzinom prije pandemije rasla je oko 7 % godišnje. Indija je odlučila da će do 2025. dosegnuti 20% mješavine etanola u benzinu (tzv. E20 i Ethanol Blended Petrol programme, s ciljem ograničenja emisija CO2).

“Ako potrošnja benzina nastavi rasti 7 % godišnje nakon COVID-a, to znači da će indijska potražnja za etanolom također rasti 7 % godišnje. Ova stopa rasta znači da se potražnja udvostručuje svakog desetljeća. Odakle će doći sav taj etanol?” stoji u navedenoj analizi. Najveći svjetski proizvođači etanola su SAD (55 % udjela u 2022.), potom Brazil (26 %), a treće mjesto zauzima EU (5 %) te Indija (4 %). Etanol nije dobar za hladnog vremena, stoga nema većeg korištenja takvih motora u zapadnim zemljama. Etanol se proizvodi iz uglavnom kukuruza ili šećerne repe.

Cijene šećera su jako padale u prošlom desetljeću, pa je to proizvođače koji koriste tradicionalne izvore energije izbacilo iz igre. Uz nedostatak investicija, cijene šećera iznova su počele rasti. A taj šećer sve više traže rastuća gospodarstva, poput Indije.

O tome ne trebaju voditi računa samo ambiciozni europski birokrati, već i svatko tko koristi šećer u svom proizvodnom procesu.