Korizma je dobro došlo vrijeme da pomnije ispitamo same sebe i svoju savjest. Jednom je jedan mudar čovjek rekao kako je ispit savjesti dnevni posao (dodao bih, i dnevna dužnost!), a računovodstvo ne smije zanemarivati onaj tko ozbiljno shvaća svoj posao. Dodao bih toj misli da je dobro vođeno poduzeće ono koje svakodnevno vodi svoje poslove računovodstva i kontrolinga. Ispit savjesti jedan je od najvažnijih alata za naše osobno napredovanje koji imamo: a ovo je vrijeme posebno dobro da svoj alat izoštrimo, upotrijebimo i iskoristimo vrijeme koje je pred nama.
KORIZMA JE VRIJEME ZA RESET
Baš tako, korizma je vrijeme kad se treba preispitati i odbaciti suvišno. Kroz vrijeme se može mnogo toga skupiti iznutra i izvana. Zato valja napraviti, da iskoristimo zloslutnu sintagmu iz koronakrize: veliko resetiranje. Nešto što ne radimo svaki dan. Iako je svakodnevni ispit savjesti nužan, potrebno je još dublje ispitivanje. Dakle, možemo razlikovati kratki, svakodnevni i redoviti ispit, ali i onaj izvanredni, koji obavljamo možda godišnje, ali koji je svakako dublji.
Potrebno je u tome poslu biti odvažan. Često sami sebi i drugima lažemo da naše, često mlitavo, pa i loše raspoloženje nemaju neki razlog ili da se on nalazi izvan nas. Zapravo to loše raspoloženje i prividna žalost bez razloga prečesto dolazi od nedostataka odvažnosti – nedostatka odlučnosti. Odlučnost dolazi od donošenja odluke ili odluka. To su odluke da prekinemo tanke, ali vrlo konkretne mreže koje smo si sami sapleli. Da budem precizan, naše loše žudnje, kojima prejednostavno dopuštamo da nas sapliću i ometaju. Stoga je ispit savjesti potreban da se bolje upoznamo pa da možemo donijeti odluku da odbacimo suvišno, nekorisno i štetno.
ISPIT SAVJESTI JE POTREBAN ZA NAPREDOVANJE
Zato trebamo čeličnu volju, hrabrost, ustrajnost, a nadasve poniznost. Samo ponizni ljudi mogu spoznati vlastiti problem i poželjeti ga riješiti. Veća dubina i opseg ovog ispita savjesti negoli što to činimo svakodnevno, potrebna je da se bolje napreduje. Ako ispustimo ovo dragocjeno vrijeme, gubimo i izvrsnu priliku da se popravimo.
Pitagora je rekao da se mudar čovjek ispituje tri puta dnevno (ujutro, o podne i uvečer). Inače je dobro da to bude jednom dnevno, po par minuta. Godišnje se to može činiti malo dublje, izdvajajući i nekoliko dana za to. Trebamo dakle vrijeme, pa i fizičku odvojenost od svih i svega. Ponekad na nekoliko minuta, a ponekad i nekoliko dana.
DOBRE ODLUKE POTREBNE SU ZA DOBRE NAVIKE
Neke dobre odluke možemo pretvoriti u dobre navike. Primjerice, osigurati svakodnevno desetak minuta za kratko čitanje i razmišljanje. Ne samo o poslu, nego o vlastitom životu. Mudro je napraviti i hijerarhiju životnih područja. Posao nikako ne bi smio biti ispred obitelji i prijatelja. Vrijeme je kratko i kako ga koristimo, pokazuje za čime težimo. Mnogo stvari i mnoge želje ništavne su i isprazne, pa se nerijetko čuje misao da je rijetko tko na smrtnoj postelji zavapio “o, da sam barem više vremena radio” umjesto “o, da sam barem više vremena provodio s članovima obitelji i prijateljima”.
Ako ste lider, upravitelj, ravnatelj, direktor ili čak nižerangirani menadžer, dobro je misliti kako posao niste vi sami. Svi su zamjenjivi, osim nezamjenjivih, a njih su puna groblja.
I nemojmo biti grubi.
SAVJEST KAO MJESTO SLUŠ ANJA ISTINE I DOBRA
Tekst bih završio mislima koje je Benedikt XVI. uputio u lipnju 2011. u zagrebačkom HNK, ponajviše hrvatskoj političkoj, kulturnoj i sportskoj eliti, no i svima nama pojedinačno. Posebno izdvajam dio oko napretka, odnosno nazadovanja. “Ako se savjest, prema prevladavajućem modernom shvaćanju, ograniči u subjektivni okvir, u koji se smješta religiju i moral, onda krizi zapada nema lijeka, a Europa je osuđena na nazadovanje. Ako se naprotiv savjest otkrije kao mjesto slušanja istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bogom i braćom ljudima, što je protiv svake diktature, onda ima nade za budućnost…”
