Jačanje dolara se nastavlja, i čini se da će granica od 1,15 biti pod upitnikom već ovaj kvartal. Dakle, može se očekivati do sredine lipnja. To je prilično rapidno sjetimo li se gdje je bio prije mjesec dana (1,24). Prije koji je dan izašao kratki članak na Project Syndicateu, uglednog Mohameda A. El. Eriana (“Managing the Risk of a Rising Dollar“). Dio koji je meni upao u oči i kratko sam razmišljao o tome jest sljedeći:
OPASNOST ČVRSTOG VEZANJA UZ DOLAR
“Emerging markets have long been particularly vulnerable to this phenomenon. In the run-up to the Asian financial crisis of the 1990s, many emerging economies kept their currencies rigidly pegged to the dollar, and governments tended to borrow heavily in dollars, despite generating most of their revenues in the domestic currency (what economists labeled “original sin”).”
Ili u slobodnom prijevodu:
Tržišta u nastajanju odavno su posebno osjetljiva na ovaj fenomen. (Op. El-Erian govori kako nagli rast dolara stvara neravnoteže na drugim mjestima, kao u argentinskom slučaju.) U pripremi azijske financijske krize devedesetih godina, mnoga gospodarstva u nastajanju držala su svoje valute čvrsto vezane uz dolar, a države su imale veliku izloženost u dolarima, unatoč tome što generiraju većinu svojih prihoda u domaćoj valuti (što su ekonomisti označili kao “iskonski grijeh”).
OČEKIVANA VRIJEDNOST I ISTOČNI GRIJEH
Originalni, iskonski ili istočni grijeh, to su sve teološki sinonimi, a taj pojam dobro upućuje što se može dogoditi kod naglih promjena. Ako ćemo pošteno, ne radi se o efektu Crnog labuda kojeg je odlično opisao Taleb u svojoj knjizi. Radi se o onoj čije sam sažetke čitao na blogu CFA Institute, o Sivom nosorogu, autorice Michele Wucker. Dakle, ne radi se o velikom utjecaju nečeg neočekivanog, nečega izvan područja tri standardne devijacije od prosječne ili očekivane vrijednosti. Radi se upravo o očekivanoj vrijednosti, o očekivanom ishodu koji se zanemaruje. A očit je, poput istočnog grijeha.
JAČANJE DOLARA I KAMATNIH STOPA
Iako se hrvatsko gospodarstvo blago oporavlja usprkos visokim porezima na pretkrizne razine, presporo je to u usporedbi sa sličnim zemljama u okruženju. Podizanje kamatanih stopa i jačanje dolara su gotovo neumitni događaji. Bit će istočni grijeh hrvatske politike ako sadašnje suficite ne usmjeri na pripremu za sljedeće razdoblje mršavih krava. Fiskalna konsolidacija je nužna, jednako kao i prije, što sam napisao još lani.
