Jučer smo mogli čitati o digitalnom euru. Bloomberg je jučer najavio da će možda najveći protivnik uvođenja digitalne valute biti sam financijski sektor: “Velike banke strahuju da bi se štediše mogle odlučiti za digitalna sredstva u eurima umjesto tradicionalnih računa.” No, da bismo razumjeli zašto se uvodi digitalni euro, valja najprije razjasniti što je javni novac, a što privatni novac. S tim je povezan i monetarni sustav.
NIJE FIĆO, NEGO FIAT
Današnji globalno prevladavajući monetarni sustav, koji koristi većina zemalja, poznat je kao fiat novčani sustav. U ovom sustavu, valuta nije podržana (backed) nekom robom poput zlata ili srebra, već je jednostavno proglašena od strane vlasti kao zakonsko sredstvo plaćanja. Fiat novac ima vrijednost jer ga vlasti smatraju prihvatljivim za plaćanje poreza i drugih financijskih obveza. Razumljivo je zašto vlasti ne žele konkurenciju onom sredstvu plaćanja koje su proglasili zakonitim.
U fiat novčanom sustavu, središnja banka, koja je monetarna vlast neke zemlje, ima ovlast izdavanja i regulacije valute. Ona je odgovorna za kontrolu novčane mase, upravljanje kamatnim stopama i provedbu monetarne politike. To može činiti kako bi održala stabilnost cijena, odnosno držala inflaciju pod kontrolom (uobičajeno). Neke monetarne vlasti imaju prošireni mandat, pa je FED-ov cilj, uz kontrolu inflacije, i puna zaposlenost te umjerene dugoročne kamatne stope.
U fiat sustavu vrijednost valute uglavnom određuje ponuda i potražnja, povjerenje tržišta i opći gospodarski uvjeti u zemlji. Primjerice, tečaj EUR/USD od 1,05 znači da za jedan euro treba dati 1,05 dolara. Središnja banka ima ključnu ulogu u održavanju stabilnosti i integriteta valute preko odluka o monetarnoj politici i intervencija na deviznom tržištu. Hrvatska je tako godinama održavala tečaj kune prema euru na razini od oko 7,5 kuna za euro.
Postoje i alternativne vrste digitalnih valuta, poput kriptovaluta (npr. bitcoin), koje djeluju neovisno o središnjim bankama i imaju vlastite mehanizme stvaranja i reguliranja vrijednosti. Međutim, ove digitalne valute nisu globalno zamijenile fiat valute i ne smatraju se primarnim monetarnim sustavom, osim možda u Salvadoru.
A PRIJE FIATA? ROBNI I PREDSTAVNIČKI NOVAC.
Prije fiat novčanog sustava koristili su se različiti oblici robnog novca, odnosno predstavničkog novca. Robni novac bio je sustav u kojem su se koristile robe s intrinzičnom vrijednošću kao sredstvo razmjene. To su bili zlato, srebro, sol, školjke i druge vrijednosti.
Predstavnički novac, s druge strane, bio je sustav u kojem su fizički objekti poput papirnatih novčanica ili tokena predstavljali zahtjev za određenim iznosom vrijedne robe, obično zlata ili srebra. Te su novčanice bile zamjenjive za podložnu robu na zahtjev. Tako su se mogle razmjenjivati veće vrijednosti bez potrebe za prenošenjem velikih količina robe. Kako su se gospodarstva razvijala i trgovina širila kroz stoljeća, upotreba robnog novca postala je manje praktična. Primjerice, otvaralo se pitanje manjih jedinica od jedne ili provjere kvalitete robe. Ograničenja poput ovih potaknula su uvođenje fiat novca.
Ipak, fiat novčani sustav nosi izazove poput: održavanje povjerenja u valutu, kontrole inflacije i upravljanja ekonomskom stabilnošću.
ČETIRI FUNKCIJE NOVCA
Funkcije novca bez kojih određeno sredstvo ne možemo smatrati valutom su:
1. Sredstvo razmjene. Koristi se kao opće prihvaćeno sredstvo za kupnju i prodaju roba i usluga. Omogućuje zamjenu dobara i usluga za novac, što olakšava trgovinu i razmjenu.
2. Mjera vrijednosti. Novac služi kao mjerilo za određivanje vrijednosti dobara i usluga. Tako možemo uspoređivati različite proizvode i odrediti njihove relativne vrijednosti. Primjerice, ako krava stoji 1,500 jedinica, a ovca 500, tečaj KRAVA/OVCA=3,00.
3. Spremište vrijednosti. Omogućuje pohranu vrijednosti tijekom vremena. Umjesto da čuvamo dobra, koja mogu biti podložna propadanju ili gubitku vrijednosti, možemo ih pretvoriti u novac i čuvati ga kao oblik štednje. Ona se kasnije može koristiti za kupnju drugih dobara ili ulaganje.
4. Sredstvo odgode plaćanja. Omogućuje odgodu plaćanja, tako da možemo kupiti sada, a platiti kasnije koristeći novac kao sredstvo zaduživanja. Primjerice, kreditne kartice omogućuju kupnju bez trenutnog plaćanja, uz dogovor o vraćanju duga u budućnosti.
Funkcije novca su izuzetno važne za funkcioniranje gospodarstva i olakšavaju razmjenu dobara i usluga.
ŠTO JE JAVNI NOVAC, A ŠTO PRIVATNI NOVAC?
Za dalje razumijevanje teme bitno je da razumijemo razliku što je to javni novac, a što privatni novac.
Termini “javni novac” i “privatni novac” odnose se na različite oblike valute ili financijskih instrumenata.
Javni novac, poznat i kao fiat novac, izdaje i regulira vlada ili središnja banka neke zemlje. To je službena valuta koja se priznaje kao sredstvo razmjene unutar određene pravne cjeline. Javni novac obično se pojavljuje u obliku fizičkih novčanica i kovanica, kao i digitalne valute koju izdaju središnje banke. Engleska kratica glasi CBDC, od Central bank digital currency.
Privatni novac se stvara i izdaje od strane privatnih entiteta poput komercijalnih banaka, korporacija ili organizacija. Tako je bila zamišljena Facebookova Libra. Može se pojaviti u raznim oblicima financijskih instrumenata, uključujući bankovne depozite, digitalne valute ili čak specijalizirane oblike plaćanja poput vaučera ili poklon kartica. Privatni novac obično je poduprt kreditnom sposobnošću izdavatelja i može se koristiti kao sredstvo plaćanja unutar određenih mreža ili platformi.
Ključna razlika između javnog i privatnog novca leži u ovlaštenju odgovornom za njihovo izdavanje i reguliranje. Javni novac podržan je vlasti vlade i statusom zakonitog sredstva plaćanja, dok privatni novac ovisi o povjerenju i prihvaćanju izdavatelja.
Javni novac ima ključnu ulogu u ukupnom funkcioniranju gospodarstva, budući da služi kao sredstvo razmjene, jedinica mjere vrijednosti i pohrana vrijednosti. Vlade i središnje banke imaju ovlasti za upravljanje opskrbom javnog novca, provođenje monetarne politike i održavanje stabilnosti u financijskim sustavima.
PRIVATNI NOVAC STVARAJU – BANKE?
Kako ističe ECB, privatni je novac onaj koji stvaraju poslovne banke. Taj se novac vidi kao stanje u bankovnim izvještajima i ušteđevinama na bankovnim računima građana. Kad na bankomatu podižete novčanice, privatni novac sa svog računa pretvarate u javni novac. I obratno, pologom novca na račun pretvarate javni novac u privatni.
Digitalne valute izdane od strane privatnih tvrtki ili decentralizirane kriptovalute djeluju izvan tradicionalnog bankovnog sustava. Razlika između javnog i privatnog novca nije dakle uvijek crno-bijela. Primjerice, središnje banke istražuju izdavanje digitalnih valuta (CBDC), kojima žele kombinirati elemente javnog i privatnog novca unutar reguliranog okvira.
Javni novac i privatni novac predstavljaju različite oblike izdavanja i reguliranja valute. Izdavanje digitalnog eura zato je jako važno: omogućuje europskoj središnjoj banci da zadrži monetarnu vlast, kojoj može zaprijetiti široka rasprostranjenost privatnog novca ili digitalnih valuta drugih zemalja. Njihovi pak ciljevi ne moraju biti benigni za europodručje, poput kontrole inflacije ili potpore gospodarskom rastu.
