Kamatne stope za poduzeća, posebice mala i srednja, nastavljaju rasti. Ako promotrimo grafikon kretanja šestomjesečnog Euribora i prosječne kamatne stope za mala poduzeća u Hrvatskoj prema podacima HNB-a za kredite od 0,25 do 1 milijun eura i prosječne ročnosti, možemo zamijetiti trend.
ZABLUDA POVRATKA NA STARO
Izvor: HNB i Serdarusic.com
Obrada: Serdarusic.com
Podatke za Euribor znamo u trenutku promjene, no prosjeci kamatnih stopa za kredite hrvatskim poduzećima dostupni su nam s odgodom od otprilike dva mjeseca. Stoga su podaci za kolovoz i rujan označeni žutom bojom. Oni predstavljaju moju simulaciju na temelju kretanja postotnih promjena Euribora u kolovozu u odnosu na srpanj te u rujnu u odnosu na kolovoz. Razlog? Visoka korelacija za sedam mjeseci (0,96), koju i bankari smatraju pravilom. To je proces monetarne transmisije na djelu, koji se redovito odvija kad središnja banka poveća ili smanji kamatne stope.
Budući da je ECB na zadnjem rujanskom sastanku gotovo signalizirao da bi ovo mogao biti vrh (ne i kraj!) kampanje podizanja kamatnih stopa, pitanje je hoće li se zaustaviti trend podizanja kamatnih stopa za poduzeća. Odgovor na to je krilatica higher for longer. Dobro je to pojasnio Mario Gatara u Poslovnom dnevniku: tržišta su u zabludi. Naime, tržišni sudionici stalno iščekuju neki povrat na staro. Radi se o paradigmi koja datira iz osamdesetih, otkako je Alan Greenspan započeo ciklus snižavanja kamatnih stopa. Ciklus je prekinut koronakrizom, koja je poslužila kao intermezzo do otvorenog rata Rusije u Ukrajini. Otad se mnogo toga nepovratno promijenilo. To uključuje i nezabilježeno brzu kampanju podizanja kamatnih stopa, kako bi se suzbila inflacija.
VRIJEDNOST IMOVINE ĆE PADATI
No, inflacija nije sasvim ukroćena. Duha iz boce teško je vratiti natrag! Stoga tržišni sudionici mijenjaju svoja očekivanja. Kamatne će stope ostati povišene znatno dulje nego se smatralo (higher for longer). U razgovorima s poduzetnicima i poznanicima, kad kažem da će rast kamatnjaka umanjiti vrijednost različitih vrsta imovina, nerijetko naiđem na čuđenje. Međutim, nije dovoljno reći da je inflacija umanjila stvarnu ili realnu vrijednost! Dogodit će se i pad nominalnih vrijednosti onih vrsta imovine koja su dulje vrijeme bila precijenjena, a osobito onih koja su osjetljivija na padajuću potražnju.
Jedan od faktora kojeg se pomnije promatra jest štednja, odnosno višak likvidnosti kod potrošača. Taj je višak likvidnosti podržavao čitavu ekonomiju (u obliku rasta BDP-a) kroz prethodne godine, pa je i odgađao recesiju koja nikako da dođe. FED očekuje da će se taj višak, nastao u počecima koronakrize kroz monetarno-fiskalne poticaje, potrošiti u trećem kvartalu ove godine. To mi je u intervjuu rekao i prof. Altman, autor Altmanovog Z-Scorea. Neke analize govore da je taj višak sad raspoloživ samo za 20 % najbogatijih Amerikanaca. Preostalih 80 % taj je višak potrošilo. Zato pronalaze drugi ili treći posao te se pojačano zadužuju i održavaju osobnu potrošnju na visokim razinama. Trošak inflacije se negdje mora prevaliti!
KAMATNE STOPE ZA PODUZEĆA RASTU – BAŠ KAO I OBVEZNIČKI PRINOSI
Promotrimo kamo idu prinosi na državne obveznice da bismo saznali što tržišta očekuju. Oni i dalje rastu, posebno u onom dijelu longer (dulje), pa se to preslikava na krivulju dospijeća na desnoj strani. Inverzija krivulje prinosa znači da je kraći rok skuplji od duljeg. Primjerice, dug od 3 mjeseca ili 2 godine skuplji je od onog na 10 godina, što nije “normalno”. Normalizacija krivulje dospijeća iz inverzije znači, prema povijesnim iskustvima, dolazak recesije za 3 do 6 mjeseci.
Postoji dobar način normalizacije i onaj drugi. Dobar je kad se prinos na kraće ročnosti spusti, pa takve obveznice postanu jeftinije. Obrnuto vrijedi za drugi slučaj, o čemu više čitajte ovdje. Američka desetogodišnja obveznica je preskočila granicu od 4,5 %. Njemačka, talijanska i francuska, sve su na desetljetnim rekordima. To vodi u sve skuplje zaduženje i povećanje troška financiranja deficita.
Čini se da pljeskanje po balkonima u proljeće 2020. nije bilo besplatno.
