Kod financijske analize, a pritom mislim na kreditnu analizu i analizu glavnice, pažnja analitičara često je usmjerena na vrlo određene pokazatelje. To ne znači da nije važno imati i cjelovitu sliku. No, kad znate koji su ključni financijski pokazatelji, kao i određeni specifični pokazatelji, možete bolje razumjeti vlastito poslovanje. Ali to nije sve: tako možete bolje razumjeti i ono što gledaju bankari, odnosno kreditori, posebno kod obrade kreditnog zahtjeva. Najprije ću, ipak, dati pregled izvora analize: otkud podaci dolaze. Potom ću izložiti specifične pokazatelje, koji se nužno ne nalaze u financijskim pokazateljima. Na koncu ću iznijeti koji su to ključni financijski pokazatelji po industrijama.
IZVORI PODATAKA ZA FINANCIJSKU ANALIZU
Tri su vrste izvora: financijski izvještaji, bilješke uz izvještaje i analize menadžmenta (u obliku godišnjih izvještaja). Ako pogledamo prvu vrstu, financijske izvještaje, i njih dijelimo na tri. To su bilanca, račun dobiti i gubitka te izvještaj o novčanom toku. Ta tri izvještaja osnova su tzv. 3S modela (S od statement na engleskom). U kombinaciji s modelom diskontiranog novčanog toka (DCF modela), 3S model čini polaznu točku za proces vrednovanja.
Svaki dobar poslovni plan sadrži ova dva temeljna financijska modela. Ako ih nema, nema ni osnove za analizu mogućih scenarija. A ako pak to nemate, upuštate se u ogroman rizik samo zato što, sokratovski, ni ne znate da ne znate.
Okrenimo se sada specifičnim pokazateljima.
SPECIFIČNI POKAZATELJI PO INDUSTRIJAMA
Specifični pokazatelji razlikuju se od financijskih po tome što se izvori za njih ne nalaze nužno u financijskim izvještajima. Zašto su specifični? Jer korištenje specifičnih pokazatelja u drugim industrijama najčešće nema odveć smisla. Napominjem da je popis u nastavku više informativan nego sveobuhvatan:
- Iskorištenost kapaciteta putem omjera ili dana/noći popunjenosti za npr. hotelijerstvo, bolnice, restorane, dok je općenito u prometu to tzv. putnički faktor popunjenosti (npr. seat load factor u avioindustriji).
- Pokrivenost fiksnih troškova putem prihoda od prodaje po kvadratnom metru za maloprodaju. Mjera je jako bitna za brick-and-mortar prodaju, no u doba omnichannel prodaje ovi pokazatelji mogu gubiti na važnosti.
- Pokazatelji produktivnosti putem prihoda ili dobiti po zaposlenom za uslužna poduzeća – mogu se koristiti i kod većih poduzeća koji imaju različite profitne centre ili centre odgovornosti (analogno se mogu analizirati i troškovi). Umjesto po zaposlenom, to može biti prihod ili dobit po sobi ili stolici (koristi se u hotelijerstvu i restoranskoj industriji), a u suštini vrlo je slično prethodno spomenutoj točki kod analize uspjeha
- Pokazatelji snage kapitala putem omjera adekvatnosti kapitala te pokazatelji neuspjeha za financijsku industriju. Za zaštitu vjerovnika, odnosno depozitara banaka ili kreditnih institucija općenito, gleda se omjer kapitala kojim banka raspolaže u odnosu na iznos rizične aktive. Nadalje, pokazatelji neuspjeha odnose se na broj i iznos neprihodujućih kredita (defaultova). Oni se stavljaju u odnos s ukupnim kreditima. Pritom se promatraju iznosi izdvojenih troškova rezervacija na ukupni iznos kredita, na što u procesu supervizije motri i HNB.
VAŽNOST KORISNIČKOG ISKUSTVA I NOVI SPECIFIČNI POKAZATELJI
Prodaja bilo proizvoda ili usluge danas sve više ovisi o uspjehu zadržavanja postojećih kupaca. Zato upravljanje reklamacijama i primjedbama i općenito upravljanje zadovoljstvom kupaca nakon ostvarene prodaje postaje sve važnije. Možemo reći da su dobre preporuke i ocjene zapravo zametak rejting-agencija.
Tako poduzeća analiziraju razloge odustajanja od veće ugovorene prodaje ili od produženja izvršenja usluge od trenutka ugovaranja do stvarnog izvršenja (npr. tzv. time-to-yes u financijskoj industriji, gdje se mjeri vrijeme od postavljanja do odobrenja zahtjeva, zatim delay-time u avioindustriji ili općenito prijevozničkom sektoru). Sve to može utjecati na zadovoljstvo kupca koji zbog lošeg izvršenja ne želi ponoviti loše korisničko iskustvo. Da su ovi trendovi prepoznati i u Hrvatskoj, govori rast jednog hrvatskog start-upa koji se bavi upravljanjem korisničkim iskustvom, Peekator.
Konačno, pokazatelji koji se vežu uz brzinu i uspjeh rješavanja reklamacija, primjedbi i zahtjeva kupaca za poboljšanjem usluge ili proizvoda postaju materijal za formiranje novih specifičnih pokazatelja.
KLJUČNI FINANCIJSKI POKAZATELJI PO INDUSTRIJAMA
Poslovni planovi često sadrže ključne brojke ili pokazatelje. Neovisno o tome sastavljate li ga za banku ili fond rizičnog kapitala, ključni financijski pokazatelji iznimno su važni. Često se spominju engleskim izrazima highlights ili key ratios, a radi se o istoj stvari.
Ovisno o industriji ili djelatnosti, ključni pokazatelji mogu biti:
- Poljoprivreda – koeficijent tekuće likvidnosti, koeficijent zaduženosti (D/A ili dug/imovina), ROA (povrat na imovinu).
- Rudarstvo i metalna industrija – koeficijent ubrzane likvidnosti, operativna (EBIT) marža, ROE (povrat na kapital).
- Građevinarstvo – koeficijent tekuće likvidnosti, koeficijent ubrzane likvidnosti, koeficijent zaduženosti (D/A ili omjer dug/imovina) ili odnos duga i glavnice (D/E), obrtaj radnog kapitala (omjer prihoda i prosječnog radnog kapitala) te obrtaj glavnice (omjer prihoda i prosječnog kapitala i rezervi).
- Proizvođačke djelatnosti – obrtaj zaliha ili dani vezivanja zaliha, omjer troškova održavanja i ukupnih troškova, prihod (dobit) po zaposlenom, ukupni troškovi ili troškovi proizvodnje po jedinici proizvoda, ROA (povrat na imovinu), kontribucijska marža po jedinici proizvoda.
- Prijevoznička industrija – koeficijent tekuće likvidnosti, koeficijent stabilnosti financiranja (omjer dugoročnih izvora financiranja i dugotrajne imovine), EBITDA marža (podvarijanta: EBITDAR, od R kao rent ili najam, osobito važno u avioprijevozu), ROA (povrat na imovinu) i ROE (povrat na kapital).
- Komunalne, telekomunikacijske i javne usluge – koeficijent tekuće likvidnosti, pokriće duga (DSCR), trošak kapitala, odnosno stopa povrata uloženog kapitala (regulatorno tijelo određuje cijene u svrhu osiguranja stabilnosti cijena i regulatorne predvidivosti, npr. u telekomunikacijskoj industriji), koeficijent zaduženosti (D/A ili D/E).
- Trgovina – koeficijent tekuće likvidnosti, koeficijent ubrzane likvidnosti, koeficijent zaduženosti (D/A), obrtaj kratkotrajne imovine, neto novčani ciklus, marže dobiti (Bruto, EBITDA i EBIT), ROA (povrat na imovinu) i ROE (povrat na kapital).
- Financijska industrija – neto kamatni prihod i marža neto kamatnog prihoda, omjer nekamatnog prihoda i ukupnog prihoda, omjer pokrivenosti kredita depozitima, pokriće likvidnosti (ubrzano unovčiva kratkotrajna imovina u odnosu na neto novčani tok), omjeri adekvatnosti kapitala i neprihodujućih kredita.
DODATNI POKAZATELJI KOJE KREDITORI VOLE
Kao posebni dodatak mogu reći da kreditne institucije vole dva pokazatelja, bez obzira o kojoj se industriji radi:
i) NFD (neto financijski dug ili financijski dug umanjen za novac) kroz EBITDA (podvarijanta FD/ EBITDA) – omjer kojim se gleda ugrubo koliko godina treba za otplatu duga;
ii) DSCR omjer – žele vidjeti jeste li u svakoj godini otplate duga barem iznad 1, uzima se omjer NOPAT-a (neto operativne dobiti nakon poreza) i anuiteta.
Ako ste investitor na burzi, zanimat će vas i pokazatelji vrednovanja. Tipični predstavnici su P/E i PEG omjer (ima ih puno više), no o tome više drugi put.
USPOREDNA ANALIZA ILI ANALIZA KONKURENCIJE
Ne treba zaboraviti da je kod analize određenih pokazatelja uvijek korisno napraviti usporednu analizu unutar industrijske grane ili uže skupine. Primjerice, na portalu Bon.hr postoji korisni pregled konkurencije po odabranim pokazateljima. Drugi portali također nude svoje rješenja analize konkurenata. Pomoću ove analize, vidjet ćete na jednom mjestu što to konkurenti rade drukčije.
Ako to ne radite, činite jednu od deset najvećih financijskih pogrešaka. Njih možete pronaći u dva dijela, prvom i drugom. Uz to, bacite pogled i na medijane i prosjeke raznih financijskih pokazatelja američkih kompanija po industrijama. Premda Hrvatska ima svoje specifičnosti, ove vam vrijednosti mogu dati određenu sliku.
KLJUČNI FINANCIJSKI POKAZATELJI KAO CENTAR POSLOVNOG PLANA
Što se mene tiče, ništa bez razmatranja slobodnog novčanog toka i dodane ekonomske vrijednosti. To su dva financijska modela koje je razvio pokojni Joel Stern u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Na koncu, pitanje vrijednosti pitanje je procjene budućih očekivanja, a vremenska preferencija novca i vjerojatnost su zaglavno kamenje na kojima stoje financije i kao teorija i kao praksa.
Stoga, kako bi se dobro pripremili za uspješno dobivanje kredita ili financiranja projekta u dijelu glavnice, imajte na umu da su ključni financijski pokazatelji i oni specifični za industriju zapravo središte vašeg poslovnog plana. Financijer pritom neće ispustiti iz vida veliku sliku, ocean u kojem plivate. Ali ove su brojke one na kojima se dobiva ili gubi.
Ovaj je članak posljednji put ažuriran 17. studenog 2023.
