O svemu pomalo: o švicarskom franku, o ministru Mornaru i njegovoj ideji da se plaća “transfer u inozemstvo” i o Dinamu.
1. Evo, nedjeljni švicarski referendum mogao bi, prema analizi Admiral Marketsa koju jutros prenosi Index, donijeti:
a) značajni rast tečaja zlata prema dolaru te situaciju da referendum uspije, da Š vicarska narodna banka (SNB) teško brani tečaj EUR/CHF od 1,2000 (trenutno 1,2018) koji bi pao ispod te razine ili
b) pad cijena zlata i porast tečaja EUR/CHF, što bi značilo pad vrijednosti švicarskog franka u odnosu na euro, a vjerojatno i u odnosu na dolar
Za neupućene, Š vicarci u nedjelju odlučuju o tome treba li više zlata vezati uz franak na način da se SNB prisili ishodom referenduma da kupuje više zlata nego dosad i da se svo švicarsko zlato vrati u Š vicarsku. Neću vas o detaljima zamarati, tko želi, može čitati više o tome na webu.
Kako ankete pokazuju, trenutni rezultat ne ide u prilog opcije A, jer je više onih koji se protive ideji da SNB alocira više svog portfelja u zlato. Vjerojatnost jest veća da kad se tržište otvori u nedjelju navečer da će vrijednost franka osčabiti u odnosu na euro, da će se cijena zlata dodatno korigirati u odnosu na dolar te da će doalr ojačati. Spektakularni posljednji rezultati o oporavku američke ekonomije mogli bi na dulje vrijeme ignorirati Shillerov PE koji je na povijesnim maksimumima, baš kao i dionički indeksi.
Zlato je inače antidolarskog karaktera i nije se pokazalo kao nešto što uvećava vrijednost. Za male ulagače nesklone gubitku, po mnogima, zlato nije preporuka. Ono se više koristi kao tzv. hedge-pozicija. O argumentima za i protiv tzv. fiat-novca za mene je dobra knjiga harvardskog profesora Niala Fergusona, ekonomista i povjesničara: “The Ascent of Money” (“Uspon novca”). Postoj i web-stranica, jer je bila snimljena i dokumentarna emisija u nastavcima, evo nešto i na YouTube kanalu itd. Knjiga za Kindle na Amazonu, koju možete čitati i na tabletiam ili pametnim telefonima, košta malo više od 14 dolara, a u papiru možete dobiti i za 10.
Kako sam otvoren za prigovore koje upućuje austrijska škola, ali i za ideje koje dolaze od Keynesa i Friedmana, nemam želju nametati svoje mišljenje čitateljima. Mogu samo primijetiti da zlato i nije bila neka sreća posljednje tri godine.
Čitatelji mogu primijetiti da nisam toliko sklon najavljivati pad vrijednosti dioničkih indeksa. Naprosto, tržište me uporno demantira, a ja ne želim biti više ekonomist s dvije varijable.
2. Podrška ministru Mornaru za ideju da se naplaćuje državno ulaganje u obliku potpora tzv. besplatnog studiranja u slučajevima kada diplomanti, magistri i doktori znanosti odlaze u inozemstvo. Klauzula zabrane konkurencije je način na koji se tvrtke brane da im kadrovi odlaze u konkurentske tvrtke i odnesu “svoju pamet” u koju su poduzetnici ulagali. Nema ničeg čudnog u tome, a smatram ideju o besplatnom studiranju društveno štetnom i to na više razina.
Ta fama da je nešto besplatno kod ljudi stvara ponašanje da je onda to “nešto”, stoga i bezvrijedno, pa se sukladno tome i formiraju ponašanja i buduća očekivanja. Svi znamo da se ekonomija temelji na očekivanjima.
Kao prvo, notorna je laž da je studiranje “besplatno”, jer već sama obitelj (roditelji, a ponekad i uža/šira rodbina) financiraju studenta za njezin/njegov standard življenja i ostale troškove. Često studenti i sami rade povremene poslove kako bi financirali te troškove. A uopće se nismo dotakli školarina.
Nadalje, taj socijalistički mentalitet da “ja imam pravo na tuđi novac”, koji je došao od poreznih obveznika, da se meni omogući studiranje samo po sebi je loš, jer ne stvara odgovornost kod studenata da steknu znanje, nego ih potiče da steknu diplomu. Diploma sama za sebe je bezvrijedna na svjetskom konkurentskom tržištu, jer na tržištu nema besplatnih stvari, jer su stvari oskudne, pa ih ljudi u interakciji ponude i potražnje, a to je tržište, nude i kupuju.
Kao konzervativac, imam veliki prigovor na način kako se vodi Ministarstvo obrazovanja. Naime, često se čuje sintagma o “državnim školama”. U Hrvata, a i šire, valjda po “regionu” i ostalim bivšim komunističkim državama, to bi značilo da je država vlasnik tih škola. To je laž kojom nas ispiru godinama. Država u liku i djelu Ministarstva obrazovanja je AGENT kojeg je zaposlio VLASNIK, a to su roditelji/ porezni obveznici. Prema agencijskoj teoriji koju je formirao harvardski profesor Michael Jensen, racionalno ponašanje VLASNIKA jest da AGENTU koji ne daje očekivane rezultate uručuje ili unoguje OTKAZ.
Imamo hrvataski primjer nasilnog uvođenja zdravstvenog i građanskog odgoja u škole od strane trenutne uprave (agenta), bez da se roditelje/ porezne obveznike (vlasnike), koji po svakom naravnom, ali i ustavnom pravu su oni koji su zaduženi kao prvi za odgoj i obrazovanje vlastite djece. Inače bi ispalo da roditelji rađaju i podižu djecu DRŽAVI-MAĆEHI. Naravno da je to ispalo loše po sve u svježem hrvatskom slučaju, a najviše stradavaju djeca. Na dubljoj razini stradava cijelo društvo, jer se ogromna energija utrošava na projekte koji su u startu osuđeni na propast jer AGENT nije uključio VLASNIKA u cijeli projekt. Tako se ne vodi jedna tvrtka, a još manje država.
Procjenjujem da bi društveno korisno bilo da se cijeli obrazovni sustav što više stavi na tržišne principe putem vaučerizacije koja će dovesti do konkurencija među samim školama. Bolji i napredniji učenici ići će u škole gdje su bolji i radišniji prosvjetni radnici, koji su velike žrtve treš-marksističkog poretka. Kvalitetan prosvjetni kadar bježi iz obrazovnih institucija, jer nije dovoljno ne samo plaćen, nego je tretiran kao da su to najveće budale.
Da se vratimo ministru Mornaru kojeg Indexov novinar napada u maniri partijskog komesara jer mu u naslovu stavlja riječi koje nije rekao, apsolutna podrška da se naplaćuje to. Ja kao VLASNIK želim da AGENT naplaćuje prelazak kadrova kod DRUGOG VLASNIKA. Inače, Index je u posljednje vrijeme izrazito pluralan portal, pa odmah ograda da ne smatram da je to stav Indexa, nego njegovog kolumnista koji nema hrabrosti potpisati se, nego navodi inicijale D.H. Ako išta, bar je Index mjesto gdje rade hrabri ljudi i ljudi sa stavom.
3. O Dinamu? Tuga i jad. Ovo jučer je dokaz da uprava i trener nemaju pojma o nogometu. Vrijeme je da spoznaju da nisu sposobni to raditi. Stoga je odlična vijest štop će se ukinuti potpora Grada Zagreba za “vrhunski sport”. Smatram da svi konzervatici trebaju tražiti da se sve neprofitne institucije i udruge same financiraju, na dobrovoljnoj bazi. Da, i ona Najveća, kojoj s ponosom pripadam.
To je dobro za sve.
Stoga, Dinamo će procvjetati, jer će se nesposobna uprava i trener pogubiti u manjku novca kojim su prikrivali dugogodišnju vlastitu nesposobnost u vođenju kluba. Nikakva igra, nikakvi igrači, nema gledatelja, zatrovana atmosfera. U nedostatku novca, bez mogućnosti utjecaja, bit će otvoren samo jedan koridor, a to je odlazak iz kluba nesposobne uprave i trenera.
A tada će i Dinamo procvjetati.
