Dao sam ga Eclectici, ali prenosim ga i ovdje u proširenom izdanju.
Dakle, po pitanju neočekivanosti ovih događaja, mislim da su upućeni ljudi itekako mogli znati reperkusije, iako se ne ubrajam u takve. Priznajem da me je moj jako dobar prijatelj nagovarao na kupnju franka prije mjesec dana. Nisam se opterećivao time tada. Pad cijena nafte doveo je rusku rublju u devalvaciju, što je uz sankcije navelo imatelje imovine denominirane u rublju da traže spas izvan dolara i eura, dakle u franku.
Ne možete braniti granični zid predugo kad se “masa ljudi”skupi pred granicom, oni jednostavno sruše tu ogradu i prijeđu granicu. Ovo je alegorija: dakle, nakon odluke Europskog suda da je novi QE potpuno moguć, SNB je napravila “front-running”i izigrala prethodni džentlmenski dogovor da se sve ključne centralne banke unaprijed dogovaraju.
Oni su u rujnu 2011. nakon što je EUR/CHF pao na paritet (1,0000) odlučili raditi fiksing po 1,20 kako bi pomogli svoj izvoz. Tada je Europa bila u težoj situaciji nego danas, a Š vicarska je jako vezana za Europu, isto kao i Velika Britanija (usotalom, pogledaje jučer tečaj GBP/CHF, potpuna korelacija!)
Dakle, SNB je svoju bilancu napunio eurima, koje bi krajem ovog mjeseca (22.1. je ECB-ov sastanak) mogla postati mnogo bezvrijednija. Stoga se SNB, po mojem skromnom mišljenju, odlučio na ovaj potez iz razloga oportunitetnog troška: bez obzira što scenarij “ECB = CTRL+P”donosi snižavanje kamatne stope za euroobveznice koje SNB drži u svom portfelju, u konačnici nominala postaje puno manja mogućim i vjerojatnim potezom ECB-a.
Stoga su napustili fiksing, jer je u međuvremenu EUR/USD odradio u kratkom vremenu put do 1,22 (ključno za kraj 2014.), a sada i pad ispod (1,1750 za siječanj). Sada je izgledno da bi u veljači EURUSD mogao završiti ispod 1,15, što otvara masovni put do brzog pariteta. Ostvari li se odluka o ECB-ovom ubraznom pristiskanju tipki “CTRL+P”, to bi se moglo dogoditi i ove godine, a ne iduće, kako je Goldman prognozirao. Da se vratim na prethodnu misao, jednostavno su se htjeli zaštititi od “prevelikog vlastitog gubitka na vrijednosti euro-obveznica”, bez obzira što su time oštetili svoj izvoz.
Nakon ovoga poteza koji je bio nenajavljen i neočekivan, te nenajavljenog poteza Indijske centralne banke, pitanje je postoji li i dalje džentlmenski dogovor između središnjih banaka.
Za Hrvatsku, naravno, lako je moguće da će se ovo pretvoriti u teške probleme, no time nismo ništa pametniji. Ova je kriza sada mogućnost. Nisam toliko pametan da iznesem neki prijedlog. Općenito mislim da različite intervencije uglavnom na dugi rok štete, jer se ne ispostave kao voda, već kao ulje na vatru. Udruga Franak traži da se zaštiti građane od strane države.
Daljnje inzistiranje na totalitarizmu samo poskupljuje stvar. Da, totalitarizmu, jer to mu je definicija: svi su zbrinuti! Dokle god netko pokriva naše moralne hazarde i djetinjarije, dotad ovo društvo neće ići naprijed. U ovoj tužnoj priči teško da ima nevinih, no da bi se izašlo pametniji nakon svega, treba platiti cijenu.
Inzistiranje da država ponovo nakon sudske presude pomogne dužnicima u švicarskim francima je deplasirano i socijalistički, jer je u trogodišnjem razdoblju od rujna 2011. kad je tečaj bio fiksiran bilo i suviše vremena da se napravi konverzija.
Dugove netko na kraju dana mora platiti.
