Pitanje iz naslova preuzeo sam iz nedavne kolumne Johna Authersa s Bloomberga. Ovog sam tjedna već dvaput razmatrao komercijalne nekretnine, s obzirom na to što se događalo u SAD-u, u segmentu regionalnih banaka. Naime, banka koja je lani bila dobitnik u bankarskoj krizi jer je preuzela dio portfelja propalih banaka, New York Community Bancorp, sad se našla u poteškoćama.
KOLIKO ZAISTA VRIJEDE KOMERCIJALNE NEKRETNINE?
Gotovo je godinu dana prošlo od krize u bankarskom sektoru u SAD-u, s odjekom i u Švicarskoj. Prošlogodišnji je ožujak svejedno bio prebrisan daljnjim podizanjima kamatnih stopa od strane najvećih središnjih banaka, FED-a i ECB-a. Najnovija kriza regionalnih banaka u SAD-u opet otvara pitanje vrednovanja komercijalnih nekretnina. Kako to?
Velik dio bilanci tih banaka izložen je prema komercijalnim nekretninama, jer je njihovo poslovanje s njima izravno povezano. Nedostatak potpune transparentnosti po pitanju izloženosti bankarskog sektora prema njima dovodi do podjele. Postoje oni koji najavljuju važan makroekonomski događaj koji bi mogao biti katalizator buduće krize. Ima i onih koji kažu da panici nema mjesta. No, kako Authers ističe, znatan udio kredita nije sekuritiziran, pa su eventualni problemi jedne banke zapravo isključivo u njenoj bilanci. U prijevodu, nema prelijevanja.
TEMELJNA IMOVINA I DERIVATI
Velika financijska kriza je eskalirala na problemu underlyinga, odnosno temeljne imovine koja se prepakiravala u derivativne financijske proizvode. Ova temeljna imovina je bila loša, odnosno prestali su se vraćati krediti na temelju kojih su bili stvoreni derivati. Bez obzira na AAA pozlatu rejting agencija kasnijih sekuritiziranih proizvoda. Riba smrdi od glave, a derivati od temeljne imovine.
Lako je moguće da je ovdje riječ o nečem sasvim drugom. Naposljetku, tržišta su ovo zasad uglavnom uspješno ignorirala. Lani su ovakvi događaji potaknuli kupnju obveznica, a sličan pomak može se primijetiti i ovaj put.
Ono što Jerome Powell zasad signalizira jest strpljivost. Od spuštanja kamatnih stopa, čini se, ništa zasad. Inflacija se kreće u pravom smjeru, ali Powell je, kako kaže Authers, “odlučan da ne ponovi greške iz sedamdesetih i odreže prebrzo”. Podsjetimo se, tu je grešku ispravio tek “Tall Paul” početkom osamdesetih, ali napravljene su nove, kao što je bio Plaza Accord.
A jesu li komercijalne nekretnine ispravno vrednovane ili će se na njima opeći još banaka, ostaje vidjeti.
