Kraj 2013.: Euro će deprecirati, a Hrvatska dobiti tehničku vladu

Oskar Lafontaine, bivši njemački ministar financija, idejni tvorac eura, zatražio je da Njemačka odustane od eura kako bi se pomoglo zemljama južne Europe jer aktualni tečaj vodi te zemlje u propast, a ujedno i Europsku uniju. Problem je adresirao u preniskim njemačkim plaćama u korist povećanju udjela u izvozu, naglasivši kako će se prije ili kasnije sve ostale zemlje u Europi odlučiti prekinuti njemačku hegemoniju, uključujući i Francusku.

Svima je jasno da je ovakav koncept Europske Unije gotov. Sadašnje reforme su usmjerene na stvaranje mehanizama nove europske države, po mojem sudu, nedovoljno obuhvatne kako bi se ostvario cilj.

Naime, osnivači euro-udruživanja imali su na pameti plemenitije ideje od ekonomskog blagostanja: nikad više rata, a osnove udruživanja krenule su ekonomskim putem. Logičan slijed udruživanja kojeg uči svaki student ekonomije jest carinsko, pa fiskalno, pa onda monetarno, dakle – političko. Da bi monetarna unija bila efikasna, ona treba jedinstvenu državu (ne unitarnu), nego fiskalnu uniju (koja je tek uvedena netom prošle godine) i fiskalnu efikasnost.

Njemačka je ujedinjavanje platila tako što je dopustila izrazito visok tečaj njemačke marke na dan formiranja europske monetarne unije (1 EUR = 1,95581 DEM). Njemačka je ekonomija izvozna, pa bi njoj odgovarao slabiji tečaj.

Ako se pogledaju njemačke plaće u prvom desetljeću novog tisućljeća, Nijemci su imali manja povećanja plaća od recimo drugih ekonomija (talijanskih, francuskih, španjolskih, da ne govorimo grčkih, …) Sjećate li se naslova i priča kako se teže živi u Njemačkoj? Tako su Nijemci euro prozvali “teuro” (njemački teur znači skup). Ipak, nije bilo masovnih otkaza, nego su se njemački radnici i poslodavci prilagodili.

Prema tome, da bi se riješila trenutna europska ekonomska kriza, rješenje ne mora nužno biti smanjivanje plaća u problematičnim zemljama južne i periferne Europe kako bi se došlo na njemački (sjevernoeuropski) prosjek. Mogu se povećati plaće u Njemačkoj nauštrb njemačke izvozne konkurentnosti.

Naravno, zašto bi Nijemci plaćali moralni hazard drugih europskih država? Osim toga, Nijemci su smanjili udio izvoza u Europu u korist izvoza u Aziju i Latinsku Ameriku, što dovoljno govori kako ova zemlja prati što se događa u svijetu i mudro odlučuje.

Ključ ekonomije je demografija, a Europa je u teškim demografskim problemima.

Ciparskim poučkom već se dogodila podjela na bolji i lošiji euro.

Problem eura, po mojem sudu, nije očita precijenjenost, jer Draghi kao Talijan pokušava to riješiti na ne-njemački način, već zaustavljanje demokratskih procesa koji su u konačnici Europu trebali učiniti područjem koje se može izgraditi kao jedinstveno društvo u smislu svoga identiteta.

Prvo ide filozofija (sustav vrijednosti i identiteta), onda ide ekonomija (pitanje vrijednosti dobara).

Za praktičnu upotrebu čitatelja ovog bloga to znači da možemo očekivati u sljedećih godinu dana, a osobito nakon njemačkih izbora u rujnu (dotad ništa značajno), značajniju korekciju vrijednosti eura u odnosu na dolar.

Š to se hrvatskih političkih prilika, ista analogija: do srpnja ništa, a nakon ulaska u EU vrlo brza primjena pravila EDP protokola – proračunskog nadzora. Hrvatska je u debelom minusu proračuna u ovom trenutku fiskalne godine. Na hrvatskom političkom jeziku se to zove – tehnička vlada u četvrtom kvartalu 2013.