Prošlo je dva mjeseca otkako sam kao član Hrvatske udruge korporativnih rizničara imao prilike sudjelovati na virtualnom, ali izuzetno zanimljivom događaju. U sat vremena smo imali prilike vidjeti i čuti kako Hrvatsku vide analitičari prestižne agencije Moody’s te kako se utvrđuje kreditni rejting Hrvatske. Prezentaciju je održao Olivier Chemla, pod nazivom An overview on Croatia’s upgrade to Ba1, stable outlook.
KREDITNI REJTING HRVATSKE: STABILNA, ALI SKROMNA OČEKIVANJA
Kako je i poznato, Moody’s je Hrvatsku stavio u investicijski rang kao posljednja od tri velike agencije i to jesenas. Njegova podocjena, odnosno „izgled” ili „outlook” stavljena nakon dolaska u investicijski rang, izmijenjena je iz „pozitivnog” u „stabilno”. U prezentaciji su navedeni očekivani razlozi, koji su i prezentirani javnosti prilikom izlaska nove ocjene u studenome. U to vrijeme sam o tome dao i izjavu za Hrvatski radio.
Način na koji nas gledaju drugi uvijek je dobar lakmus-test. Ispravno zamjećuju da Hrvatska ima visoku volatilnost rasta, koji je usto i relativno nizak, osobito s obzirom na nisku razinu investicija. Tu je i nešto na što godinama upozoravam: visok javni dug. S pozitivne strane, imamo relativno visok BDP per capita u usporedbi sa zemljama okruženja. Tu je i smanjenje relativnog poreznog opterećenja posljednjih godina te osnaženi institucionalni kapaciteti uslijed članstva u EU.
Ugledna je agencija potvrdila i moje procjene o ulasku u eurozonu. Pretpostavljaju, naime, da će Hrvatska u eurozonu ući najvjerojatnije 2025. Za razliku od nas, Vlada smatra da će se to dogoditi već 2023. ili 2024. Vidjet ćemo tko je bio u pravu.
Na događaju smo imali prilike i za diskusiju i postavljanje pitanja. Svoja dva pitanja s odgovorima, u kojima nisam samo dotaknuo kreditni rejting Hrvatske, već i globalni rast, ekskluzivno donosim u nastavku.
PITANJE OD MILIJUN DOLARA
Serdarusic.com: Pozdrav, Olivier, imam pitanje u vezi CAPEX-a i rasta. Smatrate li da je globalni i europski rast ugrožen, s obzirom na to da kompanije odustaju od novih investicija en masse, što će ugroziti potražnju, ali i ponudu u narednom razdoblju? Ovo je osobito vidljivo u kapitalno intenzivnim industrijama i industrijama gdje prodajni ciklus raste više od 6 mjeseci, ili čak jedne godine.
Olivier je komentirao kako je ovo pitanje od milijun dolara (op. mislim da ipak nije spomenuo euro, ali to je sad anegdotalna stvar). U nekoliko brojeva Lidera ove godine primijetio sam komentare o tome kako će izostankom investicija izostati i daljnji razvoj. Pritom govorimo o privatnom sektoru, koji je glavni motor gospodarskog razvoja. Prijepori oko toga tko će dobiti koliki udio od EU kolača koje slijeće na siromašni hrvatski stol ovo proljeće te kako će se dijeliti mogao bih ostaviti po strani. Ali, kako znam za istraživanje Maruške Vizek, znam i da su javna poduzeća oko 30% manje efikasna od privatnih. Manje efikasnosti, više siromaštva.
Govorimo o izgubljenim godinama ustvari, nepovratno. Onim poduzećima koja prežive, trebat će više godina da bi se vratile na razinu iz 2019. Investicijski ciklus je izostao, pogotovo kod malih i srednjih poduzeća. No, najproblematičniji je izostanak velikih investicija, zbog spillover efekta. Uz to, i trgovina i prijevozničko-logistički troškovi znatno su poskupjeli, u nekim slučajevima do 5 puta. To će, naravno, biti ugrađeno u cijene. Zato se često spominje povratak inflacije.
Tektonski poremećaji tek bi se dogodili povećanjem kamatnih stopa, što utječe na vrednovanje (pad vrijednosti firmi). To ima utjecaj na očekivanja, očekivanja utječu na investicije, a investicije na dohotke. Zasad smo tu gdje jesmo: zapleteni u brojkama oboljelih i preminulih.
UTJECAJ ZADUŽENOSTI NA GOSPODARSTVO
Serdarusic.com: Koju razinu fiskalnog kapaciteta (tj. godišnju visinu državnog proračuna) smatrate prikladnom za Hrvatsku, u okviru trenutnog BDP-a?
Na drugo pitanje Olivier nije htio odgovoriti, jer je politika agencije da javno ne iznosi takve ocjene. No, ako se pročitaju preporuke u izvještaju, jasno piše da je Hrvatska i ranije bila na gornjoj granici zaduženosti. To nije nešto što se o Hrvatskoj ne zna, niti je to nekakvo otkriće agenciji, medijima, investitorima i Vladi. Postojao je trend razduživanja, reći će iz Vlade.
No, to je točno samo ako se gleda odnos duga i BDP-a. Kako je BDP rastao, tako se taj omjer smanjivao (točnije, do pandemije). Brojnik „iznos duga” nije se uopće smanjivao. A onda je došla pandemija, pa se dogodila najgora opcija: istodobno povećanje duga i pad BDP-a. Tako se odnos značajno pogoršao i vjerojatno je omjer između 85 i 90%, što odgovara izvještajima o proračunskom manjku od 35 milijardi kuna. Prethodno je odnos bio puno povoljniji.
Povoljniji omjer utjecao bi i na bolji kreditni rejting Hrvatske, a to bi se reflektiralo na niži trošak kapitala. Niži trošak kapitala značio bi i povoljnije zaduživanje, manji trošak kamata, ali i povećanje vrijednosti kompanija. Fiskalna odgovornost itekako utječe na poslovanje poduzetnika, a onda i na sve građane.
Zato moramo spremno zagovarati odgovorno fiskalno ponašanje. Jer, kako kaže Shakespeare: biti spreman, to je sve!
